Pređi na sadržaj

Kaluđerovo (Bela Crkva)

Koordinate: 44° 53′ 34″ S; 21° 33′ 02″ I / 44.892833° S; 21.550666° I / 44.892833; 21.550666
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kaluđerovo
Pravoslavna crkva
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugJužnobanatski
OpštinaBela Crkva
Stanovništvo
 — 2011.Pad 94
 — gustina10/km2
Geografske karakteristike
Koordinate44° 53′ 34″ S; 21° 33′ 02″ I / 44.892833° S; 21.550666° I / 44.892833; 21.550666
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina121 m
Površina12,7 km2
Kaluđerovo na karti Srbije
Kaluđerovo
Kaluđerovo
Kaluđerovo na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj013
Registarska oznaka

Kaluđerovo je naselje u Srbiji u opštini Bela Crkva u Južnobanatskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 94 stanovnika.

Kaluđerovo je pogranično mesto i blizu njega postoji istoimeni granični prelaz ka Rumuniji. Danas granični prelaz (Kaluđerovo - Najdaš) ima relativno mali promet jer se saobraćajna komunikacija sa Rumunijom obavlja na graničnom prelazu Vatin kod Vršca.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Kaluđerovo se prvi put pominje 1421. godine, pod nazivom Kalugera i u svojoj istoriji, kao i većina naselja Belocrkvanske opštine, često je menjalo ime.

Po predanju, Kaluđerovo nosi ime po jednom kaluđeru koji se ovde posvetio. S obzirom da je Kaluđerovo bilo naseljeno Srbima, izuzimajući kratak period u 18. veku, ono pripada grupi srpskih herskih sela.

Godine 1481. god. pominju se naselja Kaluđer i Leskovici u posedu porodice de Partaš ( de Pártás ). Za vreme jednog turskog upada naselje je uništeno.

Godine 1723. osnovali su na tome mestu Nemci svoju koloniju Rebensberg, koja je uskoro dobila parohiju, kojoj je pripadao i izščezli Jabšanik. A 13. oktobra 1735. god. uništio je požar selo u kome je ostalo samo 15 kuća. U jesen iste godine opet je selo opustošeno upadom Turaka u selo.

Posle 1740. godine naselili su se u Kaluđerovu Srbi. I već 1740. godine naselje je imalo 40 domova . Godine 1752, ušlo je u sastav narodne vojske. Godine 1760. podignuta je crkva. Austrijski carski revizor je konstantovao 1774. godine da mesto "Regenberg" pripada Jasenovačkom okrugu, Novopalanačkog distrikta. Selo ima militarski status a stanovnici su Vlasi.[1] Godine 1782, popisano je 575 pravoslavnih stanovnika, ali se kasnije Kaluđerovo nije Razvijalo normalno, što bi se dalo zaključiti obzirom na činjenicu da je 1802. godine bilo samo 569 stanovnika.

Godine 1868, podignuta je nova crkva a stara je preuređena u školu.[2] Stanovništvo se pretežn bavipoljoprivredom.

Godina 1869. 1880. 1890. 1900. 1910. 1921.[3]
Stanovnika 643 630 685 709 718 642
Srba ? ? ? ? ? 628
Rumuna - ? ? ? ? 14
Nemaca - ? ? ? ? 7
Mađara - ? ? ? ? nema
Ostalih - ? ? ? ? 0

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Kaluđerovo živi 109 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 44,9 godina (41,5 kod muškaraca i 48,2 kod žena). U naselju ima 61 domaćinstvo, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,16.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[4]
Godina Stanovnika
1948. 435
1953. 410
1961. 348
1971. 249
1981. 200
1991. 170 167
2002. 132 136
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[5]
Srbi
  
130 98,48%
Česi
  
1 0,75%
Muslimani
  
1 0,75%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ J.J. Erler: "Banat", Pančevo 2003.
  2. ^ Letopis Opština u južnom Banatu: Banatska mesta i običaji Marina M.(Beč 1999). :
  3. ^ Milekerovi letopisi Opština u južnom Banatu Feliks Mileker. ISBN 978-86-85075-04-9.
  4. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  5. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  6. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]