Pređi na sadržaj

Keltiberi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Iberija oko 200. p. n. e.

Keltiberi je naziv za drevne stanovnike Iberijskog poluostrva koji su govorili keltskim jezicima i živjeli krajem 1. milenijuma p. n. e. Ta je grupa nastala kada su se Kelti iz Galije naselili na Iberijskom poluostrvu te počeli miješati s tamošnjim predindoevropskim stanovništva, prije svega Iberima.

Arheologija Keltibere obično povezuje s Halštatskom kulturom čiji se artefakti mogu naći u sjevernom dijelu današnje centralne Španije. Sam izraz Keltiberi (lat. Celtiberi) je prvi iskoristio Diodor,[1] potom Apijan[2] i Marcijal[3] koji su prepoznali da je riječ o mješavini Kelta i Ibera; Strabon je ipak smatrao da među Keltiberima dominiraju keltski primjesi. Od pojedinačnih plemena imenom su poznati Arevaci, Beli, Titi, i Lusones.

Keltiberski jezik je poznat iz tragova koji potiču iz 1. vijeka p. n. e. Za luzitanski, koji se govorio u predrimskoj Iberiji, takođe se navodi da je po nekim svojim karakteristikama pripadao keltskim jezicima. Luzitanci, koji su njime govorili, dali su ime Luzitaniji, rimskoj provinciji koja pokriva današnji Portugal i Ekstremaduru.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ opis keltiberskih običaja Diodora sa Sicilije v. 33-34; Diodor ga temelji na izgubljenom tekstu Posejdonija
  2. ^ Apijan iz Aleksandrije, Roman History.
  3. ^ Bilbilis je bilo Marcijalovo rodno mjesto.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]