Kabinet Ujedinjenog Kraljevstva

Kabinet Ujedinjenog Kraljevstva (engl. Cabinet of the United Kingdom) faktički je nosilac izvršne vlasti u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Budući da se Kabinet istorijski smatra izvršnim komitetom Državnog savjeta Ujedinjenog Kraljevstva onda i svi kabinetski ministri po položaju postaju državni savjetnici. Vladine uredbe (engl. Orders in Council) službeno donosi monarh na sjednicama Državnog savjeta u prisustvu lorda predsjednika Savjeta i tri državna savjetnika.

Sastav[uredi | uredi izvor]

Kabinet Ujedinjenog Kraljevstva se sastoji iz premijera i oko 20 državnih sekretara („kabinetskih ministara”). Niži kraljevski ministri od državnih sekretara su državni ministri i parlamentarni sekretari^[a] i oni su samo izuzetno članovi Kabineta.

Sadašnja britanska vlada ima premijera, 22 kabinetska ministra i 100 ostalih ministara.^[1]

Premijer i državni sekretari se biraju iz reda Doma komuna, a niži kraljevski ministri i iz Doma lordova. Njih formalno postavlja kraljica preko Državnog savjeta. U britanskoj monarhiji na snazi je pravna fikcija da je monarh nosilac izvršne vlasti, a zapravo je to premijer. Stoga o imenovanju kabinetskih i ostalih ministara odlučuje premijer kao vođa najjače političke partije koja formira vladu.

Djelokrug[uredi | uredi izvor]

Kabinet se redovno sastaje jednom sedmično, najčešće utorkom da bi razmatrao najvažnija vladina pitanja i da bi donosio odluke. Do skora, sva zasjedanja su se održavala četvrtkom, ali od kada je Gordon Braun premijer, zasjedanja su pomjerena na utorak. Zasjedanja ponekad traju samo 30 minuta, zbog toga što se odluke pretresaju u potkomitetima ili na sastancima premijera i resornih kabinetskih članova tako da je sama diskusija u Kabinetu ograničena. Premijer svake sedmice ima redovnu audijenciju kod kraljice.

Kabinet ima mnogo potkomiteta koji se bave pojedinim političkim područjima. Neki od njih obuhvataju nadležnosti više ministara i zbog toga je potrebna dobra koordinacija. Potkomiteti mogu biti stalni ili privremeni (ad hok). Mlađi ministri su često članovi ovih potkomiteta zajedno sa državnim sekretarima.

Prenošenje poslova kroz zasjedanja Kabineta i njegovih potkomiteta vrši sekretarijat u sastavu Kabinetske kancelarije.

Postoje dve ključne ustavne konvencije koje govore o odgovornosti kabinetskih ministara pred Parlamentom, pojedinih mlađih ministara i kolektivna odgovornost Kabineta.

Odgovornost postoji zvog činjenice da je kabinetski ministar član Parlamenta i da je zbog toga odgovoran domu iz koga dolazi. Kraljica za premijera imenuje samo onog člana Parlamenta koji može obezbijediti većinu za donošenje zakona i budžeta, i Dom komuna očekuje da svi ministri budu odgovorni Parlamentu. Kabinet obično šalje mlađeg ministra da zastupa ministarstvo u domu Parlamenta, iz koga nije izabran ministar.

Kolektivna odgovornost Kabineta znači da svi njegovi članovi odluke donose kolektivno i tako su kolektivni odgovorni za njihovo izvršavanje i provođenje. Ukoliko se ministar ne slaže sa vladinom odlukom ili mu se izglasa nepovjerenje, od njega se očekuje da podnese ostavku.

Pojedinačna ministarska odgovornost se odnosi na odgovornost ministara kao šefova ministarstava. Ukoliko neko ministarstvo doživi ogroman gubitak ili štetu, od ministra se očekuje da podnese ostavku (može biti prisiljen od strane premijera) dok građanski službenici ministarstva ostaju na stalnom radu.

Parlamentarne interpelacije mogu biti postavljene ministrima u oba doma Parlamenta, usmeno ili pismeno. Kabinetski ministri moraju dati odgovor na interpelacije ili lično ili preko svojih zamjenika. Pismeni odgovori se najčešće pišu od strane građanskog službenika.

Parlament ne može otpustiti pojedinačnog ministra, ali Dom komuna može izglasati nepovjerenje cijeloj Vladi. Ukoliko se izglasa nepovjerenje, kraljica onda traži da se povjerenje vrati kroz novu odluku Parlamenta, ili raspisuje nove izbore, ili prihvata dobrovoljnu ostavku cijele Vlade.