Pređi na sadržaj

Картонска кутија (pripovetka)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kartonska kutija
Ilustracija iz 1893.
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovThe Adventure of the Cardboard Box
AutorArtur Konan Dojl
ZemljaUjedinjeno Kraljevstvo
Jezikengleski
Izdavanje
Datum1893.
Hronologija
PrethodnikSrebrna Zvezda
NaslednikŽuto lice

„Kartonska kutija” (engl. The Adventure of the Cardboard Box) je jedna od 56 pripovedaka o Šerloku Holmsu koje je napisao Artur Konan Dojl. Priča je prvi put objavljena u britanskom časopisu The Strand Magazine u januaru 1893. godine.[1] Druga je od dvanaest priča u Memoarima Šerloka Holmsa u većini britanskih izdanja, dok je u Americi objavljivana u zbirki priča Njegov poslednji podvig.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Gospođica Suzan Kušing iz Krojdona dobija pošiljku u kojoj se nalaze dva odsečena ljudska uveta upakovana u so. Inspektor Lestrad iz Skotland Jarda sumnja da je to šala trojice studenata medicine kojima je gospođica Kušing iznajmljivala sobu, nakon čega je bila primorana da ih izbaci zbog njihovog buntovnog ponašanja. Paket je poslat iz Belfasta, rodnog grada jednog od studenata. Nakon što je sam pregledao paket, Šerlok Holms se uverio da je to dokaz ozbiljnog zločina. On smatra da bi student medicine koji ima pristup laboratoriji za seciranje verovatno koristio nešto drugo osim obične soli da sačuva ljudske ostatke, i da bi bio u stanju da napravi precizniji rez nego što pokazuju grubo odsečene uši. Adresa na paketu, grubo napisana i sa pravopisnom ispravkom, Holmsu sugeriše da je pošiljalac slabo obrazovan i da nije upoznat sa Krojdonom. Čvor na uzici sugeriše Holmsu da traže nekoga sa mornarskim iskustvom.

Holms smatra rešenje toliko jednostavnim da traži od Lestrada da ne pominje njegovo ime u vezi sa slučajem. Nekoliko jednostavnih pitanja gospođici Kušing, nekoliko zapažanja, telegram za Liverpul i poseta sestri gospođice Kušing, Sari (čiji doktor je Holmsu odbio da je vidi jer je imala „zapaljenje mozga”) ubeđuju Holmsa da odsečene uši pripadaju drugoj sestri gospođice Kušing, Meri, i njenom vanbračnom ljubavniku, i da su oboje ubijeni. On je uveren da je Merin otuđeni muž, Džim Brauner, ubica, i da je Brauner poslao kartonsku kutiju sa ušima u kuću Kušingovih u Krojdonu (adresirajući je samo na „S. Kušing”), ne shvatajući da Sara tamo više ne boravi. Brauner, koji je neprijatan kada je pijan, hteo je da užasne Saru (a ne Suzan) jer je krivio Saru da je izazvala nevolje koje su kulminirale njegovim ubistvom njegove žene i njenog ljubavnika.

Brauner je zaista mornar, a Belfast je bio prva luka u koju je imao priliku da pošalje paket. Lestrad, postupajući po Holmsovoj informaciji, čeka da ga uhapsi kada njegov brod stigne do Londona. On sve priznaje. Predstavljen kao saosećajan, jednostavan čovek toliko izmučen krivicom zbog svog čina da bi rado bio obešen. Pravi negativac priče – moralno ako ne i pravno – je Sara Kušing, koja se zaljubila i pokušala da zavede samog Braunera; zatim, kada je on odbio njeno udvaranje, odlučila je da uništi njegov brak sa njenom sestrom Meri, trovanjem njenog uma sa lažima o Brauneru i gurajući je prema novom ljubavniku, što je ona lako prihvatila, posebno imajući u vidu muževljevu sklonost ka opijanju (i time da postaje prilično grub kada je pijan). Na kraju, nesposobnost njenog muža da prihvati njenu izdaju i čista ljubomora zbog otkrivanja afere, dovode ga do toga da počini ono što Holms smatra „zločinom iz strasti”.

Istorija objavljivanja[uredi | uredi izvor]

„Kartonska kutija” objavljena u časopisu Harper's Weekly 14. januara 1893. godine.

Pripovetka „Kartonska kutija” prvi put je objavljena u britanskom časopisu The Strand Magazine u januaru 1893. godine, dok je u Sjedinjenim Državama objavljena u američkoj verziji ovog časopisa mesec dana kasnije.[1] Takođe je objavljena u američkom časopisu Harper's Weekly 14. januara 1893. godine. Priča je objavljena sa osam ilustracija Sidnija Padžeta u časopisu The Strand Magazine,[2] ali bez ilustracija u časopisu Harper's Weekly.[3]

Pripovetka nije objavljena u prvom britanskom izdanju Memoara Šerloka Holmsa, ali je objavljena u prvom američkom izdanju, iako je brzo uklonjena zbog kontroverzne teme. Priča je kasnije ponovo objavljena u američkim izdanjima zbirke priča Njegov poslednji podvig, i uključena je u britanska izdanja Memoara. I danas ga većina američkih izdanja uključuje u Njegov poslednji podvig, dok većina britanskih izdanja priču štampa u svom izvornom mestu, u okviru Memoara.

Kada je „Kartonska kutija” uklonjena iz publikacija, Konan Dojl je premestio odlomak iz priče koji je pokazao da Holms „čita um” doktora Votsona u pripovetku „Stalni pacijent”. (Tekst premeštenog odlomka kreće se od „Naše roletne su bile napola povučene, a Holms je ležao sklupčan na sofi” do „Ne bi trebalo da Vam upadam u pažnju da pre neki dan niste pokazali malo neverice.”) Ovaj odlomak otkriva da je doktor Votson strastveni obožavalac Henrija Vorda Bičera, čiji portret čuva u svom domu. Čini se da ovaj odlomak nema mnogo veze sa misterijom, ali može biti suptilna referenca na temu preljube jer je Bičeru bilo suđeno za ovaj prekršaj 1875. godine, što bi mnogi savremeni čitaoci zapazili.

Adaptacije[uredi | uredi izvor]

Film i televizija[uredi | uredi izvor]

Priča je adaptirana kao kratki nemi film pod nazivom Kartonska kutija 1923. godine, kao jedan od kratkih filmova u serijalu filmova o Šerloku Holmsu, sa Eje Norvudom kao Šerlokom Holmsom i Hjubertom Vilisom kao dr Votsonom. Hilda Entoni je igrala Meri Brauner, a Džoni Bat Džejmsa Braunera.[4]

TV adaptacija Avanture Šerloka Holmsa sa Džeremijem Bretom u glavnoj ulozi, emitovana 11. aprila 1994. godine i uglavnom je bila verna originalu. Sadržala je neke manje varijacije: u priči Brauner ubija svoju ženu i njenog ljubavnika na moru, dok ih u ovoj adaptaciji ubija blizu jezera; a adaptacija radnju smešta u vreme Božića usred hladne i snežne zime, dok se originalna priča odvija tokom leta („...plamteći vreo dan u avgustu. Ulica Bejker je bila kao peć”). Holmsov elokventan govor na kraju epizode ​​dovodi u pitanje samu prirodu čovečanstva. On se pita u kom cilju smrtnici slede „ovaj krug bede, nasilja i straha”, zaključujući da „to mora da ima svrhu, inače naš univerzum nema smisla, što je nezamislivo. Ali koju svrhu? To je veliki problem čovečanstva, s kojim razlogom, do sada, nema odgovora”. Ovo je bila poslednja emitovana epizoda ove serije, a prikazala je Breta u lošem zdravstvenom stanju. Kiran Hajnds je igrao ulogu Džima Braunera.

Epizoda serije Elementarno, „Uši za tebe”, labava je adaptacija ove priče. Postavka za ovu epizodu je veoma slična ovoj priči – dva ljudska uveta su nekome poslata poštom, upakovana u so – ali uključuje nekoliko varijacija, uključujući i preokret da je uši zapravo poslala navodna žrtva, koja je prošla složen eksperiment kako bi joj lažne uši narasle na leđima, da bi okrivila primarnog osumnjičenog za njeno ubistvo.

Japanska serija iz 2018. godine, Gospođica Šerlok, labavo prilagođava ovu priču kao epizodu „Stela Maris”. Pošto je radnja serije smeštena u Tokiju, obmanjujuća adresa na kutiji koja sadrži uvo u originalnoj priči je prilagođena kao poštanska etiketa sa nejasno napisanom katakanom.

Radio[uredi | uredi izvor]

Priču je adaptirala Edit Mejzer kao epizodu radio-serije Avanture Šerloka Holmsa. U epizodi, koja je emitovana 5. novembra 1931. godine, glumili su Ričard Gordon kao Šerlok Holms i Li Lovel kao dr Votson.[5] Druga produkcija priče emitovana je u septembru 1936, sa Gordonom kao Holmsom i Harijem Vestom kao Votsonom.[6]

Mejzerova je takođe prilagodio priču za epizode Novih avantura Šerloka Holmsa ​​koje su emitovane u januaru 1940.[7] i avgustu 1943.[8] sa Bejzilom Ratbonom koji je glumio Holmsa i Najdželom Brusom koji je igrao Votsona.

Majkl Hardvik je adaptirao ovu priču za BBC Light program 1960. godine, kao deo radio-serije iz 1952–1969. u kojoj su se pojavili Karlton Hobs kao Holms i Norman Šeli kao Votson.[9]

„Kartonsku kutiju” je dramatizovao Rodžer Dejns za BBC Radio 4 tokom 1994. godine kao epizodu radio-serije iz 1989–1998. sa Klajvom Merisonom kao Holmsom i Majklom Vilijamsom kao Votsonom (u delu serije Njegov poslednji naklon). Pored njih su se pojavili Kevin Vajtli kao Brauner i Tereza ​​Galager kao Meri Brauner; takođe Stiven Torn je glumio inspektora Lestrada, koga je prethodno igrao Donald Dži.[10]

Godine 2010, priča je adaptirana kao epizoda radio-serije Klasične avanture Šerloka Holmsa, sa Džonom Patrikom Lourijem kao Holmsom i Lorensom Albertom kao Votsonom.[11]

Godine 2020, indijski radio kanal Radio Mirchi je prilagodio priču na bengalskom jeziku. Adaptacija je veoma dobro prihvaćena od strane bengalske publike.

Reference[uredi | uredi izvor]

Napomene
  1. ^ a b Smith 2014, str. 75
  2. ^ Cawthorne 2011, str. 140
  3. ^ „Harper's Weekly. v.37 Jan.-June 1893.”. HathiTrust Digital Library. Pristupljeno 12. 11. 2020. 
  4. ^ Eyles, Allen (1986). Sherlock Holmes: A Centenary Celebration. Harper & Row. str. 132. ISBN 9780060156206. 
  5. ^ Dickerson 2019, str. 39
  6. ^ Dickerson 2019, str. 76
  7. ^ Dickerson 2019, str. 89
  8. ^ Dickerson (2019), pp. 130–131.
  9. ^ De Waal, Ronald Burt (1974). The World Bibliography of Sherlock Holmes. Bramhall House. str. 387. ISBN 0-517-217597. 
  10. ^ Coules, Bert. „His Last Bow”. The BBC complete audio Sherlock Holmes. Pristupljeno 12. 12. 2016. 
  11. ^ Wright, Stewart (30. 4. 2019). „The Classic Adventures of Sherlock Holmes: Broadcast Log” (PDF). Old-Time Radio. Pristupljeno 12. 6. 2020. 
Izvori

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]