Pređi na sadržaj

Karmelo Entoni

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Karmelo Entoni
Entoni u dresu Los Anđeles lejkersa 2022.
Lični podaci
Datum rođenja (1984-05-29)29. maj 1984.(40 god.)
Mesto rođenja Bruklin, Njujork, SAD
Državljanstvo SAD
Visina 2,03 m
Informacije o karijeri
Pro karijera 2003—2022
Pozicija krilo
Juniorska karijera
2002—2003 Sirakjuz orandž
Seniorska karijera
Godine Klub
2003—2011
2011—2017
2017—2018
2018—2019
20192021
2021—2022
Denver nagetsi
Njujork niksi
Oklahoma Siti tander
Hjuston roketsi
Portland trejblejzersi
Los Anđeles lejkersi
Reprezentativna karijera
 Sjedinjene Države
Nagrade

Statistika Uredi na Vikipodacima na basketball-reference.com
Statistika  Uredi na Vikipodacima na nba.com

Karmelo Entoni (engl. Carmelo Anthony; Bruklin, 29. maj 1984) bivši je američki profesionalni košarkaš, koji je igrao je na poziciji krila.[1]

Izabrali su ga Denver nagetsi kao trećeg pika na NBA draftu 2003. godine.[2] Entoni je 10 puta učestvovao na NBA Ol-star meču. Sa američkom reprezentacijom ima tri zlata sa Olimpijskih igara - 2008. u Pekingu, 2012. u Londonu i 2016. u Rio de Žaneiru. Jedan je od najboljih košarkaša današnjice, pogotovu u napadu.[3]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]

Entoni je rođen, kao sin Portorikanca i Aforamerikanke, u Bruklinu. U periodu od dve godine, Entoni je izgubio oca koji je umro od raka pa se u osmoj godini preselio u Baltimor. Na ulicama Baltimora Entoni je prisustvovao brojnim tučama, ubistvima, ali se on ipak držao sporta i porodice koji su ga na kraju odveli na pravi put.

Srednja škola[uredi | uredi izvor]

Pohađao je srednju školu „Towson Catholic High School“. Tokom leta 2000. godine, Entoni je narastao preko 12 cm, pa je svojim sjajnim igrama postao poznat u svojoj četvrti. Godine 2001. godine dobio je nagradu za igrača godine po izboru dnevnih novina „The Baltimore Sun“ i nagradu za igrača godine Baltimor katoličke lige. Na svojoj četvrtoj godini srednje škole, Entoni je zatražio premeštaj i premestio se u srednju školu „Oak Hill Academy“. Tokom boravka u srednjoj školi Ouk Hil, Entoni je dobio veći broj nagrada.

Univerzitet[uredi | uredi izvor]

Nakon srednje škole, Entoni se odlučio na pohađanje univerziteta Sirakjuz. Igrajući samo jednu sezonu na univerzitetu, Entoni je ostvario sjajnu univerzitetsku karijeru. Tokom sezone 2002/03. Entoni je prosečno postizao 22,1 poena i 10 skokova i prevodio je svoju ekipu u poenima, skokovima ali i odigranim minutima. U polufinalnoj utakmici protiv univerziteta Teksas, Entoni je ubacio 33 poena te je time postavio rekord po broju poena u sezoni kao brucoš. U finalnoj utakmici NCAA takmičenja, protiv univerziteta Kanzas, Entoni je postigao 22 poena i 10 skokova te svojoj ekipi osigurao prvu NCAA titulu. Za svoje zasluge, Entoni je nagrađen nagradom za najkorisnijeg igrača NCAA finala i nagradom za najboljeg igrača NCAA takmičenja. Entonijev trener, Džim Boehim, proglasio je Entonija najboljim univerzitetskim igračem u istoriji. Iako je Entoni imao u planu ostati na univerzitetu još barem 2 do 3 sezone, odlučio je da napusti univerzitet budući da je već sve ostvario pa se zbog toga prijavio na NBA draft 2003. Entoni je svoju univerzitetsku karijeru zaključio skorom 30-5, osvajanjem NCAA takmičenja, izabiranjem za NCAA brucoša sezone i Big Ist Konferencije brucoša godine.

NBA karijera[uredi | uredi izvor]

Sezona 2003/04.[uredi | uredi izvor]

Izabran je kao treći izbor, iza Lebrona Džejmsa i Darka Miličića, na NBA draftu 2003. od strane Denver Nagetsa. Svoj profesionalni debi u NBA ligi, Entoni je ostvario 29. oktobra 2003. u pobedi, 80:72, nad San Antonio Sparsima. Entoni je utakmicu završio sa 12 poena, 7 skokova i 3 asistencije. Već u šestom nastupu, Entoni je postigao više od 30 poena i time je postao drugi najmlađi igrač iza Kobija Brajnta (19 godina i 151 dan) s tim učinkom. 9. februara 2004. Entoni je u pobedi, 86:83, nad Memfis Grizlisima postigao 22 poena te je time postao treći najmlađi igrač sa više od 1000 poena u jednoj NBA sezoni. 13. februara 2004. Entoni je ostvario nastup na utakmici rukija na NBA Ol-star vikendu gde je u 30 odigranih minuta postigao 17 poena, 3 skoka i 5 asistencija. Dana 30. marta 2004. Entoni je u utakmici sa Sijetl Supersoniksima postigao 41 poen i time postavio rekord kluba po broju postignutih poena u jednoj utakmici od strane novajlije. Takođe je postao drugi najmlađi igrač (19 godina i 305 dana) sa više od 40 poena u jednoj NBA utakmici. Nakon što je u aprilu dobio nagradu za novajliju Zapadne konferencije, Entoni je postao četvrti igrač koji je osvojio svih šest nagrada za novajliju meseca u sezoni. Pre njega to su isto ostvarili Dejvid Robinson, Tim Dankan i Lebron Džejms.

Takođe proglašen je dva puta igračem nedelje, u periodu od 10. mart 2004. do 14. mart 2004. i od 6. aprila 2004. do 10. aprila 2004, te je jednoglasno izabran u najbolju petorku novajlija. Entoni je svoju debitantsku sezonu završio sa prosekom od 21 poena, 6,1 skokova i 2,8 asistencija te je završio kao drugi, iza Lebrona Džejmsa, u poretku za novajliju godine. Pre dolaska Entonija, Nagetsi su sezonu završili sa skorom 17-65, a već iduće sezone, ponajviše zahvaljujući Entoniju, Nagetsi ostvaruju skor 43-39 i osmo mesto u Zapadnoj konferenciji. Tim uspehom, Entoni je postao prvi igrač, posle Dejvida Robinsona i sezone 1989/90., Koji je već u prvoj sezoni odveo svoju ekipu do plejofa. U prvom krugu plejofa, Nagetsi su se susreli s prvoplasiranim Minesota Timbervulvsima koji su ih pobedili u pet utakmica. U svom prvom nastupu u plejofu, Entoni je postigao 19 poena, 6 skokova i 3 asistencije, ali to nije bilo dovoljno za pobedu u prvoj utakmici jer su Timbervulvsi bili bolji rezultatom 106:92.

Sezona 2004/05.[uredi | uredi izvor]

U svojoj drugoj sezoni, Entoni je odigrao sve 82 utakmice i prosečno postizao 20,8 poena (19. u NBA ligi). Dana 4. decembra 2004, u utakmici protiv Majami Hita, postao je treći najmlađi igrač, iza Lebrona Džejmsa i Kobija Brajanta, s postignutih 2000 i više poena u jednoj NBA sezoni. Kao i prethodne sezone, nastupio je u ruki čelendž (engl. Rookie Challenge) utakmici i predvodio tzv. sofomore sa 31 poenom, 5 skokova, 2 asistencije i 2 ukradene lopte. Proglašen je za najkorisnijeg igrača utakmice. Svojim sjajnim partijama i u regularnom delu pomogao je Nagetsima da ostvare bolji rezultat nego prethodne sezone tj. 49 pobeda i 33 poraza. Nagetsi su završili na sedmom mestu u Zapadnoj konferenciji te su se u prvom krugu plejofa susreli sa drugoplasiranim San Antonio Sparsima. Nakon što su u prvoj utakmici pobedili rezultatom 93:87, Sparsi su odneli pobedu u iduće četiri utakmice i prošli u drugi krug a kasnije i osvojili NBA titulu.

Sezona 2005/06.[uredi | uredi izvor]

Entoni u utakmici protiv Voriorsa u sezoni 2007/08.

U sezoni 2005/06. Entoni je odigrao 80 utakmica i pri tome ostvario prosek od 26,5 poena (8. u NBA ligi), 4,9 skokova, 2,9 asistencija i 1,1 ukradenu loptu po utakmici. S tim osmim mestom na listi najboljih strelaca lige, postao je prvi najbolje plasirani strelac franšize nakon sezone 1990/91. i Majkla Adamsa koji je bio šesti strelac lige. Dana 3. novembra 2005, u utakmici sa Detroit Pistonsima, Entoni je ostvario svoj hiljaditi skok u karijeri, a samo mesec dana kasnije, Entoni je u porazu od Filadelfija Seventisiksersa postigao svoj tadašnji rekord karijere od 45 poena. 17. marta 2006, u utakmici s Memfis Grizlisima, Entoni je postigao 33 poena i time je probio granicu od 5000 poena u karijeri. S tim dostignućem postao je drugi najmlađi igrač, iza Lebrona Džejmsa, kome je tako nešto uspelo. Na kraju meseca marta, Nagetsi su imali skor 11-5, a Entoni je za svoje sjajne partije dobio nagradu za najboljeg NBA igrača u mesecu martu. Takođe je i ostvario nagradu za igrača nedelje Zapadne konferencije u periodu od 13. marta 2006. do 19. marta 2006. godine. Tokom sezone Entoni se pokazao kao sjajan odlučujući igrač budući da je u pet utakmica postizao odlučujuće koševe u poslednjim trenucima i svojoj ekipi donosio važne pobede.

Na kraju sezone Entoni je izabran u najbolju treću petorku NBA lige, zajedno sa Šon Merionom, Jao Mingom, Alenom Ajversonom i Gilbertom Arenasom. Nagetsi su sezonu završili osvajanjem Severozapadne divizije i zauzimanjem trećeg mesta na Zapadu. U prvom krugu plejofa susreli su se sa šestoplasirani Los Anđeles Klipersima. Klipersi su u seriju ušli kao favoriti budući da su imali bolji skor u regularnom delu (47-35 naprema 44-38) te su to i opravdali dvema pobedama na domaćem terenu. U trećoj utakmici Nagetsi pobeđuju, ali zato gube u četvrtoj te Klipersi dobijaju veliku prednost u seriji 3-1. U poslednjoj, petoj, utakmici serije Klipersi ubedljivo pobeđuju i izbacuju Nagetse iz plejofa.

Sezona 2006/07.[uredi | uredi izvor]

Entoni u dresu Nagetsa.

U sezoni 2006/07. Entoni je ostvario 65 nastupa te je prosečno postizao 28,9 poena (2. u NBA ligi), 6 skokova, 3,8 asistencija i 1,2 ukradene lopte po utakmici. Već u osmoj utakmici sezone, pobeda nad Toronto Reptorsima 117:109, Entoni je izjednačio rekord franšize po broju uzastopnih utakmica sa minimalno 30 poena, sa svojih šest. Pre Entonija, to je jedino uspelo Aleksu Inglišu u sezoni 1982/83. U sledećoj utakmici, 21. novembra 2006, protiv Čikago Bulsa, Entoni je postigao 29 poena pa je time prekinuo niz od šest uzastopnih utakmica sa 30 ili više poena, ali je i time propustio srušiti Inglišov rekord. Nakon pobede u Čikagu, Entoni je ponovo zaređao šest uzastopnih utakmica sa 30 ili više poena, ali je u sedmoj, protiv Atlanta Hoksa, ponovo zakazao i postigao 24 poena čime nije uspeo da postavi novi rekord franšize. 16. decembra 2006, tokom utakmice sa Njujork Niksima, Entoni je učestvovao u masovnoj tuči koja ga je dovela do suspenzije od 15 utakmica neigranja. Razlog suspenziji bilo je udaranje Mardija Kolinsa u lice. Ubrzo nakon te tuče, Nagetsi su obavili zamenu kojom su u svoje redove doveli sjajnog Alena Ajversona, u nadi da će njih dvojica stvoriti sjajan i nezaustavljiv tandem. U prvoj utakmici nakon suspenzije, protiv Memfis Grizlisa, Entoni je postigao 28 poena, a kombinovano sa Ajversonom 51 poen. 2. februara 2007. Entoni i njegov saigrač Džej Ar Smit bili su upleteni u manju automobilsku nesreću. Na sreću nijedan igrač nije bio povređen, a jedine informacije su bile te da je Smit vozio auto koji je pripadao upravo Entoniju.

Tri dana kasnije, u utakmici sa Finiks Sansima, Entoni je postigao 31 poen, 10 skokova i 10 asistencija i time ostvario svoj prvi tripl-dabl učinak u karijeri. Ubrzo su izabrane petorke za Ol-Star utakmicu, ali Entoni nije bio izabran. Međutim, Jao Ming i Karlos Buzer su bili povređeni i nisu mogli nastupiti stoga je komesar NBA lige, Dejvid Štern, kao zamene izabrao upravo Entonija i Džoša Hauarda. U svom Ol-Star debiju, Entoni je postigao 20 poena i 9 skokova i time je postao prvi Naget nakon Antonija Mekdajsa i sezone 2000/01. koji je izabran na Ol-Star utakmicu. Tokom sezone Entoni je čak tri puta izabran za igrača nedelje te jednom za igrača meseca aprila budući da je svoju ekipu tokom tog meseca odveo do skopa 10-1. Na kraju sezone Entoni je izabran drugu sezonu zaredom u Ol-NBA treću petorku i tu se pridružio Dvejnu Vejdu, Kevinu Garnetu, Čonsiju Bilapsu i Dvajt Hauard. Nagetsi su sezonu završili na šestom mestu pa su se u prvom krugu plejofa sreli sa trećeplasiranim San Antonio Sparsima. Time se ponovio dvoboj tih dve ekipe iz 2005. godine. U prvoj utakmici Nagetsi su iznenađujuće pobedili rezultatom 95:89, ali su u iduće četiri utakmice izgubili i tako su četvrtu godinu zaredom ispali već u prvom krugu plejofa. Tokom serije sa Sparsima, Entoni je prosečno postizao 26,8 poena, 8,6 skokova, 1,2 asistencija i 1 ukradenu loptu po utakmici.

Sezona 2007/08.[uredi | uredi izvor]

Entoni u utakmici protiv Voriorsa.

U sezoni 2007/08. Entoni je odigrao 77 utakmica i prosečno postizao 25,7 poena (4. u NBA ligi), 7,4 skokova, 3,4 asistencija i 1,3 ukradenih lopti po utakmici. 24. januara 2008. Entoni je izabran na Ol-Star utakmicu, ali ovog puta kao starter. Entoni je bio vodeći u glasanju Zapadne konferencije sa 1.723.701 glasom, a drugi u ukupnom glasanju iza Kobija Brajnta koji je sakupio 2.004.940 glasova. 8. februara 2008. Entoni je, u pobedi 111:100 nad Vašington Vizardsima, zablistao i utakmicu okončao sa tadašnjim učinkom karijere od 48 poena. Tokom utakmice Entoni je imao sjajan šut i iz igre šutirao 19/25 što znači sa 76% uspešnosti. 27. marta 2008. Entoni je u utakmici s Dalas Maveriksima postigao svoj 9000-ti poen. Nagetsi su sezonu završili sa skorom 50-32, trećim najboljim u istoriji franšize. Takođe to je bilo prvi put nakon sezone 1987/88. da su Nagetsi ostvarili 50 pobeda u sezoni. Tim odnosom Nagetsi su zauzeli tek osmo mesto na Zapadu. To je ujedno bio najveći skor neke ekipe na osmom mestu u istoriji NBA lige. U prvom krugu plejofa Nagetsi su se sreli s prvoplasiranim Los Anđeles Lejkersima. Međutim bez većeg otpora, Nagetsi su uverljivo poraženi od strane Lejkersa rezultatom serije 4-0. Tokom te serije Entoni je prosečno postizao 22,5 poena, 9,5 skokova, 2 asistencije i 0,5 ukradenih lopti po utakmici.

Sezona 2008/09.[uredi | uredi izvor]

Entoni u utakmici protiv Mevsa.

U sezoni 2008/09. Entoni je prosečno postizao 22,8 poena, 6,8 skokova, 3,4 asistencija i 1,1 ukradenih lopti po utakmici. 10. decembra 2008, u pobedi nad Minesota Timbervulvsima, Entoni je postigao 33 poena u trećoj četvrtini i time izjednačio 20 godina star rekord Džordža Gervina po broju poena u jednoj četvrtini utakmice. Entoni je u trećoj četvrtini iz igre šutirao 12/15, tj s 80% uspešnosti i utakmicu završio sa 41 poenom, 11 skokova, 3 asistencije i 4 ukradene lopte. 4. januara 2009. Entoni je tokom utakmice sa Indijana Pejsersima, slomio kost u ruci. Nakon utakmice sa Indijana Pejsersima, Entoni je od strane kluba kažnjen sa jednom utakmicom neigranja zbog neprihvatanja trenerove odluke da izađe iz igre. 30. januara 2009. Entoni se vratio u ekipu i u utakmici s Šarlot Bobketsima postigao 19 poena.

Nagetsi su sezonu završili sa najboljim skorom u istoriji franšize 54-28 i drugim mestom na Zapadu. U prvom krugu plejofa Nagetsi su se sreli s Nju Orleans Hornetsima. Nagetsi su odigrali ubedljivu seriju, uključujući i pobedu od 58 razlike, te su pobedili Hornetse u pet utakmica. Time su Nagetsi nakon nekoliko uzastopnih neuverljivih nastupa i ispadanja u plejofu prošli u drugi krug plejofa. Posle pete utakmice Entoni je izjavio: „To, konačno ... Trebalo mi je pet godina da skinem taj veliki teret i verujte osećaj je sjajan." U drugom krugu doigravanja čekali su ih Dalas Maveriksi. Nagetsi su opet odigrali sjajnu seriju i osigurali pobedu u pet utakmica i ulazak u finale Zapadne konferencije po prvi put nakon 1985. godine. Entoni je u tandemu sa Bilapsom seriju odigrao sjajno i u trećoj utakmici svojim košem u poslednjim trenucima utakmice doneo važnu pobedu Nagetsima. U finalu Zapadne konferencije čekali su ih Los Anđeles Lejkersi. Lejkersi su ipak bili prejak protivnik za Nagetse te su odneli pobedu u šest utakmica. Time su Lejkersi ušli u finale a kasnije i osvojili svoj 15. NBA trofej.

Sezona 2009/10.[uredi | uredi izvor]

Entoni u predsezonskoj utakmici protiv Pejsersa u Tajvanu.

U prve dve utakmice sezone, Entoni je ukupno postigao 71 poen. U prvoj utakmici protiv Juta Džeza, Entoni je postigao 30, dok je u drugoj, protiv Portland Trejlbljezersa, postigao čak 41 poen. Entoni je time postao jedan od petorice igrača Nagetsa koji su u prve dve utakmice sezone ukupno postigli više od 60 poena. Takođe to je bilo prvi put od sezone 1987/88. da su Nagetsi u sezonu krenuli sa skorom 2-0. U trećoj utakmici, protiv Grizlisa, Entoni je s 42 poena pomogao ekipi da ostvari pobedu 133:123. To je takođe bilo po prv put nakon sezone 1985/86. da su Nagetsi u sezonu krenuli sa skorom 3-0. Za svoje zasluge navedene, Entoni je izabran za igrača nedelje. U 15. utakmicu sezone, Entoni je ušao s prosekom od 30,2 poena po utakmici i kao jedini igrač sezone koji je u svim utakmicama sezone postigao 20 ili više poena. Tako je protiv Minesota Timbervulvsa postigao 22 poena i time prestigao Ingliša po broju uzastopnih utakmica sa minimalno 20 poena. 27. novembra 2009. u utakmici sa Njujork Niksima, Entoni je ostvario učinak karijere od 50 poena a tome je pridodao još 6 skokova i 5 asistencija. Uz Entonija, najraspoloženiji u redovima Nagetsa bio je i Čonsi Bilaps koji je postigao 32 poena. Tako su Entoni i Bilaps postali 3. tandem koji je na utakmici imao 50-30 poena. Na idućoj utakmici, protiv Minesota Timbervulvsa, Entoni postiže 19 poena u prvoj četvrtini i time izjednačuje učinak sezone po broju postignutih poena u jednoj četvrtini utakmice. 21. januara 2010, Entoni je, treći put u karijeri, izabran na Ol-Star utakmicu i predvodio je Zapad s 27 poena i 10 asistencija. Međutim, Zapad je, u napetoj završnici, izgubio rezultatom 141:139. 18. februara 2010, u prvoj utakmici nakon Ol-Star pauze, Nagetsi su se susreli s vodećom ekipom lige, Klivlend Kavalirsima. I pre same utakmice, novinari su predviđali veliko nadmetanje između dve zvezde ekipe, Džejmsa i Entonija. Kao što je i predviđano, obojica su ostvarili sjajne brojke, a utakmica je bila neizvesna do samog kraja. Džejms je postigao 43 poena, 13 skokova, 15 asistencija, 2 ukradene lopte i 4 blokade dok je Entoni postigao 40 poena, 6 skokova, 7 asistencija, 1 ukradenu loptu i 2 blokade. Iako je Džejms ostvario bolje brojke, Entoni je, pogodivši šut 1,09 sekundi pre kraja, doneo svojoj ekipi pobedu rezultatom 118:116. U pobedi nad Nju Orleans Hornetsima, 18. marta 2010, Entoni je, uz 26 poena, ostvario učinak karijere od 18 skokova. Nedelju dana kasnije, u utakmici sa Toronto Reptorsima, Entoni je sa zvukom sirene doneo svojoj ekipi pobedu pa su Nagetsi do kraja sezone ostvarili skor 53-29. U prvom krugu plejofa, Nagetsi su se susreli s Juta Džez, a u prvoj utakmici serije, Entoni je postigao učinak karijere u plejofu sa 42 poena. Tim učinkom, Entoni je izjednačio rekord franšize po broju postignutih poena u jednoj utakmici plejofa. Međutim, Nagetsi su ispustili početno vođstvo i izgubili rezultatom serije 4-2.

Sezona 2010/11.[uredi | uredi izvor]

15. novembra 2010, Entoni je postigao 20 koševa i zabeležio rekord karijere od 22 skoka protiv Finiks Sansa. Pogodio je i pobednički koš protiv Čikago Bulsa 26. novembra 2010.. U decembru 2010, Entoni je propustio 5 utakmica zbog smrti sestre Mišel. U ekipu se vratio 1. januara 2011..

Njujork Niks (2011–2017)[uredi | uredi izvor]

Entoni u dresu Niksa protiv Medžika.

22. februara 2011, Entoni je menjan u Njujork Nikse u velikoj razmeni igrača Njujork Niksa, Denver Nuggetsa i Minesota Timbervulvsa Karmelo je menjan u Nikse sa Denverovim plejmejkerom Čonsijem Bilapsom, kako bi igrao sa Amareom Stoudemajerom, koji je već bio u Niksima. Entoni je uzeo dres sa brojem 7, zato što je njegov broj 15 iz Denvera penzionisan u Niksima. Prvu utakmicu za novi tim odigrao je protiv Milvoki baksa u kojoj je postigao 27 koševa, 10 skokova i jednu asistenciju. U drugoj utakmici plejofa u Bostonu, izjednačio je učinak karijere u plejofu od 42 koša. Imao je i 17 skokova i 6 asistencija u porazu Niksa. Boston Seltiksi su prošli dalje pobedivši u svakoj od 4 utakmice u prvom krugu plejofa protiv Niksa.

Oklahoma Siti Tander (2017–2018)[uredi | uredi izvor]

22. septembra 2017. godine, Karmelo Entoni je menjan u Oklahomu Siti Tander za Enesa Kantera, Daga Mekdermonta i pika 2. runde NBA drafta 2018. godine.

Američka reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Entoni sa Durantom i Brajantom pred OI 2012.

U leto 2002. Entoni je izabran za učešće na Svetskom juniorskom prvenstvu. U pet odigranih susreta, Entoni je bio na proseku od 15,6 poena i 6,2 skokova za samo 22,2 minuta. U prvom susretu takmičenja, protiv Dominikanske Republike, postigao je 15 poena i 9 skokova čime je odveo svoj tim do pobede. U drugoj utakmici, Entoni je za samo 21 minut upisao 21 poen i 7 skokova. U polufinalnom porazu od Venecuele, Entoni je postigao 13 poena i 10 skokova te je u susretu za treće mesto odveo ekipu do bronzane medalje. Na Olimpijskim igrama 2004. godine, odigrao je sporednu ulogu u timu i prosečno je postizao samo 2,4 poena i 1,6 asistencija. Tokom Svetskog prvenstva u Japanu 2006. godine, Entoni je imenovan, zajedno s Dvejnom Vejdom i Lebronom Džejmsom drugim kapitenom tima. 23. avgusta 2006. Entoni je, u utakmici protiv Italije, postavio rekord reprezentacije po broju poena u jednoj utakmici sa svojih 35. Do tada, taj rekord držao je Keni Anderson sa 34 poena. Entoni je takmičenje završio sa prosekom od 19,9 poena, 3,7 skokova i 1,6 asistencija po utakmici čime je izabran u ekipu takmičenja. Uprkos Entonijevim sjajnim igrama, tim SAD osvojio je tek treće mesto. Na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine, Entoni je zajedno s ostalim zvezdama NBA lige odveo ekipu do savršenog 8-0 skora i osvajanja toliko željene zlatne medalje. U finalnoj utakmici takmičenja reprezentacija SAD pobedila je Španiju rezultatom 118:107, a Entoni je utakmicu završio sa 13 poena. Na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine Entoni je opet osvojio zlato sa selekcijom SAD.

Uspesi[uredi | uredi izvor]

Reprezentativni[uredi | uredi izvor]

Pojedinačni[uredi | uredi izvor]

NBA statistika[uredi | uredi izvor]

Regularni deo[uredi | uredi izvor]

Godina Klub Odig. uta. Uta. poč. Min. 2P% 3P% Sl. bac.% Skok. Asist. Ukr. lop. Blok. Poena
2003/04. Denver 82 82 36,5 42,6 32,2 77,7 6,1 2,8 1,2 0,5 21,0
2004/05. Denver 75 75 34,8 43,1 26,6 79,6 5,7 2,6 0,9 0,4 20,8
2005/06. Denver 80 80 36,8 48,1 24,3 80,8 4,9 2,7 1,1 0,5 26,5
2006/07. Denver 65 65 38,2 47,6 26,8 80,8 6,0 3,8 1,2 0,3 28,9
2007/08. Denver 77 77 36,4 49,2 35,4 78,6 7,4 3,4 1,3 0,5 25,7
2008/09. Denver 66 66 34,3 44,3 37,1 79,3 6,8 3,4 1,1 0,4 22,8
2009/10. Denver 69 69 38,2 45,8 31,6 83,0 6,6 3,2 1,3 0,4 28,2
2010/11. Denver 50 50 35,5 45,2 33,3 82,3 7,6 2,8 0,9 0,6 25,2
2010/11. Njujork 27 27 36,2 46,1 42,4 87,2 6,7 3,0 0,9 0,6 26,3
2011/12. Njujork 55 55 34,1 43,0 33,5 80,4 6,3 3,6 1,1 0,4 22,6
karijera 646 646 36,2 45,6 32,2 80,5 6,3 3,1 1,1 0,5 24,7
Ol star 5 4 25,6 53,2 12,5 63,6 8,4 1,2 0,8 0,2 18,4

Plejof[uredi | uredi izvor]

Godina Klub Odig. uta. Uta. poč. Min. 2P% 3P% Sl. bac.% Skok. Asist. Ukr. lop. Blok. Poena
2003/04. Denver 4 4 35,8 32,8 18,2 80,0 8,3 2,8 1,2 0,0 15,0
2004/05. Denver 5 5 36,0 42,2 00,0 81,3 5,4 2,0 0,6 0,2 19,2
2005/06. Denver 5 5 38,6 33,3 00,0 75,0 6,6 2,8 0,8 0,2 21,0
2006/07. Denver 5 5 42,0 48,0 50,0 79,5 8,6 1,2 1,0 0,0 26,8
2007/08. Denver 4 4 36,5 36,4 25,0 82,8 9,5 2,0 0,5 0,2 22,5
2008/09. Denver 16 16 38,3 45,3 36,4 82,6 5,8 4,1 1,8 0,6 27,2
2009/10. Denver 6 6 42,3 46,4 31,6 87,7 8,5 3,2 2,0 0,5 30,7
2010/11. Njujork 4 4 39,0 37,5 34,6 85,3 10,3 4,8 1,2 0,8 26,0
2011/12. Njujork 5 5 40,8 41,9 22,2 75,6 8,2 2,2 1,2 0,2 27,8
Karijera 54 54 38,8 41,9 32,7 81,5 7,4 3,0 1,3 0,4 24,9

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Carmelo Anthony | Los Angeles Lakers”. www.nba.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-01-29. 
  2. ^ „Carmelo Anthony | Biography, Teams, Stats, & Facts | Britannica”. www.britannica.com (na jeziku: engleski). 2024-01-12. Pristupljeno 2024-01-29. 
  3. ^ „Carmelo Anthony - mašina za koševe | Mondo”. Pristupljeno 8. 4. 2013. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]