Pređi na sadržaj

Keks

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Keksi

Keks je vrsta malog, pečenog kolača. Obično se pravi od brašna, šećera i neke vrste ulja ili masti. Takođe, može da sadrži i ostale sastojke kao što su suvo grožđe, ovas, orašasti plodovi, čokoladne mrvice itd. Keks se može proizvoditi masovno u velikim fabrikama, u pekarama ili može biti domaći. Često se serviraju uz mleko, čaj ili kafu. Fabrički napravljeni keksi se prodaju u prodavnicama, supermarketima i aparatima za slatkiše, a sveže napravljeni u pekarama i kafićima.

Opis[uredi | uredi izvor]

Keksi se najčešće peku dok ne postanu hrskavi ili samo onoliko dugo koliko je potrebno da se ispeku, a ostanu mekani, mada neke uopšte nije potrebno peći. Pored osnovnih sastojaka mogu im se dodavati šećer, začini, čokolada, puter, puter od kikirikija, orašasti plodovi ili sušeno voće. Mekoća može zavisiti od dužine pečenja. Voda ne igra veliku ulogu u pravljenju keksa. Umesto toga, koristi se neka vrsta masnoće, obično u obliku putera. Ulja isparavaju na mnogo većoj temperaturi od vode. Kolači napravljeni sa puterom i jajima umesto vode imaju mnogo gušću strukturu kada se izvade iz rerne od onih koji su pravljeni uz pomoć vode.

Proizvodnja keksa za vreme 1. svetskog rata

Istorija[uredi | uredi izvor]

Keks je bio poznat od kad se znalo za pečenje, jer su bili vrlo pogodni za putovanja. Međutim, nije bio dovoljno zaslađen da bi se smatrao keksom po današnjim standardima. Poreklo keksa potiče još iz Persije u sedmom veku, nakon što je šećer postao uobičajen u tom regionu.[1] Proširio se Evropom tokom islamskog opsedanja Španije. U četrnaestom veku, bio je popularan u svim evropskim društvenim slojevima. Zbog mnogih putovanja, keks je postao glavna putna poslastica. Najstariji poznat keks se zvao džambl koji je tvrd i većinski napravljen od zaslađivača, vode i orašastih plodova. Današnji keks od putera i šećera nije bio poznat do 18. veka.[2]

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

  • Bar keks - sastoji se od putera ili drugih sastojaka koji se sipaju u tiganj ili se iseku na manje komade nakon vađenja iz rerne. Jedan od napoznatijih primera je brauni.
  • Drop keks - pravljen od relativno mekog testa, koje je kašikom stavljeno na podlogu za pečenje. To testo se posle raširi i spoljšti. U ovog kategoriji su poznati ovseni keksići.[3]
  • Punjeni keks - pravi se od testa koje se pre pečenja puni voćem ili nekim drugim punjenjem.
  • Oblikovani keks - pravi se od testa koje se pre stavljanja u rernu obično oblikuje u loptast oblik, kao i u razne druge oblike.
  • Keks koji se ne peče - pravi se od žitarica ili orašastih plodova, pomešanih sa topljenom čokoladom ili nekim drugim topljenim zaslađivačem. Na kraju se ostavlja da se stvrdne na sobnoj temperaturi, ili u frižider.
  • Presovani keks - pravi se od mekog testa oblikovanog presom za kolače. Nakon oblikovanja ovaj keks se peče.
  • Keks iz frižidera - pre pečenja se hladi u frižideru. Seče se i tek onda stavlja u rernu.
  • Rolovani keks - pravi se od testa koje se pre pečenja oblikuje posebnim modlama za kolače.
  • Sendvič keks - keks u obliku sendviča punjen raznim vrstama fila, obično maršmelou-om, glazurom ili džemom. Jedan od najpoznatijih keksa ove vrste je Oreo, filovan glazurom od vanile.
  • Veganski keks - pravi se od brašna, šećera i mleka i masti biljnog porekla.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stradley, Linda (28. 6. 2015). „History of Cookies”. What's Cooking America (na jeziku: engleski). Pristupljeno 8. 4. 2019. 
  2. ^ „Arhivirana kopija”. www.ochef.com. Arhivirano iz originala 02. 03. 2008. g. Pristupljeno 8. 4. 2019. 
  3. ^ Miller, Jan (2006). Better Homes and Gardens New Cook Book (na jeziku: engleski). Meredith Books. ISBN 9780696224034. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]