Kanjiža

Koordinate: 46° 03′ 44″ S; 20° 03′ 03″ I / 46.06225° S; 20.05088° I / 46.06225; 20.05088
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kanjiža
Trg u Kanjiži
Grb
Grb
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugSevernobanatski
OpštinaKanjiža
Stanovništvo
 — 2022.8.067
 — gustina129/km2
Geografske karakteristike
Koordinate46° 03′ 44″ S; 20° 03′ 03″ I / 46.06225° S; 20.05088° I / 46.06225; 20.05088
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina80 m
Površina76,1 km2
Kanjiža na karti Srbije
Kanjiža
Kanjiža
Kanjiža na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj24420
Pozivni broj024
Registarska oznakaКА

Kanjiža (mađ. Magyarkanizsa) je gradsko naselje i sedište istoimene opštine u Severnobanatskom okrugu. Prema popisu iz 2022. bilo je 8.067 stanovnika.

Ime[uredi | uredi izvor]

Stara Kanjiža je ime koje je današnja Kanjiža nosila do nakon Prvog svetskog rata da bi se razlikovala od Nove Kanjiže, koja je ležala sa druge strane reke Tise. Kada je Nova Kanjiža preimenovana u Novi Kneževac, Stara Kanjiža ostala je samo Kanjiža. Naziv ovog mesta koji se koristi u mađarskom jeziku jeste Magyarkanizsa („Mađarska Kanjiža”). Gradska uprava je krajem 1934. odlučila da se mesto zove Pavlov Grad, za šta je trebalo odobrenje Dunavske banovine.[1]

Prošlost[uredi | uredi izvor]

Stara Kanjiža je u prvoj polovini 18. veka imala militarski status. Stanovništvo su činili Srbi graničari u Potiskoj austrijskoj granici. Kada je novembra 1750. godine obavljeno izjašnjavanje oficira, u Kanjiži za provincijalni status su se izjasnili: kapetan Stevan Zako, hadnađi Maksim Ninčićev i Stevan Karapandžić, barjaktari Nikola Karapandžić, Stevan Zarić, Gruja Čanadac i Georgije Zako. Odan svom životnom vojničkom pozivu bio je samo hadnađ Petar Bajanac.[2]

Srbi graničarski oficiri koji su ostali u provincijalu dobili su mađarsko plemstvo i manje zemljišne posede, koji će 1765. godine ostati njihovi bez ograničenja. Tako su postali plemići zemljoposednici sa 58 lanaca zemlje u mestu: lajtanti Sava Karapandžić, Lazar Međanski i Maksim Ninčić. Zastavnici (barjaktari) su dobili po 44 lanca zemlje: Stevan Zarić, Gruja Čanadi i Đorđe Zako.

Državna vlast je po promeni statusa i odseljavanju Srba graničara krenula tu kao i drugde masovno kolonizaciju Mađara.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Kanjiža živi 8.318 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,3 godina (40,5 kod muškaraca i 44,1 kod žena). U naselju ima 4.025 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,45.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Mađarima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 11.139
1953. 10.842
1961. 10.722
1971. 11.240
1981. 11.759
1991. 11.541 11.207
2002. 10.200 10.770
2011. 9.871
Etnički sastav prema popisu iz 2011.[4]
Mađari
  
8.319 84,27%
Srbi
  
894 9,05%
Romi
  
104 1,05%
Albanci
  
39 0,39%
Jugosloveni
  
34 0,34%
Hrvati
  
30 0,30%
Rumuni
  
20 0,20%
Crnogorci
  
19 0,19%
Bunjevci
  
11 0,11%
Nemci
  
6 0,06%
Muslimani
  
5 0,05%
Slovaci
  
3 0,03%
Slovenci
  
2 0,02%
Vlasi
  
1 0,01%
Rusi
  
1 0,01%
ostali
  
13 0,13%
Regionalna pripadnost
  
33 0,33%
neizjašnjeni
  
277 2,80%
nepoznato
  
60 0,60%
ukupno: 9.871


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Napomene[uredi | uredi izvor]

→ * — Podaci za površinu i gustinu naseljenosti dati su zbirno za katastarsku opštinu Kanjiža, na kojoj se nalaze dva naselja, Zimonjić i Kanjiža.

Znameniti Kanjižani[uredi | uredi izvor]

Gradovi pobratimi[uredi | uredi izvor]


Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Vreme", 25. dec. 1934
  2. ^ Mita Kostić: "Srpska naselja u Rusiji", Beograd 1923.
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ Etnička struktura nakon popisa 2011.
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]