KFOR
Kosovske snage | |
---|---|
Kosovo Force | |
Postojanje | 11. jun 1999. god. |
Zemlja | Srbija |
Tip | oružane snage |
Uloga | NATO mirovne snage |
Veličina | 4.443 ljudi[1] |
Dio | NATO |
Nadimak | KFOR |
Angažovanje | |
Veb-sajt | jfcnaples.nato.int/kfor |
Komandanti | |
Komandant | general-major Ozkan Ulutaš, Oružane snage Turske |
Insignije | |
Zastava |
Kosovske snage (engl. Kosovo Force), poznatije po svom akronimu KFOR (od engl. KFOR), predstavljaju zvanične oružane međunarodne mirovne snage pod vođstvom NATO-a čiji je zadatak čuvanje reda i mira, odnosno stvaranja i održavanje sigurnosti na Kosovu i Metohiji.[2]
KFOR je na prostor Kosova i Metohije stigao 12. juna 1999. godine, dva dana nakon što je usvojena Rezolucija 1244 Saveta bezbjednosti OUN i tri dana nakon potpisivanja Vojno-tehničkog sporazuma u Kumanovu. U to vrijeme, na Kosmetu je vladala velika humanitarna kriza, a vojne i policijske snage SRJ i OVK su svakodnevno vodile borbe. Približno milion ljudi je izbjeglo sa ovih prostora.[2]
KFOR postepeno prenosi svoja ovlašćenja zaštite vjerske i kulturne baštine na Policiju Kosova.[2] Prema podacima iz 2024. godine, KFOR je u svom sastavu imao oko 4.443 vojnika iz 27 zemalja.[3][4]
Struktura[uredi | uredi izvor]
Kontingenti KFOR-a su prvobitno bili grupisani u 4 regionalno zasnovane multinacionalne brigade. Brigade su bile odgovorne za određeno područje operacije, ali pod jedinstvenim lancem komande pod nadležnošću komandanta KFOR-a. U avgustu 2005. godine, Sjevernoatlantski savjet je odlučio izvrši rekontrukciju KFOR-a, zamjenjujući četiri postojeće brigade sa pet operativnih grupa, kako bi se omogućila veća fleksibilnost, npr. uklanjanjem ograničenja za prekogranična kretanja jedinica sa sjedištem u različitim sektorima Kosmeta.[5] Zatim u februaru 2010. godine, multinacionalne operativne grupe su postale multinacionalne borbene grupe i u martu 2011. godine, KFOR je ponovo rekonstruisan, sada u samo dvije multinacionalne borbene grupe, jedna sa sjedištem u kampu Bondstil kod Uroševca, druga sa sjedištem u kampu Vilađo Italija kod Peći.[6]
Struktura 2018. godine[uredi | uredi izvor]
Kosovske snage, štab u Prištini:[7]
- Štab grupe za podršku (engl. Headquarters Support Group, HSG) u kampu Priština;
- Multinacionalna specijalizovana jedinica (engl. Multinational Specialised Unit, MSU) u Prištini (puk vojne policije u potpunosti sačinjen od italijanskih Karabinijera);
- Multinacionalne borbena grupa — Istok (engl. Multinational Battle Group-East, MNBG-E) u kampu Bondstil dok Uroševca (snage Američke vojska uz podršku Poljske, Rumunije i Turske);
- Multinacionalne borbena grupa — Zapad (engl. Multinational Battle Group-West, MMBG-W) u kampu Vilađo Italija kod Peći (snage Italijanske vojske uz podršku Austrije, Moldavije i Slovenije);
- Zajednička logistička grupa za podršku (engl. Joint Logistics Support Group, JLSG) u kampu Priština (logistička i inženjerska podrška);
- Taktički rezervni bataljon KFOR-a (engl. KFOR Tactical Reserve Battalion, KTRBN) u kampu Novo Selo (u potpunosti sačinjen od pripadnika Mađarske vojske);
- Zajednički regionalni odred — Sjever (engl. Joint Regional Detachment–North, JRD-N) u kampu Novo Selo (mjesne nekinetičke veze i praćenje);
- Zajednički regionalni odred — Zapad (engl. Joint Regional Detachment–West, JRD-W) u Prizrenu (mjesne nekinetičke veze i praćenje);
- Zajednički regionalni odred — Jugoistok (engl. JJoint Regional Detachment–South East, JRD-SE) u kampu Priština (mjesne nekinetičke veze i praćenje).
Zemlje učesnice[uredi | uredi izvor]
Na svom vrhuncu, KFOR je brojao 50.000 pripadnika koji su dolazili iz 39 različitih zemalja članica i partnera NATO-a. Početkom 2002. godine broj pripadnika je smanjen na 29.000. U junu 2003. godine zbog poboljašnja opšte sigurnosti broj pripadnika je ponovo smanjen, ovoga puta na 26.000, da bi do kraja godine broj pripadnika iznosio 17.500. U junu 2009. godine broj pripadnika je ponovo smanjen, na 10.200. Prema podacima iz 2018. godine,[2] Prema podacima iz decembar 2018. godine, KFOR je u svom sastavu imao oko 3.642 vojnika iz 28 zemalja.[4]
U nastavku se nalazi spisak ukupnog broja pripadnika koji učestvuju u misiji KFOR-a:[4]
Zemlja | Broj | Zemlja | Broj |
---|---|---|---|
Albanija | 28 | Litvanija | 1 |
Jermenija | 40 | Moldavija | 41 |
Austrija | 429 | Crna Gora | 1 |
Bugarska | 22 | Norveška | 2 |
Kanada | 5 | Poljska | 260 |
Hrvatska | 33 | Portugalija | 3 |
Češka | 10 | Rumunija | 55 |
Danska | 35 | Slovenija | 242 |
Finska | 20 | Švedska | 3 |
Njemačka | 200 | Švajcarska | 190 |
Grčka | 109 | Turska | 248 |
Mađarska | 385 | Ukrajina | 40 |
Irska | 12 | UK | 31 |
Italija | 542 | SAD | 655 |
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Vojnik KFOR-a italijanske vojske štiti srpske civile u Orahovcu tokom martovskog pogroma 2004.
-
Nemački pripadnici KFOR-a 1999. godine
-
Američka baza Bondstil kod Uroševca
-
Američki marinci stražare, dok kanadski forenzički tim ispituje navodnu masovnu grobnicu
-
Ruski vojnici KFOR-a.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Contributing Nations”. jfcnaples.nato.int. NATO (Official website). Pristupljeno 7. 2. 2024.
- ^ a b v g „NATO's role in Kosovo”. nato.int (na jeziku: engleski). 29. 11. 2018. Pristupljeno 6. 12. 2018.
- ^ „Contributing Nations”. jfcnaples.nato.int. Pristupljeno 26. 6. 2023.
- ^ a b v „Key Facts and Figures - Kosovo Force (KFOR)” (PDF). nato.int (na jeziku: engleski). decembar 2018. Pristupljeno 7. 12. 2018.
- ^ „NATO Topics: Kosovo Force (KFOR) - How did it evolve?”. nato.int (na jeziku: engleski). 20. 2. 2008. Arhivirano iz originala 5. 6. 2011. g. Pristupljeno 7. 12. 2018.
- ^ Brajshori, Muhamet (29. 12. 2010). „US troops to guard Kosovo's border (SETimes.com)”. setimes.com (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 3. 11. 2012. g. Pristupljeno 7. 12. 2018.
- ^ „NATO KFOR - Units”. jfcnaples.nato.int (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 23. 05. 2019. g. Pristupljeno 6. 12. 2018.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Zvanična internet prezentacija Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. maj 2020)