KB-6 Matajur
KB-6 Matajur | ||
---|---|---|
Opšti podaci | ||
Namena | turizam, sport i obuka pilota | |
Posada | 1 | |
Broj putnika | 1/2 | |
Poreklo | FNR Jugoslavija | |
Proizvođač | Letov Ljubljana | |
Probni let | 4.06.1952. | |
Uveden u upotrebu | 1953. | |
Povučen iz upotrebe | 1968. | |
Status | neaktivan | |
Prvi operater | Vazduhoplovni savez Slovenije | |
Broj primeraka | 1+8+11 | |
Dimenzije | ||
Dužina | 8,36 m | |
Visina | 2,85 m | |
Raspon krila | 10,60 m | |
Površina krila | 14,00 m² | |
Masa | ||
Prazan | 650 kg | |
Normalna poletna | 991 kg | |
Pogon | ||
Broj motora | 1 | |
Fizičke osobine | ||
Klipnoelisni motor | Rene (Régnier) 4L00 | |
Snaga KEM-a | 100 kW | |
Snaga KEM-a u ks | 136 ks | |
Performanse | ||
Maks. brzina na Hopt. | 222 km/h | |
Dolet | 820 km | |
Plafon leta | 4.350 m | |
Portal Vazduhoplovstvo |
KB-6 Matajur je jednokrilni trosedi laki turističko-sportski avion mešovite, pretežno drvene konstrukcije sa neuvlačivim klasičnim stajnim trapom. Proizvodio se u avio-radionici Letov u Ljubljani (Slovenija).
Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]
Grupa slovenačkih konstruktora sa Dušanom Cenerom na čelu, koja je pre ovog projekta radila na projektu vazduhoplovne jedrilice KB-2 Udarnik i uz podršku profesora dr Antona Kuhelja, okupljenih u Letalskom konstruktorskom birou u Ljubljani konstruisali su dvosedi turističko-sportski avion pod oznakom KB-6 čiji prototip je poleteo 4. juna 1952. godine na ljubljanskom aerodromu Brnik. Probni pilot je bio Zlatko Renduluić probni pilot VOC-a (Vazduhoplovni opitni centar iz Batajnice). Avion je imao četvorocilindrični motor Rene (Régnier) 4L00 snage 100 kW (130 KS).
Po uspešno okončanim ispitivanjima 1953. godine pokrenuta je njegova proizvodnja u malom broju primeraka u avio-radionici „Letov” uz istovremeno usavršavanje, tako da se 1954. pojavila i troseda verzija KB-6T Matajur Trised sa jačim motorom Valter Minor Walter Minor J-W-6/III snage 118 kW (158 KS).
Izbor ovog motora je bio iznuđen jer se tada u Jugoslaviji proizvodio samo taj motor po češkoj licenci. Kod ovog aviona on je pravio probleme sa hlađenjem jer su zadnja dva cilindra od ukupno 6 imala loše hlađenje a povećan broj obrtaja je pravio problem sa elisom. To se odrazilo na preformanse letelice (vidi se iz tabele karakteristika KB-6 i KB-6T) kao i na vek trajanja motora.
Dalji razvoj ove letelice je bio usmeren na rešavanje problema sa motorim. Posle nekoliko godina pojavio se avion sa nazivom Libis 160, 185, 210 sa motorima Lycoming gde broj uz naziv aviona označava snagu ugrađenog motora u KS. Najpopularniji od ovih aviona je bio Libis 185 sa motorom Lycoming 0-435-1. Promena naziva aviona je posledica promene naziva firme Letov koja se sada skraćeno naziva LIBIS od (Letalski institut "Branko Ivaniš" Slovenija).
Tehnički opis[uredi | uredi izvor]
Avion KB-6 Matajur je jednokrili, niskokrilni, dvosedi jednomotorni avion mešovite konstrukcije. Trup mu je nepravilnog eliptičnog poprečnog preseka. Koren krila je sastavni deo trupa aviona - centroplan. Avion je bio opremljen vazduhom hlađenim linijskim četvorocilindričnim motorom, Rene (Régnier) 4L00 snage 100 kW (130 KS). Pošto su kod ovih motora cilindri bili okrenuti nadole (viseći), nisu zaklanjali pogled pilotu. Izduvne cevi iz cilindara motora su izvedene kroz kapotažu motora na trbuh aviona. Na vratilu motora je bila pričvršćena dvokraka, vučna, drvena elisa, nepromenljivog koraka i prečnika 1,95 m.
Noseća struktura trupa aviona je bila napravljena kao drvena konstrukcija a oplata je bila od drvene lepenke. Nosač motora je bio od zavarenih čeličnih cevi. Prednji deo trupa gde se nalazio motor, bio je presvučen aluminijumskim limom. Pristup motoru je jednostavan a njegovo rasklapanje i sklapanje vrlo lako.
U trupu se nalazila kabina sa dva sedišta postavljena jedno pored drugog. Kabina je bila zatvorena pokrivena velikim poklopcem od pleksiglasa sastavljen od tri dela (vetrobran, pokretni deo poklopca-šiber i zadnji deo). Šiber poklopac se otvarao pomeranjem unazad. Avion je imao duple komande, a jedinstvenu instrument tablu su koristila oba pilota. Rezervoar sa gorivom se nalazi iza levog pilotskog sedišta a dodatni (rezervni) rezervoar se nalazi između zaštitnog zida iza motora i instrument table.
Krila su bila drvene konstrukcije, trapezastog oblika sa zaobljenim krajem, imala su dve ramenjače a obložena drvenom lepenkom dok su krilca obložena impregniranim platnom. Koren i središnji deo krila ima aeroprofil NACA 2415 a vrh krila SAD 35B. Osa krila je bila upravna na osu aviona. Konstrukcije repnih horizontalnih i vertikalnog stabilizatora su obložena lepenkom a kormila visine i pravca su bila obložena impregniranim platnom.
Avion je imao klasičan neuvlačeći stajni trap sa dva točka opremljena gumama niskog pritiska (balon gume) napred i klavirski gumeni točak na repu aviona kao treću oslonu tačku aviona. Prednji točkovi su bili opremljeni hidrauličnim kočnicama. Stajni organ je bio napravljen od zavarenih čeličnih cevi, klasičan fiksan sa nezavisnim nogama, u nogama stajnog trapa su bili ugrađeni uljni amortizeri. Na stajni organ se veoma lako mogu montirati skije ili plovci.
Varijante aviona[uredi | uredi izvor]
- KB-6 Matajur dvosed - Sa četvorocilindričnim motorom Rene (Regnier) 4L00 snage 100kW, proizveden 1 kom..
- KB-6T Matajur trised - Sa šestocilindričnim motorom Valter Minor (Walter Minor) J-W-6/III snage 118kW, proizvedeno 8 komada.
- Libis 160, 185, 210 - Dalji razvoj modela KB-6T, sa motorima Lycoming. Proizvedeno je 11 komada.
Karakteristike[uredi | uredi izvor]
Karakteristike navedene ovde se odnose na avione KB-6 Matajur a prema izvorima[1][2]
Karakteristike | KB-6 Matajur dvosed | KB-6T Matajur trised |
---|---|---|
Motor | Rene (Régnier) 4L00, 136 KS | Walter Minor J-W-6/III, 160 KS |
Performanse |
|
|
Dimenzije |
|
|
Masa |
|
|
Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]
Avion je bio veoma pogodan za osnovnu obuku pilota jer su stabilnost i upravljivost tokom svih faza leta bili zadovoljavajući a prevučeni let sa padom u kovit vrlo blagi. Sve verzije ovog aviona mogle su se koristiti i za panoramsko letenje, vuču jedrilica i bacanje padobranaca. Iako ovaj avion nikada nije korišćen u JRV - Jugoslovenskom ratnom vazduhoplovstvu, šest ih je upisano u vojni registar, a svi proizvedeni primerci korišćeni su isključivo u aeroklubovima Vazduhoplovnog saveza Slovenije. Turistička primena ovog aviona je ograničena s obzirom na dva odnosno tri sedišta u kabini. U toku eksploatacije motori Walter Minor su zamenjivani motorima Lycoming koji su se pokazali kao mnogo bolji.
Sačuvani primerci[uredi | uredi izvor]
Jedan primerak aviona KB-6 Matajur (registracije YU-CFD, fabrički broj 177) izložen je u stalnoj postavci Vazduhoplovnog muzeja na aerodromu "Nikola Tesla" u Beogradu i to je jedini sačuvani primerak. Ovaj avion je korišćen u Aeroklubu Celje do rashodovanja a onda je 1968. godine preuzet za muzejsku zbirku.
Zemlje koje su koristile ovaj avion[uredi | uredi izvor]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Trojka
- Ikarus 252 "Prvi maj"
- Letov LK-1
- Ikarus 211
- Ikarus 231
- Aero-2
- KB-11 Branko
- Biker Bü 181 Bestman
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Miller P. Frederic; Vandome F. Agnes; McBrewster John (2010). LIBIS KB6 (na jeziku: (jezik: engleski)). Düsseldorf: VDM Publishing. ISBN 978-613-3-98381-6.
- Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010, 225 značajnih letelica. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- MV: KB-6 Matajur
- modelarstvo: KB-6 Matajur
- S.Gračar KB-6 Matajur kako smo ga ustvarili Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. oktobar 2020)
- Знањесвета: ЛИБИС КБ-6 Матајур Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. decembar 2019)
- airliners: слика Letov KB-6 Matajur
- geocities: KB-6 Matajur
- airwar.ru: КБ-6 Матајур
- Бикер Bü 181 Бестман Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. januar 2020)
- LIBIS KB-6 / KB-11
- * Летов -Либис Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. april 2022)
Izvori[uredi | uredi izvor]
- Sadržaj ovog članka je jednim delom ili u celosti preuzet sa Muzeja vazduhoplovstva Beograd. Nosilac autorskih prava nad materijalom je dao dozvolu da se isti objavi pod slobodnom licencom. Dokaz o tome se nalazi na OTRS sistemu, a broj tiketa sa konkretnom dozvolom je 2009082810052656.