Pređi na sadržaj

Kviling

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Radovi učenika OŠ „ Desanka Maksimović "

Kviling (Quilling) predstavlja formu umetnosti, gde se uz pomoć papira, koji se rola, oblikuje i lepi, prave različiti ukrasi.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Iako je tačno poreklo misterija, smatra se da je Kviling nastao u Starom Egiptu. Kasnije je korišćen u Francuskoj/Italiji u doba Renesanse, kada su monasi i monahinje želeli da iskoriste pozlaćeni papir koji se u manastirima koristio u procesima obeležavanja. Na taj način stvarali su ukrasne predmete kojima su dekorisali verske objekte, kao alternativa skupog zlata filigrana. u 18. veku našao je primenu i u Engleskoj, kada su žene radi razonode dekorisale svoje čajnike i delove nameštaja. Kasnije se proširio i na američko tlo, kao i na ostatak sveta. Danas se koristi za dekoraciju pozivnica i čestitki (za venčanja, rođendane, praznike, proslave). I nakit od papira, kao i kutijice za nakit poslednjih godina su u modi. Pored praktične primene, Kviling ukrasi mogu se naći i u umetničkim galerijama širom Evrope i SAD. Relativno je jednostavan za učenje, posebno u poređenju sa drugim vidovima umetnosti. Odatle i široka primena ove tehnike u školama, ali i umetničkim radionicama.

vidovi improvizacije, jer mnogi od ovih materijala u našoj zemlji i nisu dostupni. [2]

Materijal i tehnika[uredi | uredi izvor]

Papir se seče u trake koje se potom savijaju, rolaju i oblikuju u različite oblike. Trakice su širine od 3 do 5 mm, a dugačke onoliko koliko nam je potrebno. Najbolje ih je iseći u dužini papira, pa po potrebi skratiti. Materijal koji je potreban za ovu tehniku su: papiri u boji, makaze, lepak, lenjir, čačkalice ili igle za namotavnje. Nakon što se skalpelom ili makazama trakice iseku, pomoću igle namotavaju se trakice, a onda se lepkom za papir iste i lepe. Maštovitost, strpljenje i trud dovode do očaravajućeg rezultata. Postoje i naprednije tehnike i specijalne forme papira. Zapravo postoji čitava paleta besprekornih ostvarenja, kao i šablona za ovu tehniku, koje se mogu pronaći na internetu, a za koje je, potrebno mnogo truda, vežbe i adekvatne opreme. Ali svakako da postoje različiti vidovi improvizacije, jer mnogi od ovih materijala u našoj zemlji i nisu dostupni. Tako je moguće koristiti štapiće za roštilj, koji se na vrhu iseku, kako bi se trakica namotala, ili čak iglu za štrikanje. Kada se završi motanje, tako dobijen kružić se može samo zalepiti da se ne odmota ili pustiti da se malo odmota, a zatim nežnim pokretima napraviti željeni oblik. Postoje i šabloni po kojima se mogu praviti određeni oblici.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „NAQG” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-05-22. 
  2. ^ „The history of Quilling”. Quilling Guild (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-05-22. 
  3. ^ „Publications”. Quilling Guild (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-05-22.