Kaluđerovo (Bela Crkva)
Kaluđerovo | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Autonomna pokrajina | Vojvodina |
Upravni okrug | Južnobanatski |
Opština | Bela Crkva |
Stanovništvo | |
— 2011. | 94 |
— gustina | 10/km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 44° 53′ 34″ S; 21° 33′ 02″ I / 44.892833° S; 21.550666° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 121 m |
Površina | 12,7 km2 |
Ostali podaci | |
Pozivni broj | 013 |
Registarska oznaka | VŠ |
Kaluđerovo je naselje u Srbiji u opštini Bela Crkva u Južnobanatskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 94 stanovnika.
Kaluđerovo je pogranično mesto i blizu njega postoji istoimeni granični prelaz ka Rumuniji. Danas granični prelaz (Kaluđerovo - Najdaš) ima relativno mali promet jer se saobraćajna komunikacija sa Rumunijom obavlja na graničnom prelazu Vatin kod Vršca.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Kaluđerovo se prvi put pominje 1421. godine, pod nazivom Kalugera i u svojoj istoriji, kao i većina naselja Belocrkvanske opštine, često je menjalo ime.
Po predanju, Kaluđerovo nosi ime po jednom kaluđeru koji se ovde posvetio. S obzirom da je Kaluđerovo bilo naseljeno Srbima, izuzimajući kratak period u 18. veku, ono pripada grupi srpskih herskih sela.
Godine 1481. god. pominju se naselja Kaluđer i Leskovici u posedu porodice de Partaš ( de Pártás ). Za vreme jednog turskog upada naselje je uništeno.
Godine 1723. osnovali su na tome mestu Nemci svoju koloniju Rebensberg, koja je uskoro dobila parohiju, kojoj je pripadao i izščezli Jabšanik. A 13. oktobra 1735. god. uništio je požar selo u kome je ostalo samo 15 kuća. U jesen iste godine opet je selo opustošeno upadom Turaka u selo.
Posle 1740. godine naselili su se u Kaluđerovu Srbi. I već 1740. godine naselje je imalo 40 domova . Godine 1752, ušlo je u sastav narodne vojske. Godine 1760. podignuta je crkva. Austrijski carski revizor je konstantovao 1774. godine da mesto "Regenberg" pripada Jasenovačkom okrugu, Novopalanačkog distrikta. Selo ima militarski status a stanovnici su Vlasi.[1] Godine 1782, popisano je 575 pravoslavnih stanovnika, ali se kasnije Kaluđerovo nije Razvijalo normalno, što bi se dalo zaključiti obzirom na činjenicu da je 1802. godine bilo samo 569 stanovnika.
Godine 1868, podignuta je nova crkva a stara je preuređena u školu.[2] Stanovništvo se pretežn bavipoljoprivredom.
- Populacija kroz istoriju .
Godina | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921.[3] |
Stanovnika | 643 | 630 | 685 | 709 | 718 | 642 |
Srba | ? | ? | ? | ? | ? | 628 |
Rumuna | - | ? | ? | ? | ? | 14 |
Nemaca | - | ? | ? | ? | ? | 7 |
Mađara | - | ? | ? | ? | ? | nema |
Ostalih | - | ? | ? | ? | ? | 0 |
Demografija[uredi | uredi izvor]
U naselju Kaluđerovo živi 109 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 44,9 godina (41,5 kod muškaraca i 48,2 kod žena). U naselju ima 61 domaćinstvo, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,16.
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.
|
|
m | ž |
|||
? | 0 | 0 | ||
80+ | 1 | 6 | ||
75—79 | 2 | 5 | ||
70—74 | 4 | 6 | ||
65—69 | 4 | 5 | ||
60—64 | 5 | 5 | ||
55—59 | 5 | 3 | ||
50—54 | 7 | 4 | ||
45—49 | 3 | 7 | ||
40—44 | 3 | 3 | ||
35—39 | 5 | 1 | ||
30—34 | 6 | 3 | ||
25—29 | 5 | 7 | ||
20—24 | 2 | 1 | ||
15—19 | 1 | 1 | ||
10—14 | 4 | 2 | ||
5—9 | 3 | 5 | ||
0—4 | 5 | 3 | ||
Prosek : | 41,5 | 48,2 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 53 | 8 | 35 | 6 | 4 | 0 |
Ženski | 57 | 1 | 37 | 17 | 2 | 0 |
UKUPNO | 110 | 9 | 72 | 23 | 6 | 0 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 37 | 33 | 0 | 0 | 0 |
Ženski | 20 | 17 | 0 | 0 | 0 |
UKUPNO | 57 | 50 | 0 | 0 | 0 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 0 | 0 | 1 | 2 | 1 |
Ženski | 0 | 0 | 1 | 0 | 0 |
UKUPNO | 0 | 0 | 2 | 2 | 1 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 |
Ženski | 0 | 0 | 0 | 1 | 1 |
UKUPNO | 0 | 0 | 0 | 1 | 1 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 0 | 0 | 0 | 0 | |
Ženski | 0 | 0 | 0 | 0 | |
UKUPNO | 0 | 0 | 0 | 0 |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ J.J. Erler: "Banat", Pančevo 2003.
- ^ Letopis Opština u južnom Banatu: Banatska mesta i običaji Marina M.(Beč 1999). :
- ^ Milekerovi letopisi Opština u južnom Banatu Feliks Mileker. ISBN 978-86-85075-04-9.
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.