Ijasent Kloze
Ijasent Kloze | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Ijasent Eleonor Kloze |
Datum rođenja | 11. oktobar 1808. |
Mesto rođenja | Krf, Francusko carstvo |
Datum smrti | 29. avgust 1880.71 god.) ( |
Mesto smrti | Pariz, Francuska |
Ijasent Eleonor Kloze (fr. Hyacinthe Eléonore Klosé; Krf, 11. oktobar 1808 — Pariz, 29. avgust 1880) bio je francuski klarinetista, kompozitor i profesor na Konzervatorijumu u Parizu.
Školovanje i rad[uredi | uredi izvor]
Učio je u Parizu kod Frederika Bera (Frédéric Berr), kojeg je nasledio kao profesor na tamošnjem konzervatorijumu. Bio je vrstan pedagog. Na Pariskom konzervatorijumu imao je mnogo zapaženih učenika. Kao predavač radio je od 1839. do 1868.
Početkom 1836. svirao je drugi klarinet u Italijanskom pozorištu (Théâtre Italien) (prvi klarinet je bio Frederik Ber), a 1838, nakon Berove smrti, uz Ivana Milera (Ivan Miller). Kada je Ivan Miler 1841. napustio Italijansko pozorište, Kloze je postao solo-klarinetista.
Značaj i dela[uredi | uredi izvor]
Poznat je po poboljšanju dizajna modernog klarineta, pri čemu je koristio iskustva Teobalda Bema (Theobald Boehm), nemačkog (bavarskog) virtuoza na flauti i inovatora, koji je usavršio mehanizam klapni na flauti.
Od 1839. do 1843. Kloze je, uz pomoć Luja Ogista Bifea iz firme Bife Krampon (Buffet Crampon)[1] konstruisao Bemov mehanizam klarineta.[2][3] smislivši drugačiji raspored dirki i otvora za prste, što je omogućilo jednostavniji prstored, a samim tim i bolju tehniku i čistiju intonaciju pri sviranju klarineta.
Bemov sistem postepeno je postao standardni sistem klarineta koji se danas koristi đirom sveta, sem u Nemačkoj i Austriji. U ovim zemljama se i danas Olerov sistem (Oehler) klarineta koji ima više dirki nego Bem sistem. Neki savremeni diksilend i klezmer svirači i dalje koriste Albertov (Albert) sistem, koji ima jednostavniji prstored, što omogućuje lakše vezivanje tonova i glisanda među njima.
Pored kraćih dela za klarinet, Kloze je komponovao i nekoliko koračnica za duvački orkestar. Napisao je tri udžbenika za saksofon i udžbenik za klarinet 1844. (Grande méthode pour la clarinette à anneaux mobiles. Novo izdanje je bilo 1942; na engleskom 1874. i 1906).[4]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ „Poznati proizvođač drvenih duvačkih instrumenata u Francuskoj: Bife Krampon (Buffet Crampon)”. Arhivirano iz originala 30. 01. 2012. g. Pristupljeno 23. 07. 2014.
- ^ Raspored tonova na klarinetu Bemovog (Francuskog) sistema[nepouzdan izvor?]
- ^ Postanak i razvoj klarineta[nepouzdan izvor?]
- ^ Klozeov Metod za klarinet
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Eberst, Anton: Klarinet i klarinetisti, Forum, Novi Sad, 1963.
- Lazić, Radivoj: Učim klarinet 1 - 4, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1998.
- Brun, Bruno: Škola za klarinet 1. i 2. sveska, Prosveta, Beograd, 1956.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Besplatne note autora H. Klozea
- Sve o klarinetu Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. decembar 2013)
- Klarinetista