Pređi na sadržaj

KK BFC Beočin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
KK Beočin
Osnovan1970. (kao KK Cement)
Ugašen1997.
LokacijaBeočin, Srbija
Boje kluba   
PrvaciNema

KK BFC Beočin je bio košarkaški klub iz Beočina, Srbija.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Klub je osnovan 1970. kao KK Cement, a osnovala ga je grupa mladića predvođena Petrom Tresiglavićem. Cement se narednih godina takmičio u nižim ligama. 1989. klub preuzima privrednik Borislav Kondić i menja mu naziv u KK Elkond. Od tada počinju da se ređaju uspesi i klub stiže do saveznog ranga takmičenja. Tada klub menja naziv u KK BFC, po glavnom sponzoru Beočinskoj fabrici cementa, a pod tim imenom postiže najbolje rezultate.[1] U sezoni 1993/94. ulazi u Prvu ligu SRJ, a prvu sezonu 1994/95. završava na 4. mestu. Već u drugoj sezoni 1995/96., nakon osvojenog 3. mesta u ligaškom delu takmičenja, klub stiže do finala plej-ofa pod vođstvom trenera Miroslava Nikolića. Tamo ga je čekao beogradski Partizan, ali nakon što je BFC pobedio u prve dve utakmice i poveo 2-0 u seriji, izgubio je naredne tri i Partizan je osvojio titulu.[2] Takođe treba naglasiti da je BFC sve domaće utakmice igrao u Novom Sadu, zbog nedostatka odgovarajuće sportske hale u Beočinu.

Klub je odigrao još samo sezonu 1996/97., kada je završio na 5. mestu u Prvoj ligi, pre nego što se 1997. zbog finansijskih i raznih drugih problema klub ugasio, tačnije fuzionisao sa KK Vojvodinom iz Novog Sada, koja je iste sezone trebalo da ispadne iz Prve lige, pa je ovim potezom sačuvala prvoligaški status.[1]

Iste 1997. godine je osnovan novi klub KK Beočin, koji se usmerio na rad sa mlađim kategorijama, a takođe ženska seniorska ekipa se takmiči u Prvoj B ligi Srbije.

Uspesi[uredi | uredi izvor]

Poznati bivši igrači[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Istorija kluba, www.spcbeocin.rs Arhivirano na sajtu Wayback Machine (19. mart 2016), Pristupljeno 8. 4. 2013.
  2. ^ Tabele i rezultati - sezona 1995/96, www.kls.rs Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. februar 2009), Pristupljeno 8. 4. 2013.