Kalkulator

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kalkulator

Kalkulator ili digitron je minijaturni, elektronski računar namenjen, po pravilu, jednostvanim proračunima. Pojavio se početkom sedamdesetih godina dvadesetog veka.[1] Program „Apolo“ (let na Mesec sa ljudskom posadom) izgubio je izvore finansiranja 1969. godine kada je prvi Amerikanac stupio na Mesec. Mnogi inženjeri su, ostavši bez posla, osnovali svoje privatne firme koristeći stečena znanja i iskustva. Izmislili su uređaj baziran na integralnom kolu koje je moglo da sprovodi bazične računske operacije (sabiranje, oduzimanje, množenje i deljenje). On se sastojao od kućišta u kome je bila štampana ploča sa navedenim integralnim kolom, baterija ili akumulator, a spolja displej i tastatura. Dimenzije su bile obično takve da može da stane u džep (džepni kalkulator).

Kasnije su dodate mnoge matematičke funkcije, pa su neki kalkulatori mogli i da se programiraju. Funkcije kalkulatora su danas preuzeli stoni računari. Digitrone danas uglavnom koriste učenici, studenti, trgovci, administrativno osoblje i inženjeri za jednostavnije proračune.

Addiator DUPLEX kalkulator

U početku su ga proizvodile, po visokoj ceni, ugledne američke firme kao što su Hewlett Packard (Hjulit Pakard), Motorola (Motorola), Texas Instruments (Teksas instruments),[1] dok ga danas proizvode najviše kineske firme po izuzetno niskoj ceni. Pojednostavljenje kalkulatora se ogleda u minijaturizaciji ili zameni baterije sa fotonaponskim ćelijama koje mogu napajati kalkulator i na sobnom svetlu.

Postoje i nešto veći kalkulatori koji se zovu stoni kalkulatori i oni su uglavnom jednostavni. Postoje složeniji kalkulatori koji su specijalizovani za razne namene. Takvi su naučni kalkulatori koji imaju tipke za trigonometrijske i slične funkcije, potom programerski koji imaju mogućnost rada sa binarnim i heksadecimalnim ciframa, kao i finansijski kalkulatori koji izračunavaju kamate i slične funkcije. Najkompleksniji su programabilni kalkulatori i oni predstavljaju klasu za sebe.

Skoro svi kalkulatori rade osnovne operacije na jedan način. Unese se jedan broj, operacija, drugi broj i na kraju znak za jednako. Međutim, pored ovoga, postoji i još jedan način koji se zove obrnuta poljska notacija i koju koriste svi kalkulatori firme Hjulit Pakard.

Uz veoma široku dostupnost pametnih telefona, tablet računara i personalnih računara, namenski hardverski kalkulatori, iako su i dalje u širokoj upotrebi, manje su uobičajeni nego što su nekada bili. Godine 1986, kalkulatori su još uvek predstavljali oko 41% svetskog hardverskog kapaciteta opšte namene za izračunavanje informacija. Do 2007. ovo se smanjilo na manje od 0,05%.[2]

Interni rad[uredi | uredi izvor]

Unutrašnjost Casio FX-991s kalkulatora

Generalno, osnovni elektronski kalkulator se sastoji od sledećih komponenti:[3]

Sadržaj procesorskog čipa
Jedinica Funkcija
Jedinica za skeniranje (prozivanje) Kada je kalkulator uključen, on skenira tastaturu čekajući da uhvati električni signal kada se pritisne taster.
Kodirajuća jedinica Konvertuje brojeve i funkcije u binarni kod.
X registar i Y registar Oni su skladišta brojeva u kojima se brojevi privremeno čuvaju dok se vrše proračuni. Svi brojevi prvo ulaze u registar X; na displeju se prikazuje broj u X registru
Registarska zastavica Funkcija za proračun se čuva ovde dok kalkulatoru ne zatreba.
Permanentna memorija (ROM) Instrukcije za ugrađene funkcije (aritmetičke operacije, kvadratni koreni, procenti, trigonometrija, itd.) se čuvaju ovde u binarnom obliku. Ova uputstva su programi, trajno se čuvaju i ne mogu se izbrisati.
Korisnička memorija (RAM) Skladište u kome korisnik može da čuva brojeve. Sadržaj korisničke memorije korisnik može promeniti ili obrisati.
Aritmetičko-logička jedinica (ALU) ALU izvršava sve aritmetičke i logičke instrukcije i daje rezultate u binarnom kodiranom obliku.
Binarno dekoderska jedinica Konvertuje binarni kod u decimalne brojeve koji se mogu prikazati na displeju.

Primer[uredi | uredi izvor]

Osnovno objašnjenje o tome kako se proračuni izvode u jednostavnom kalkulatoru sa četiri funkcije:

Da bi se izvršilo izračunavanje 25 + 9, na većini kalkulatora se pritiskaju tasteri sledećim redosledom: 2 5 + 9 =.

  • Kada se unese 2 5, to biva prihvaćeno jedinicom za skeniranje; broj 25 se kodira i šalje u X registar;
  • Zatim, kada se pritisne taster +, instrukcija „dodavanja“ se takođe kodira i šalje u zastavicu ili statusni registar;
  • Drugi broj 9 se kodira i šalje u X registar. Ovo potiskuje (pomera) prvi broj u Y registar;
  • Kada se pritisne dirka =, „poruka” (signal) iz zastavice ili statusnog registra govori trajnoj ili nepromenljivoj memoriji da je operacija „dodavanje”;
  • Brojevi u X i Y registrima se zatim učitavaju u ALU i izračunavanje se vrši prateći uputstva iz stalne ili nepromenljive memorije;
  • Odgovor, 34 se šalje (pomera) nazad u X registar. Odatle, jedinica binarnog dekodera ga konvertuje u decimalni broj (obično binarno kodiran decimalni), a zatim se prikazuje na displeju.

Numerička reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Većina džepnih kalkulatora sve svoje proračune obavlja u binarno kodirano decimalno (BCD), a ne binarno. BCD je uobičajen pristup u elektronskim sistemima gde treba da se prikaže numerička vrednost, posebno u sistemima koji se isključivo sastoje od digitalne logike, a ne sadrže mikroprocesor. Korišćenjem BCD-a, manipulacija numeričkim podacima za prikaz može biti u velikoj meri pojednostavljena tretiranjem svake cifre kao zasebnog pojedinačnog potkola. Ovo se mnogo više poklapa sa fizičkom realnošću hardvera displeja — dizajner bi mogao da odluči da koristi seriju odvojenih identičnih ekrana od sedam segmenata da bi, na primer, izgradio merno kolo. Ako bi se numerička količina čuvala i manipulisala kao čista binarna, povezivanje sa takvim ekranom zahtevalo bi složeno kolo. Stoga, u slučajevima kada su proračuni relativno jednostavni, rad sa BCD-om može dovesti do jednostavnijeg ukupnog sistema od pretvaranja u i iz binarnog. (Na primer, CD-ovi zadržavaju broj numere u BCD-u, ograničavajući ih na 99 numera.)

Isti argument se primenjuje kada hardver ovog tipa koristi ugrađeni mikrokontroler ili drugi mali procesor. Često manji izvorni kod rezultira kada se brojevi interno predstavljaju u BCD formatu, pošto konverzija iz ili u binarni prikaz može biti skupa na tako ograničenim procesorima. Za ove aplikacije, neki mali procesori imaju BCD aritmetičke režime, koji pomažu pri pisanju rutina koje manipulišu BCD količinama.[4][5]

Tamo gde kalkulatori imaju dodatne funkcije (kao što su kvadratni koren ili trigonometrijske funkcije), softverski algoritmi su potrebni za dobijanje rezultata visoke preciznosti. Ponekad je potreban značajan napor u dizajnu da bi se sve željene funkcije uklopile u ograničeni memorijski prostor koji je dostupan u čipu kalkulatora, uz prihvatljivo vreme izračunavanja.[6]

Zanimljivost[uredi | uredi izvor]

Reč digitron je dobila ime po kompaniji Digitron u mestu Buje, Istra, Hrvatska koja ga je prva sklapala u SFRJ i nametnula se na tržištu kao robna marka.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Digitron ili Kalkulator?”. Portal mladi. 4. 3. 2014. Pristupljeno 22. 1. 2019. 
  2. ^ "The World’s Technological Capacity to Store, Communicate, and Compute Information" Arhivirano 2013-07-27 na sajtu Wayback Machine, Martin Hilbert and Priscila López (2011), Science, 332(6025), 60–65; see also "free access to the study" Arhivirano 2016-04-14 na sajtu Wayback Machine
  3. ^ John Lewis, The Pocket Calculator Book. (London: Usborne, 1982)
  4. ^ University of Alicante. „A Cordic-based Architecture for High Performance Decimal Calculations” (PDF). IEEE. Arhivirano (PDF) iz originala 2016-03-03. g. Pristupljeno 2015-08-15. 
  5. ^ „Decimal CORDIC Rotation based on Selection by Rounding: Algorithm and Architecture” (PDF). British Computer Society. Pristupljeno 2015-08-14. 
  6. ^ „David S. Cochran, Algorithms and accuracy in the HP35, Hewlett Packard Journal, June 1972” (PDF). Arhivirano (PDF) iz originala 2013-10-04. g. Pristupljeno 2013-10-03. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]