KB-11 Branko

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
KB-11 Branko

LBIS KB-11 Branko
LBIS KB-11 Branko

Opšti podaci
Namena Poslovni avion
Posada 1
Broj putnika 3
Poreklo  FNR Jugoslavija
Proizvođač LIBIS-Letalski Institut Branko Ivaniš Slovenija
Probni let decembar 1959.
Status neaktivan
Broj primeraka 5
Dimenzije
Dužina 8,23 m
Visina 2,45 m
Raspon krila 10,59 m
Površina krila 11,52 m²
Masa
Prazan 800 kg
Normalna poletna 1.250 kg
Pogon
Motori Lycoming
Broj motora 1
Fizičke osobine
Klipnoelisni motor 1 x Lycoming O-435-1
Snaga KEM-a 138 kW
Snaga KEM-a u ks 185 ks
Performanse
Maks. brzina na Hopt. 214 km/h
Ekonomska brzina 171 km/h
Dolet 950 km
Plafon leta 5.300 m
Brzina penjanja 285 m/min
Portal Vazduhoplovstvo

Avion KB-11 Branko je poslovni avion mešovite konstrukcije projektovan i napravljen u Letalskom Institutu Branko Ivaniš Slovenija[1].

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Crtež aviona KB-11 Branko u 3 projekcije

Rad na avionu KB-11 je započet 1954-55. godine u LIBIS-Letalski Institut "Branko Ivaniš" Slovenija a njegovi konstruktori su bili Stane Grčar (glavni konstruktor), Ivan Gorenc, Mladen Kopitar, France Janezić i Anton Zemljič. Avion KB-11 Branko je dobio ime prema KB od Konstrukcioni Biro, oznaku 11 prema rednom broju projekta a ime Branko je dobio po Branku Ivanišu preminulom (1954) predsedniku Vazduhoplovnog saveza Slovenije. Pored ovog imena često se koristi i ime LIBIS KB-11 Branko (dodato je ime proizvođača) ili samo KB-11.

Avion je bio namenjen za putnički saobraćaj, sanitetsku službu, prevoz pošte, fotografisanje, aero-vuču i prevoz padobranaca. Predviđeno je da bude opremljen uređajima za radio-vezu, radio kompasom i kompletnim električnim uređajem za noćno letenje i letenje bez spoljne vidljivosti.

Avion je prvi put prikazan javnosti pred polazak takmičara na II etapu (Ljubljana-Zagreb) 4. jugoslovenskog aero relija, izjutra 23. juna 1959. a prvi fabrički probni let prototipa aviona KB-11 je obavljen 11. decembra 1959. godine.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Avion KB-11 Branko je bio samonoseći niskokrilac mešovite konstrukcije.

Trup je bio drvene konstrukcije polu-monokok. Izveden u obliku centroplana (trup sa korenom krila) za koji su pričvršćeni točkovi stajnog trapa. Pogonska grupa je motor Lycoming O-435-1 snage 136 kW, šestocilindrični, vazdušno hlađeni motor sa horizontalno raspoređenim cilindrima. Dvokraka metalna elisa Hartzell HC 12-20-8D/8433-6.

Kabina omogućava smeštaj pilota i tri putnika ili kad se izbace sedišta onda može poneti 300 kg tereta. Kabina je imala velike staklene površine koje su omogućavale lepu preglednost pilotu i putnicima takođe je imala i mogućnost zagrevanja i provetravanja unutrašnjosti kabine. Poklopac/vrata kabine su se otvarala nagore.

Avion je imao trapezna krila čiji je aeroprofil u korenu krila bio NACA 3415 a na krajevima USA 35B. Vitkost krila je 7,76 a suženje 1,74:1 sa dijedrom od 6o. Krilo ima jednu drvenu ramenjaču sa torzionom kutijom obloženu drvenom lepenkom. Ostali deo krila je pokriven platnom. Centralni deo krila koji pripada centroplanu je metalne konstrukcije. Gorivo je bilo raspoređeno u 4 krilna rezervoara ukupnog kapaciteta 160 litara. Repne površine su drvene sa kormilima koja su pokrivena platnom.

Stajni trap je bio uvlačeći, tipa tricikl (jedan točak ispod kljuna aviona a dva osnovna točka ispod krila). Sistem uvlačenja stajnog trapa je električni a amortizeri su uljno-pneumatski. Točkovi su od lakih legura sa niskopritisnim gumama (balon gume) i hidrauličnim kočnicama[2]. Prednji točak se uvlačio unazad u trup ispod motora a krilni točkovi su se uvlačili u krila i to ka trupu aviona.

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Aviona KB-11 'Branko' napravljeno je ukupno 4 kom, fabrički brojevi 239-242, sa registracijama:

  • YU-CNB plovidbena dozvola od 1960. godine
  • YU-CNA plovidbena dozvola od 1961. godine
  • YU-CNC plovidbena dozvola od 1961. godine
  • YU-CMZ plovidbena dozvola od 1962. godine

YU-CNC je otpisan već 1963. godine a YU-CNA 1964. godine[3].

Sačuvani primerci[uredi | uredi izvor]

Nema podataka da li je sačuvan neki od primeraka ovog aviona.

Zemlje koje su koristile ovaj avion[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Green, William (1962). Observer's book of aircraft (1962 izd.). London: Frederick Warne & Co. Ltd.
  2. ^ Rendulić, Zlatko (1996). Avioni domaće konstrukcije posle Drugog svetskog rata. Beograd: Institut Lola. 
  3. ^ Paluba:Turistički četvorosed KB-11

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Rendulić, Zlatko (1996). Avioni domaće konstrukcije posle Drugog svetskog rata. Beograd: Institut Lola. 
  • Green, William (1962). Observer's book of aircraft (1962 izd.). London: Frederick Warne & Co. Ltd.
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). The Century of Sport Aviation in Serbia (na jeziku: (jezik: engleski)). Beograd: Aerokomunikacije. 
  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010, 225 značajnih letelica. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]