Pređi na sadržaj

Injacio Abate

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Injacio Abate
Lični podaci
Datum rođenja (1986-11-12)12. novembar 1986.(37 god.)
Mesto rođenja Sant Agata de Goti, Italija
Visina 1.80 м
Masa 73 кг
Pozicija desni bek
Klupske informacije
Trenutni klub
Milan
Broj 20
Juniorska karijera
1999—2004 Milan
Seniorska karijera*
Godine Klub Nast. (Gol)
2003—2007
2004—2005
2005—2006
2006—2007
2007—2008
2008—2009
2009—
Milan
Napoli
Pjačenca
Modena
Empoli
Torino
Milan
0
29
13
38
24
25
238
(0)
(2)
(0)
(1)
(1)
(1)
(3)
Reprezentativna karijera
2004
2005
2005—2006
2006—2009
2011—2015
Italija u18
Italija u19
Italija u20
Italija u21
Italija
3
2
6
10
22
(0)
(1)
(0)
(1)
(1)
* Datum aktuelizovanja: 29. mart 2019.

Injacio Abate (ital. Ignazio Abate; Sant Agata de Goti, 12. novembar 1986) je italijanski profesionalni fudbaler, koji trenutno nastupa za AC Milan, na poziciji desnog beka. Ranije je igrao na sredini terena, a takođe je sposoban da igra na poziciji krilnog napadača.[1] Abate je čuven po svojoj snazi, brzom sprintu i sposobnosti da se transformiše u krilnog napadača, jedan je od najbržih igrača u evropskim najjačim ligama.[2][3]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Abate je počeo karijeru u amaterskom klub Reskaldina, nakon čega se pridružio omladinskom timu AC Milana 1999. U periodu od 2004. do 2009. igrao je na pozajmicama u nekoliko italijanskih klubova, nakon čega se vratio u Milan. Igrao je bitnu ulogu u timu Milana koji je osvojio skudeto u sezoni 2010/11.

Abate je prošao mlađe selekcije Italije, do 18, 19, 20 i 21 godine. Prije priključivanja seniorskoj reprezentaciji, nastupao je na Letnjim olimpijskim igrama 2008 i na Evropskom prvenstvu do 21. godine 2009.. Debi za seniorsku reprezentaciju zabilježio je u novembru 2011, u prijateljskom meču protiv Poljske, nakon čega je nastupao na Evropskom prvenstvu 2012., gdje je osvojio bronzanu medalju. Na Kupu konfederacija 2013 osvojio je bronzanu medalju, nakon čega je nastupao na Svjetskom prvenstvu 2014. Skoro dvije godine nakon debija za reprezentaciju, postigao je prvi gol, protiv reprezentacije Nemačke u novembru 2013.[4]

Klupska karijera[uredi | uredi izvor]

Početak karijere[uredi | uredi izvor]

Abate je karijeru počeo u amaterskom klubu Reskaldina, nakon čega se pridružio mladom timu Milana, Milan Primavera 1999. godine.[5] Tokom sezone 2003/04, debitovao je u Kupu Italije, na meču protiv Sampdorije, 3. decembra. Takođe, debitovao je u evropskim takmičenjima, u Ligi šampiona, u meču grupne faze protiv Selte, 9. decembra.[6] Na tom meču postavio je rekord kao najmlađi fudbaler Milana koji je igrao u Ligi šampiona, sa 17 godina i 27 dana.[7]

Razne pozajmice (2004–2007)[uredi | uredi izvor]

Za sezonu 2004/05 pozajmljen je Napoliju, koji je nastupao u Seriji C1, gdje je Abate zabilježio 29 nastupa i postigao dva gola.[6] Na ljeto 2005. dogovoreno je da bude poslat na pozajmicu u Sampdoriju za sledeću sezonu,[8] ipak, pozvat je nazad u prosliđen na pozajmicu u Pjačencu, gdje je zabilježio 13 nastupa u prvoj sezoni u Seriji B.[6] Naredna sezona je bila dosta uspješnija za Abatea, nastupio je na 38 utakmica za Modenu.[6]

Debi u Seriji A (2007–2009)[uredi | uredi izvor]

U sezoni 2007/08 Abate je debitovao u Seriji A, nakon što je prešao u Empoli za 900.000 eura.[9][10] Te godine postigao je i prvi gol u Seriji A, na meču protiv Đenove, 27. aprila 2008.[11] Nakon ispadanja Empolija u Seriju B, Milan je kupio Abatea za 2 miliona, kao i Luku Antoninija za 2,75 miliona eura.[12][13] samo da bi ga poslao u Torino za 2 miliona.[14][15] Uprkos povredi na početku sezone, Abate je imao dobru sezonu, odigrao je 25 utakmica i postigao 1 gol.[6]

Povratak u Milan[uredi | uredi izvor]

Abate na meču Milana protiv Arsenala.

Dana 24. juna 2009. Milan je vratio Abatea za 2,55 miliona eura[16] i uključen je u tim Milana za predstojeću sezonu 2009/10 u Seriji A.[17] Nakon što je igrao u veznom redu u prvih nekoliko utakmica, prekomandovan je na poziciju desnog beka, od strane trenera Milana, Leonarda. U prvoj sezoni od povratka u Milan zabilježio je 36 nastupa.[18] Zahvaljujući dobrim partijama, 11. februara 2010. ponuđen mu je produžetak ugovora, koji je potpisao do ljeta 2014.[19][20]

Novi trener Masimilijano Alegri zadržao ga je na istoj poziciji za sezonu 2010/11. Abate je bio jedan od najzaslužnijih za osvajanje 18 skudeta Milana. Odigrao je 37 utakmica u svojoj drugoj sezoni u Milanu. Naredne sezone, Abate je opet kao desni bek odigrao 40 utakmica u svim takmičenjima. U sezoni 2013/14, Abate je postigao prvi gol u dresu Milana, u remiju 3:3, protiv Bolonje, 25. septembra 2013.

U sezoni 2014/15, Abate je nosio kapitensku traku po prvi put u karijeri, na meču protiv Palerma, 2. novembra 2014. Svoju 200 utakmicu u dresu Milana, Abate je odigrao 9. maja 2015. u pobjedi 2:1 nad Romom. 11. juna 2015. Abate je produžio ugovor sa Milanom do ljeta 2019.[21]

U sezoni 2015/16, igrao je standardno na poziciji desnog beka. Jedini značajan momenat dogodio se 22. februara 2016, na utakmici sa Napolijem, kada je klizećim startom spriječio Lorenca Insinjea da postigne drugi gol, utakmica je završena 1:1.

Krajem marta 2017, nakon što je zbog povrede bio spriječen da nastupa za Milan protiv Kjeva, Juventusa i Đenove, Abate je ispao iz konkurencije za ostatak sezone 2016/17, zbog operacije na lijevom oku, nakon što je pogođen loptom u lice na utakmici protiv Sasuola 26. februara.[22]

Reprezentativna karijera[uredi | uredi izvor]

Abate (lijevo) na utakmici Italije protiv Engleske u četvrtfinalu Evropskog prvenstva 2012.

Nakon što je prošao selekcije Italije do 18, 19 i 20 godina, Abate je debitovao za selekciju do 21 godine na prijateljskoj utakmici protiv Luksemburga, 12. decembra 2006, nakon što je ušao sa klupe.[23]

Sa olimpijskim timom Italije osvojio je turnir Tulon 2008, gdje je nastupao na četiri utakmice i postigao je gol protiv tima Sjedinjenih Američkih Država.[24] Takođe je bio dio tima na Olimpijskim igrama 2008 u Pekingu.[25] Učestvovao je i na Evropskom prvenstvu za igrače do 21. godine 2009., održanom u Švedskoj, gdje je igrao na dvije utakmice, a Italija je došla do polufinala.[26]

Za seniorsku reprezentaciju Italije debitovao je u novembru 2011, na prijateljskoj utakmici protiv Poljske.[27] Abate je bio član selekcije Italije, koja je došla do finala Evropskog prvenstva 2012.[28][29]

Takođe je bio član tima na Kupu konfederacija 2013,[30] gdje je nastupio na tri utakmice u grupnoj fazi, prije nego što se povrijedio, zbog čega nije mogao da nastupi u polufinalu,[31] gdje je Italija osvojila bronzanu medalju.[32] Skoro dvije godine nakon debija za reprezentaciju, Abate je postigao prvi gol, na prijateljskoj utakmici protiv Nemačke u novembru 2013, koja je završena remijem 1:1.[33] Bio je dio tima Čezarea Prandelija na Svjetskom prvenstvu 2014 održanom u Brazilu, gdje je nastupio na utakmici protiv Kostarike u drugom meču grupne faze, koji je Italija izgubila[34] i ispala u grupnoj fazi.[35]

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Abate i njegova žena Valentina[36] imaju dva sina, Mateo i Andrea. Njih dvoje su se vjenčali 18. juna 2015.[37]

Trofeji[uredi | uredi izvor]

Milan[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Calcagni, Matteo (22. 2. 2010). „Il transformer Ignazio Abate” (na jeziku: italijanskom). Milan News. Pristupljeno 04. 07. 2017. 
  2. ^ Vasta, Vincenzo (05. 05. 2010). „Abate: velocità al servizio del gruppo” (na jeziku: italijanskom). Milan News. Pristupljeno 04. 07. 2017. 
  3. ^ Persico, Luca (02. 06. 2014). „Italy’s World Cup 23”. Football Italia. Pristupljeno 04. 07. 2017. 
  4. ^ „Friendlies 2013 » November » Italy - Germany 1:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 04. 07. 2017. 
  5. ^ „Seconda Squadra 2003/2004”. acmilan.com (na jeziku: italijanskom). A.C. Milan. Arhivirano iz originala 09. 10. 2003. g. Pristupljeno 04. 07. 2017. 
  6. ^ a b v g d „A.C. Milan – Ignazio Abate”. acmilan.com. A.C. Milan. Pristupljeno 04. 07. 2017. 
  7. ^ „Milan youngster set for record books”. Football Italia. 28. 9. 2011. Arhivirano iz originala 30. 09. 2011. g. Pristupljeno 04. 07. 2011. 
  8. ^ „Abate per la Samp”. uefa.com (na jeziku: italijanskom). UEFA. 20. 7. 2005. Pristupljeno 04. 07. 2017. 
  9. ^ „AC Milan Spa 2007 Annual Report” (PDF). Arhivirano (PDF) iz originala 25. 04. 2011. g. Pristupljeno 04. 07. 2017. 
  10. ^ „Empoli raid Rossoneri for trio”. uefa.com. UEFA. 28. 6. 2007. Pristupljeno 04. 07. 2017. 
  11. ^ „Genoa vs. Empoli – 27 April 2008”. soccerway.com. 27. 4. 2008. Pristupljeno 04. 07. 2017. 
  12. ^ „Empoli FC SpA bilancio (financial report and accounts)” (PDF) (na jeziku: italijanskom). 30. 6. 2008. Pristupljeno 04. 07. 2017. 
  13. ^ „A.C. Milan official announcement”. acmilan.com. A.C. Milan. 16. 6. 2006. Pristupljeno 04. 07. 2017. 
  14. ^ „AC Milan Spa 2008 Annual Report webarchive” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 14. 5. 2013. g. Pristupljeno 04. 07. 2017. 
  15. ^ „Torino sign Abate”. worldsoccer.com. 24. 7. 2008. Arhivirano iz originala 29. 06. 2011. g. Pristupljeno 04. 07. 2017. 
  16. ^ „AC Milan Group 2009 Annual Report” (PDF). AC Milan (na jeziku: italijanskom). Arhivirano iz originala (PDF) 10. 7. 2012. g. Pristupljeno 04. 07. 2017. 
  17. ^ „A.C. Milan official note”. acmilan.com. Associazione Calcio Milan. 24. 6. 2009. Pristupljeno 04. 07. 2017. 
  18. ^ Bocci, Alessandra (22. 10. 2009). „Fedeltà Abate "Niente estero io studio qui". La Gazzetta dello Sport (na jeziku: italijanskom). Pristupljeno 05. 07. 2017. 
  19. ^ „A.C. Milan official note”. acmilan.com. Associazione Calcio Milan. 11. 2. 2010. Pristupljeno 04. 07. 2017. 
  20. ^ „Abate and Antonini commit to Milan”. uefa.com. Union of European Football Associations. 11. 2. 2010. Pristupljeno 04. 07. 2010. 
  21. ^ „Ignazio Abate signs new deal at AC Milan lasting until 2019”. ESPN FC. 11. 6. 2015. Pristupljeno 04. 07. 2017. 
  22. ^ „Milan, trauma all'occhio per Abate: la stagione è già finita” (na jeziku: Italian). La Gazzetta dello Sport. 22. 3. 2017. Pristupljeno 04. 07. 2017. 
  23. ^ „Italia – Lussemburgo”. figc.com (na jeziku: italijanskom). Italian Football Federation. 12. 12. 2006. Pristupljeno 05. 07. 2017. 
  24. ^ „U-21 Italy – U-21 USA 2:0”. footiemag.com (na jeziku: nemačkom). 25. 5. 2008. Pristupljeno 05. 07. 2017. 
  25. ^ „Italy – Squad list”. fifa.com. Fédération Internationale de Football Association. Arhivirano iz originala 15. 04. 2009. g. Pristupljeno 02. 02. 2010. 
  26. ^ „Italy – Italy Under 21”. soccerway.com. Pristupljeno 05. 07. 2017. 
  27. ^ „Balotelli e Pazzini rispondono alla chiamata: l’Italia vince in Polonia” (na jeziku: italijanskom). FIGC. 11. 11. 2011. Arhivirano iz originala 22. 12. 2017. g. Pristupljeno 05. 07. 2017. 
  28. ^ „Ranocchia and Destro miss Italy cut”. uefa.com. Union of European Football Associations. 29. 5. 2012. Pristupljeno 05. 07. 2017. 
  29. ^ „Una Spagna travolgente fa la storia” (na jeziku: italijanskom). UEFA.com. 01. 07. 2012. Pristupljeno 05. 07. 2017. 
  30. ^ „Inviata alla FIFA la lista per la Confederations Cup: c’è anche Barzagli” (na jeziku: italijanskom). FIGC. 03. 06. 2013. Arhivirano iz originala 08. 06. 2013. g. Pristupljeno 05. 07. 2015. 
  31. ^ „Prandelli: "Abbiamo mostrato personalità, queste partite fanno crescere" (na jeziku: italijanskom). FIGC. 23. 6. 2013. Arhivirano iz originala 16. 04. 2016. g. Pristupljeno 05. 07. 2017. 
  32. ^ „FIFA Confederations Cup Brazil 2013”. fifa.com. Arhivirano iz originala 07. 02. 2017. g. Pristupljeno 05. 07. 2017. 
  33. ^ Pratesi, Riccardo (15. 11. 2013). „Italia-Germania 1-1. Abate risponde a Hummels. Buon test per Prandelli” (na jeziku: italijanskom). La Gazzetta dello Sport. Pristupljeno 05. 07. 2017. 
  34. ^ Smith, Ben (20. 6. 2014). „Italy–Costa Rica (0–1)”. BBC. Pristupljeno 05. 07. 2017. 
  35. ^ „Zico: Italy pay price for over-reliance on Andrea Pirlo and must rebuild”. The Guardian. 25. 6. 2014. Pristupljeno 05. 07. 2017. 
  36. ^ „Ignazio Abate, amore a Formentera”. vanityfair.it (na jeziku: italijanskom). Vanity Fair. 10. 7. 2012. Pristupljeno 05. 07. 2017. 
  37. ^ Turati, Lorenzo (21. 11. 2011). „Abate, la maturità e... Matteo!”. spaziomilan.it (na jeziku: italijanskom). Pristupljeno 05. 07. 2017. 
  38. ^ „Milan osvojio italijansku Seriju A”. vesti-online.com. 08. 05. 2011. Pristupljeno 05. 07. 2017. 
  39. ^ „Juventus 1-1 AC Milan (AET, 3-4 pens): Gianluigi Donnarumma the hero as spectacular shootout save from Paulo Dybala decides Italian Super Cup”. Daily Mail. 23. 12. 2016. Pristupljeno 05. 07. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]