Pređi na sadržaj

Канарска палма

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kanarska palma
Phoenix canariensis
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
P. canariensis
Binomno ime
Phoenix canariensis
Chabaud.

Kanarska palma[1] ili kanarka[1] (lat. Phoenix canariensis) biljka iz porodice palmi (Arecaceae). Ime roda je drevna reč, koju pominje još Teofrast, a ukazuje na to da su stare Grke sa ovim biljkama upoznali Feničani. Ime same vrste ukazuje na njeno poreklo - Kanarska ostrva.[2] Poznata je pod lokalnim imenima feniks palma, kanarska palma, kanarska datula.

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Phoenix canariensis na prirodnom staništu, Kanarska ostrva, Španija

Phoenix canariensis potiče sa Kanarskih ostrva gde je endemska vrsta, ali je zahvaljujući uzgoju proširena u toplim područjima širom sveta.[2]

Odlični primerci mogu se naći od Londona do Sidneja, od Honolulua i Pakistanu do Durbana... Najbolje uspeva u mediteranskoj klimi, kakva je na Jadranu, ali se izuzetni primerci mogu naći čak i u hladnijim primorskim klimatskim uslovima, kakvi su u Severnoj Irskoj, Tasmaniji, ili San Francisku.[3]

Izgled[uredi | uredi izvor]

Phoenix canariensis je palma koja može porasti u drvo visine 12 ređe i do 15 metara. Nerazgranato deblo dostiže prečnik i do 100 cm. Raste dosta brzo i u 15-oj godini za jedan vegetacioni period može da obrazuje i do 20 listova. Deblo prekriveno lisnim ožiljcima. Kruna je obrazovana od listova skupljenih na vrhu debla.[4]

Listovi su sjajno zeleni, perasto složeni, dugi 5-7 m, nadole povijeni (naročito stariji, obodni listovi). Lisna drška sa čvrstim oštrim bodljama, naročito u donjem delu. Lisni segmenti su na vrhu zašiljeni. Mogu biti dugi do 50 cm i široki do 4 cm, brojni, u donjem delu po 2-3 zajedno, upereni u raznim pravcima. Životni vek svakog lista je 3 godine.[2][4] Cveta od februara do maja.[5]

Phoenix canariensis je dvodoma biljka. Cvetovi su skupljeni u klipove duge 1 m i više. Plod je loptasta do jajasta koštunica, duga 2-2,5 cm, žućkaste do crvenkaste boje.[4] Sadrži jedno seme. Dozreva krajem jeseni druge godine. Plodovi su jestivi, ali neizdašni i slabog ukusa, pa se retko koriste.[5]

Razmnožava se semenom ali se u tropskim krajevima razmnožava i vegetativno, korenovim izbojcima, čime se čuvaju osobine pojedinih jedinki.[2]

Stanište[uredi | uredi izvor]

Traži otvorene, punom suncu izložene položaje. Otporna je na niske temperature do -10 °C. Najviše joj odgovara plodno tlo, ali nije probirač i može uspešno rasti i na bilo kom drugom zemljištu,[5] bolje od bilo koje druge vrste palmi, što je čini najčešće gajenom ukrasnom vrstom palmi na svetu. Iako najbolje raste na punom suncu, na rastresitom ilovastom tlu, može tolerisati i potpuno različite uslove, uključujući debelu hladovinu i širok spektar tipova zemljišta uključujući peskove i teška glinovita. Phoenix canariensis ima jedinstvenu sposobnost da toleriše kako veliku sušu, tako i poplave.[3]

Bolesti[uredi | uredi izvor]

Kanarska palma, potpuno uništena posle napada crvenog palminog surlaša
Palmin drvotočac

Među najopasnije štetnike koji napadaju ovu palmu ubrajaju se crveni palmin surlaš (Rhynchophorus ferrugineus) i palmin drvotočac (Paysandisia archon). Ove dve vrste insekata prouzrokuju postepeno propadanje biljke domaćina, što dovodi do njenog potpunog uginuća.[6]

Crveni palmin surlaš[uredi | uredi izvor]

Jedna od najopasnijih bolesti koja poslednjih decenija napada palme je crveni palmin surlaš (Rhynchophorus ferrugineus), vrsta insekta iz porodice surlaša (Curculionidae), takođe poznat i kao azijski palmin žižak. Larve crvenog palminog surlaša u deblu palme mogu da kopaju rupe dugačke i do 1 m, što dovodi do slabljenja biljke domaćina i na kraju do njenog uginuća. Zbog toga se ovaj insekt smatra glavnom štetočinom u plantažama palmi.[7] Prvi put je primećen na kokosovim palmama u Jugoistočnoj Aziji, a svoje uporište našao je na urminoj palmi u više zemalja Bliskog istoka, odakle se proširio na Afriku i Evropu.[8] Prenošenje zaraze potpomognuto je unošenjem inficiranog sadnog materijala iz zaraženih u nezaražena područja.[9]

U oblasti Mediterana crveni palmin surlaš nanosi ozbiljne štete feniks palmama (Phoenix canariensis). Zaraza je prijavljena u oko 15% svih zemalja proizvođača kokosa u sveti i u skoro 50% zemalja u kojima se uzgaja urmina palma.[10]

Prvi znaci napada karakteristični su, ali ih je teško uočiti. Pojavljuju se deformisani listovi koji izgledaju kao su na pojedinim mestima zasečeni makazama. Kasnije su vidljivi suvi listovi, rupe u osnovi lista i „piljevina”. Nadalje se suše svi listovi i krošnja poprima izgled „kišobrana”. Na kraju biljka ostaje potpuno bez listova i dolazi do uginuća.[11]

Više o ovoj temi pročitajte u originalnom tekstu Crveni palmin surlaš.

Palmin drvotočac[uredi | uredi izvor]

Kada palmin drvotočac napadne palmu, ukoliko se ne preduzmu pravovremene mere zaštite, može je u potpunosti uništiti za 2–4 godine. Simptomi napada su sledeći: prisutnost piljevine na kruni ili deblu, perforirani ili izgriženi listovi, postojanje dugačkih kanala unutar debla, prisustvo napuštenih čaura larvi na deblu, deformisano i nakošeno deblo, sušenje središnjih listova. Prisutnost leptira palmina drvotoča također može biti indikacija prisutnosti štetnika.[12]

Upotreba u ozelenjavanju[uredi | uredi izvor]

Drvored Phoenix canariensis palmi u marini na Novom Zelandu
Phoenix canariensis gajena u žardinjeri

Phoenix canariensis verovatno je najčešće korišćena vrsta palme u ozelenjavanju.[2] Sadi se pojedinačno ili u grupama, a duž celog Mediterana mogu se videti izuzetno atraktivni drvoredi formirani upravo od ove vrste. Velika otpornost prema uslovima sredine čini kanarsku palmu idealnom za sadnju u urbanim zonama, u kojima je zemljište teško i zbijeno.[3] Uzgaja se i kao sobna biljka i veoma je cenjena za unutrašnju dekoraciju.[4]

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Mifsud (1995) je opisao nesvakidašnju upotrebu listova Phoenix canariensis na Malti, gde ribari privlače delfine i ribe pilote tako što stavljaju nekoliko palminih listova da plutaju na morskoj površini u blizini njihovih mreža. Ove vrste riba poznate su po tome da se okupljaju ispod plovnih objekata i tako predstavljaju lak plen ispod palminog lišća.[3]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Phoenix canariensis - Kanarska palma”. Arhivirano iz originala 15. 11. 2017. g. Pristupljeno 14. 11. 2017. 
  2. ^ a b v g d Lanzara, Marija (1984). Drveće. Ljubljana: Mladinska Knjiga. 
  3. ^ a b v g „Phoenix canariensis”. www.palmpedia.net. Palmpedia. Pristupljeno 20. 6. 2016. 
  4. ^ a b v g Vukićević, Emilija (1982). Dekorativna dendrologija. Beograd: Privredno finansijski vodič. str. 746—748. 
  5. ^ a b v „Kanarska palma”. Priroda i biljke. Pristupljeno 20. 6. 2016. 
  6. ^ „Propast za palme - BUBE SU STIGLE”. /www.croatianpalmsociety.com. Hrvatskia udruga ljubitelja palmi. Arhivirano iz originala 26. 08. 2016. g. Pristupljeno 20. 6. 2016. 
  7. ^ Rhynchophorus ferrugineus Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. jul 2007) at North American Plant Protection Organization (NAPPO) - pristupljeno 20. 6. 2016.
  8. ^ Dutta, Ram; Narain Singh Azad Thakur; et al. (2010). „New Record of Red Palm Weevil, Rhynchophorus ferrugineus (Coleoptera: Curculionidae) on Arecanut (Areca catechu) from Meghalaya, India”. Florida Entomologist. Florida Entomological Society: 446—448. Pristupljeno 20. 6. 2016. 
  9. ^ FERRY, M.; S. GÓMEZ (2002). „The Red Palm Weevil in the Mediterranean Area”. Palms. 4. International Palm Society. 46. Arhivirano iz originala 27. 02. 2009. g. Pristupljeno 5. 5. 2016. 
  10. ^ Faleiro, J.R. (2006). „A review of the issues and management of the red palm weevil Rhynchophorus ferrugineus (Coleoptera: Rhynchophoridae) in coconut and date palm during the last one hundred years”. International Journal of Tropical Insect Science. 26 (3): 135—154. Pristupljeno 5. 5. 2016. 
  11. ^ „Rhynchophorus ferrugineus-CRVENA PALMINA PIPA”. /www.croatianpalmsociety.com. Hrvatskia udruga ljubitelja palmi. Arhivirano iz originala 26. 08. 2016. g. Pristupljeno 20. 6. 2016. 
  12. ^ „Paysandisia achron-PALMIN DRVOTOČ”. /www.croatianpalmsociety.com. Hrvatskia udruga ljubitelja palmi. Arhivirano iz originala 26. 08. 2016. g. Pristupljeno 20. 6. 2016. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Lanzara, Marija (1984). Drveće. Ljubljana: Mladinska Knjiga. 
  • Vukićević, Emilija (1982). Dekorativna dendrologija. Beograd: Privredno finansijski vodič. str. 748—749. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]