Pređi na sadržaj

Ketrin Džonson

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ketrin Džonson
Ketrin Džonson 1983. godine
Ime po rođenjuKreola Ketrin Kolman
Druga imenaKetrin Gobl
Datum rođenja(1918-08-26)26. avgust 1918.
Mesto rođenjaVajt Sulfer Springs, Zapadna VirdžinijaSAD
Datum smrti24. februar 2020.(2020-02-24) (101 god.)
Mesto smrtiNjuport Njuz, VirdžinijaSAD
ObrazovanjeUniverzitet Zapadne Virdžinije
ZanimanjeMatematičar
PoslodavacNasa (1953–1986)
SupružniciDžejms Gobl
(1939–1956)​
Džim Džonson
(1959–2019)
Deca3
Veb-sajthttps://katherinejohnson.net/

Kreola Ketrin Džonson (rođena Kolman; 26. avgust 191824. februar 2020) bila je američka matematičarka, čiji su proračuni orbitalne mehanike, tokom zaposlenja u Nasi, bili ključni za uspeh prvih i narednih američkih svemirskih letova sa posadom.[1][2] Tokom svoje 33-godišnje karijere u Nasi, stekla je reputaciju za savladavanje složenih proračuna i pomogla u pionirskoj upotrebi kompjutera za obavljanje zadataka. Svemirska agencija je istakla njenu „istorijsku ulogu jedne od prvih Afroamerikanki koja je radila kao NASA naučnik“.[3]

Njen rad je uključivao izračunavanje pravca, prozora za lansiranje i povratnih putanja za hitne slučajeve, za svemirske letove projekta Merkur, uključujući one za astronaute Alana Šeparda, prvog Amerikanca u svemiru, i Džona Glena, prvog Amerikanca u orbiti, putanje susreta za program Apolo i komandni modul, na letovima na Mesec.[4] Njeni proračuni su takođe bili od suštinskog značaja za početak programa spejs-šatl, a radila je na planovima za istraživanje Marsa. Bila je poznata kao "ljudski kompjuter" zbog svojih ogromnih matematičkih sposobnosti i spremnosti da radi na svemirskim putanjama, sa tako malo tehnologije i priznanja u to vreme.

2015. godine, predsednik Barak Obama dodelio je Ketrin Džonson Predsedničku medalju slobode. Godine 2016. uručio joj je, Nasin astronaut Liland D. Melvin, Srebrnu Snupi nagradu i nagradu za dostignuća NASA grupe. Tumačila ju je Taradži P. Henson u filmu „Skrivene brojke” iz 2016. godine. U 2019. godini, Džonsonova je dobila zlatnu medalju od strane Kongresa Sjedinjenih Američkih Država.[5] Godine 2021. posthumno je primljena u Nacionalnu žensku kuću slavnih.[6]

Mladost[uredi | uredi izvor]

Ketrin Džonson rođena je kao Kreola Ketrin Kolman, 26. avgusta 1918. godine, u Vajt Sulfer Springsu, Zapadna Virdžinija. Roditelji su joj bili Džojlet Roberta (rođena Lou) i Džošua Mekinli Kolman.[2][7][8][9] Bila je najmlađa od četvoro dece.[10] Njena majka je bila učiteljica, a otac drvoprerađivač, farmer i majstor. Takođe je radio u hotelu Grinbrajer.[7][11]

Džonson je od malih nogu pokazivala snažne matematičke sposobnosti. Pošto okrug Grinbrajer nije nudio državno školovanje za afroameričke učenike, posle osmog razreda, Kolmanovi su organizovali da njihova deca pohađaju srednju školu u Institutu, Zapadna Virdžinija. Ova škola je bila u kampusu Državnog koledža Zapadne Virdžinije.[12] Džonsonova je upisana kada je imala deset godina.[1] Porodica je svoje vreme delila između Instituta, tokom školske godine i Vajt Sulfer Springsa, tokom leta.[13]

Nakon što je završila srednju školu sa 14 godina, Džonsonova je upisala istorijski crnački koledž.[12] Pohađala je svaki kurs matematike koji je koledž nudio. Nekoliko profesora su joj bili mentori, uključujući hemičarku i matematičarku Endži Tarner King, koja je savetovala Ketrin Kolman kroz srednju školu, i Vilijama Klejtora, trećeg Afroamerikanca koji je doktorirao matematiku. Klejtor je dodao nove kurseve matematike samo za Ketrin Džonson.[14] Diplomirala je Summa cum laude 1937. godine, sa diplomama iz matematike i francuskog jezika, sa 18 godina.[1][15][16] Džonson je bila član sestrinstva Alfa Kapa Alfa.[17] Prihvatila je posao predavača u javnoj školi za Afroamerikace, u Merionu, Virdžinija.[12][18]

Godine 1939, nakon što se udala za svog prvog muža, Džejmsa Gobla, napustila je svoj profesorski posao i upisala diplomski program matematike. Ispisala se na kraju prvog semestra i odlučila da se fokusira na svoj porodični život.[12] Bila je prva Afroamerikanka koja je pohađala postdiplomske studije na Univerzitetu Zapadne Virdžinije u Morgantaunu, Zapadna Virdžinija.[12] Preko doktora Džona V. Dejvisa, postala je jedna od tri afroamerička studenta, i jedina žena, izabrana da se pridruži postdiplomskim studijama nakon presude Vrhovnog suda Sjedinjenih Američkih Država, iz Misurija, iz 1938. godine. Gejns protiv Kanade zahtevalo je od država koje su pružale javno visoko obrazovanje belim studentima da ga obezbede i crnim studentima, bilo osnivanjem Afroameričkih koledža i univerziteta ili primanjem Afroameričkih studenata na univerzitete koji su ranije bili samo za belce.[12][19]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Ketrin Džonson tokom rada u Nasi, 1966. godine

Ketrin Džonson se odlučila za karijeru istraživačkog matematičara, iako je ovo bilo teško polje za Afroamerikance i žene. Prvi poslovi koje je pronašla bili su u nastavi. Na porodičnom okupljanju 1952. godine, jedan rođak je spomenuo da Nacionalni savetodavni komitet za aeronautiku (NASA) zapošljava matematičare.[12] Nasa je zapošljavala afroameričke matematičare za njihovo odeljenje za navigaciju. Džonsonova je prihvatila ponudu za posao od agencije u junu 1953. godine.[7][12]

Prema usmenoj istoriji koju je arhivirao Nacionalni vizionarski projekat:[7]

U početku je [Ketrin Jonson] radila u grupi žena koje su izvodile matematičke proračune. Ketrin je žene u bazenu nazivala virtuelnim „kompjuterima koji su nosili suknje“. Njihov glavni posao je bio da čitaju podatke iz crnih kutija aviona i izvršavaju druge precizne matematičke zadatke. Onda su jednog dana Ketrin (i koleginica) privremeno dodeljene da pomognu muškom istraživačkom timu. Ketrinino poznavanje analitičke geometrije pomoglo je da brzo stekne saveznike muških šefova i kolega, do te mere da su „zaboravili da me vrate u bazen“. Dok su rasne i rodne barijere uvek bile tu, Ketrin ih je ignorisala. Ketrin je bila uporna, tražeći da bude uključena u uredničke sastanke (gde nijedna žena ranije nije bila). Jednostavno je rekla ljudima da je obavila posao i da pripada među njima.

Od 1953. do 1958. godine, Ketrin Džonson je radila kao računar, analizirajući teme kao što je ublažavanje naleta za avione. Prvobitno dodeljena odeljenju za kompjutere u zapadnoj oblasti, pod nadzorom matematičarke Doroti Von, Džonsonova je premeštena u Odeljenje za navođenje i kontrolu odeljenja za istraživanje letova. U njemu su radili samo inženjeri koji su bili muškarci i belci. U skladu sa zakonima o rasnoj segregaciji države Virdžinije i federalnom segregacijom na radnom mestu, uvedenom pod predsednikom Vudroom Vilsonom početkom 20. veka, Ketrin Džonson i druge Afroamerikanke u računarskom bazenu su morale da rade, jedu i koriste toalete koji su bili odvojeni. Njihova kancelarija bila je označena kao „Kompjuteri u boji“. U intervjuu, Džonsonova je izjavila da „nije osećala segregaciju u Nasi, jer su svi tamo istraživali. Imali ste misiju i radili ste na njoj, i bilo vam je važno da radite svoj posao... i igrate bridž tokom ručkka“. Ona je dodala: „Nisam osećala nikakvu segregaciju. Znala sam da postoji, ali nisam je osećala.“[20]

Nasa je raspustila kolektiv „obojenih ”1958. godine, kada su usvojili digitalne računare. Oblici diskriminacije su i dalje bili rasprostranjeni.[21] Džonsonova se prisetila tog doba:

Izveštaj Ketrin Džonson

Trebale smo da budemo asertivne kao žene tog vremena – asertivne i agresivne – a stepen do kojeg smo morale da idemo, zavisio je od toga gde ste bili. Ja sam morala biti. U ranim danima Nase ženama nije bilo dozvoljeno da stavljaju svoja imena u izveštaje – nijedna žena u mom odeljenju nije imala svoje ime u izveštaju. Radila sam sa Tedom Skopinskim i on je želeo da ode u Hjuston... ali Henri Pirson, naš supervizor – nije bio ljubitelj žena – stalno ga je terao da završi izveštaj na kojem smo radili. Konačno, Ted mu je rekao: „Ketrin bi trebalo da završi izveštaj, ona je ionako obavila većinu posla“. Ted ostavio Pirsona bez izbora. Završila sam izveštaj i moje ime je pisalo na njemu. To je bio prvi put da je žena u našoj diviziji imala svoje ime na nečemu.[22]

Od 1958. do njenog penzionisanja 1986. godine, Džonsonova je radila kao vazduhoplovni tehnolog, a tokom svoje karijere prešla je u Ogranak za kontrolu svemirskih letelica. Izračunala je putanju za svemirski let Alana Šeparda 5. maja 1961. godine, prvog Amerikanca u svemiru.[1] Takođe je izračunala period lansiranja za njegovu misiju Merkur iz 1961. godine.[23] Nacrtala je rezervne navigacione karte za astronaute u slučaju elektronskih kvarova.[7] Kada je Nasa prvi put upotrebila elektronske računare da izračuna orbitu Džona Glena oko Zemlje, zvaničnici su pozvali Džonsonovu da proveri brojeve kompjutera. Glen je posebno tražio nju i odbio je da leti osim ako Ketrin Džonson ne potvrdi proračune.[1][24][25] Biography.com navodi da su to bili „daleko teži proračuni, da se objasni gravitaciono privlačenje nebeskih tela“.[12]

Autorka Margo Li Šeterli je izjavila: „Dakle, astronaut koji je postao heroj, gledao je na ovu Afroamerikanku, na još uvek segregiranom jugu, kao na jedan od ključnih delova da se osigura da će njegova misija biti uspešna“. Ona je dodala da, u vreme kada je računarstvo bilo „ženski posao“ a inženjering prepušten muškarcima, „to zaista pokazuje da, tokom tog vremena, posao koji su radile žene nije bio cenjen, koliko god to bilo neophodno, i koliko god to cenimo danas. I bila je potrebna istorija da bismo stekli perspektivu o tome."[26]

Kao kompjuter, izračunala je putanju za Alana Šeparda, prvog Amerikanca u svemiru...Džon Glen je zatražio da ona lično ponovo proveri proračune... pre njegovog leta na Freedom 7, zahvaljujući kome je postao prvi Amerikanac u orbiti zemlje.

— Nasa

Ketrin Džonson je kasnije radila direktno sa digitalnim računarima. Njena sposobnost i reputacija za tačnost pomogli su da se uspostavi poverenje u novu tehnologiju. Godine 1961. njen rad je pomogao da se osigura da će kapsula Freedom 7 Alana Šeparda biti pronađena brzo nakon sletanja, koristeći tačnu putanju koja je uspostavljena.[27]

Takođe je pomogla da se izračuna putanja za let Apolo 11 na Mesec 1969. godine.[1][12] Tokom sletanja na Mesec, Džonsonova je bila na sastanku u planinama Pokono. Ona i još nekolicina gurali su se oko malog televizijskog ekrana i gledali prve korake na Mesecu.[1] 1970. godine, Ketrin Džonson je radila na misiji Apolo 13 na Mesec. Kada je misija prekinuta, njen rad na rezervnim procedurama i kartama pomogao je da se postavi siguran put za povratak posade na Zemlju, stvarajući sistem za posmatranje putem jedne zvezde, koji bi omogućio astronautima da precizno odrede svoju lokaciju. U intervjuu iz 2010. godine, Džonsonova se prisetila: „Svi su bili zabrinuti kako će [astronauti] tamo stići. Mi smo bili zabrinuti kako će se vratiti.“[12][27] Kasnije u svojoj karijeri, Ketrin Džonson je radila na programu spejs-šatl, satelitu Zemljinih resursa, i na planovima za misiju na Mars.[1][12][28]

Džonsonova je svoje kasnije godine provela ohrabrujući studente da se pridruže oblastima nauke, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM).[29]

Lični život i smrt[uredi | uredi izvor]

Ketrin Džonson 1960. godine

Ketrin i Džejms Frensis Gobl su imali tri ćerke. Porodica je živela u Njuport Njuzu, Virdžinija, od 1953. godine. Džejms je umro od neoperabilnog tumora na mozgu 1956,[30] a tri godine kasnije, Ketrin se udala za Džejmsa A. „Džima“ Džonsona, oficira vojske Sjedinjenih Američkih Država i veterana korejskog rata. Par je bio u braku 60 godina, do njegove smrti u martu 2019. godine, u 93. godini.[2][31][32] Ketrin Džonson, koja je imala šestoro unučadi i 11 praunučadi, živela je u Hemptonu, u Virdžiniji.[33] Podsticala je svoju unučad i studente da se bave naukom i tehnologijom.[34]

Bila je član prezbiterijanske crkve u Njuport Njuzu 50 godina, gde je pevala kao deo hora.[35] Takođe je bila član sestrinstva Alfa Kapa Alfa.

Ketrin Džonson je umrla u domu za stare, u Njuport Njuzu 24. februara 2020. godine, u 101. godini.[2][36] Nakon njene smrti, Džim Bridenstin, Nasin administrator, opisao ju je kao „američkog heroja“ i izjavio da „njeno pionirsko nasleđe nikada neće biti zaboravljeno“.

Nasleđe i počasti[uredi | uredi izvor]

Ketrin Džonson 2008. godine

Ketrin Džonson je koautor 26 naučnih radova.[37] Njen društveni uticaj kao pionir u svemirskoj nauci i računarstvu, demonstriran je počastima koje je dobila i njenim statusom uzora za život u nauci.[37][38][39] Džonsonova je 1999. godine proglašena za studenta godine Državnog koledža Zapadne Virdžinije. Predsednik Barak Obama joj je uručio Predsedničku medalju slobode, kao jednu od 17 Amerikanaca koji su tako odlikovani 24. novembra 2015. godine. Navedena je kao pionirski primer Afroamerikanke u STEM-u.[40] Predsednik Obama je tada rekao: „Ketrin G. Džonson je odbila da bude ograničena očekivanjima društva o svom polu i rasi, dok je proširila granice dometa čovečanstva.“[2] Nasa je primetila njenu „istorijsku ulogu kao jedne od prvih Afroamerikanki koja je radila kao Nasa naučnik.“[3]

Dva Nasina objekta su imenovana u njenu čast. Dana 5. maja 2016. godine, nova zgrada od 40.000 kvadratnih stopa (3.700 m²) nazvana je „Ketrin G. Džonson računarski istraživački centar“. Objekat je zvanično otvorio svoja vrata 22. septembra 2017. godine.[41][42] Džonsonova je prisustvovala ovom događaju, kojim je takođe obeležena 55. godišnjica istorijskog lansiranja i pada rakete astronauta Alana Šeparda.[43] Na svečanosti je zamenik direktora Levin rekao ovo o Ketrin Džonson: „Milioni ljudi širom sveta su gledali Šepardov let, ali ono što tada nisu znali je da je proračune koji su ga odveli u svemir i bezbedno kući uradio današnji počasni gost, Ketrin Džonson". Tokom događaja, Džonsonova je takođe dobio nagradu Silver Snupi; često nazivana astronautskom nagradom, Nasa je navela da se dodeljuje onima „koji su dali izuzetan doprinos bezbednosti letenja i uspehu misije“.[44] Nasa je 22. februara 2019. godine preimenovala Nezavisnu kancelariju za verifikaciju i validaciju u Fermontu, Zapadna Virdžinija, u Nezavisnu kancelariju za verifikaciju i validaciju Ketrin Džonson.[45]

Džonson je 2016. godine uključena na Bi-Bi-Si-jevu listu 100 uticajnih žena širom sveta.[46] U video snimku iz 2016. godine, Nasa je navela: „Njeni proračuni su se pokazali ključnim za uspeh programa sletanja Apolo 11 na Mesec i početak programa spejs-šatla, kao i za one prve korake na putovanju zemlje u svemir.“[1]

Naučna spisateljica Maja Vajnstok razvila je prototip Lego, za žene Nase, 2016. godine i uključila Ketrin Džonson, kna je odbila da se njen lik odštampa na konačnom proizvodu.[47] 12. maja 2018. godine dobila je počasni doktorat od strane Koledža Vilijam i Mari[48] U avgustu 2018. godine, Državni univerzitet Zapadne Virdžinije uspostavio je STEM stipendiju u čast Džonsonove i podigao njenu statuu u prirodnoj veličini na kampusu. Mattel je 2018. godine najavio Barbi lutku nalik Džonsonovoj sa Nasa identifikacionom značkom. [49]

U junu 2019. Univerzitet Džordž Mejson je imenovao najistaknutiju zgradu na njihovom naučnom kampusu, Ketrin G. Džonson.[50]

2020. godine, školski okrug Betel, Vašington, nazvao je svoju najnoviju osnovnu školu Ketrin G. Džonson.[51]

Dana 2. novembra 2020., javne škole okruga Ferfaks — najveća školska jedinica u Komonveltu Virdžinije i 12. po veličini školsko odeljenje u Sjedinjenim Državama, i grad Ferfaks, Virdžinija, objavili su da je školski odbor ovog drugog glasao za preimenovanje svoje srednje škole, koja je ranije nazvana po vojniku, pesniku i muzičaru Konfederacije Sidniju Lanieru, u srednju školu Ketrin Džonson, nakon što je 85 odsto njenih stanovnika izrazilo podršku.[52]

6. novembra 2020. godine u svemir je lansiran satelit nazvan po njoj. U februaru 2021. godine, Nortrop Gruman je svoju letelicu za snabdevanje Međunarodne svemirske stanice nazvao SS Ketrin Džonson, u njenu čast.[53]

Globalna akademija Ketrin Džonson

2021. godine, školski distrikt San Huan, u Sakramentu, Kalifornija, nazvao je svoju najnoviju srednju školu u njenu čast.[54] Iste godine javne škole okruga Baltimor su jednu od svoje tri nove škole nazvale Globalnom akademijom Ketrin Džonson.[55]

Prikaz u medijima[uredi | uredi izvor]

Film „Skrivene cifre”, objavljen u decembru 2016. godine, zasnovan na istoimenoj publicističkoj knjizi Margo Li Šeterli, koja je objavljena ranije te godine.[14] Prati Džonsonovu i druge afroameričke matematičarke (Meri Džekson i Doroti Von) koje su radile u Nasi. Taradži P. Henson igra Ketrin Džonson.[25] Pojavljujući se zajedno sa Hensonovom na 89. dodeli Oskara, Džonsonova je dobio ovacije publike.[56] U ranijem intervjuu, Ketrin Džonson je ponudila sledeći komentar o filmu: „Bio je dobro urađen. Tri glavne dame su uradile odličan posao da nas predstave.“[57] U epizodi En-Bi-Si-jeve serije Timeless iz 2016. godine, pod nazivom „Svemirska trka“, matematičarku tumači Nadin Elis.[58]

Barak Obama uručuje Ketrin Džonson Predsedničku medalju slobode (2015. godina)

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • 1971, 1980, 1984, 1985, 1986. godine: nagrada Nasa Langlej istraživačkog centra za posebna dostignuća[59]
  • 1977: nagrada Nasa grupe za dostignuća dodeljena Lunarnom svemirskom brodu i timu za operacije, za pionirski rad u oblasti navigacije, koji podržava svemirsku letelicu koja je orbitirala i mapirala Mesec, u pripremi za program Apolo[60]
  • 1998: počasni doktor prava[61]
  • 1999: Državni koledž Zapadne Virdžinije, najbolji alumni godine[61]
  • 2006: počasni doktor nauka na Kapitol koledžu, Laurel, Merilend[62]
  • 2010: počasni doktor nauka sa Univerziteta Old Dominion, Norfolk, Virdžinija[63]
  • 2014: De Pizan Honor od Nacionalnog ženskog istorijskog muzeja[64]
  • 2015: nagrada NCVIT Pionir u tehnici[65]
  • 2015: Predsednička medalja slobode[66]
  • 2016: Srebrna Snupi nagrada[67]
    Ketrin Džonson ispred istraživačkog centra imenovanog u njenu čast
    2016, Astronomsko društvo Pacifika- Nagrada Voker II[68]
  • 2016: Predsednički počasni doktorat humanih pisama sa Univerziteta Zapadne Virdžinije, Morgantaun, Zapadna Virdžinija[16]
  • Keterin Džonson je 1. decembra 2016. godine dobila nagradu za dostignuće, na prijemu u Vazdušno-svemirskom centru Virdžinije. Među ostalim nagrađenima su bile njene koleginice, Doroti Von i Meri Džekson.[69]
  • 2017: Medalja časti kćeri američke revolucije[70]
  • 2017: počasni doktorat Spelman koledža[71]
  • 12. maj 2018. godine: počasni doktor nauka sa Koledža Vilijam i Meri, Vilijamsburg, Virdžinija[72][73]
  • 29. aprila 2019. godine: Univerzitet u Johanesburgu i njegov Prirodno-matematički fakultet dodelili su Džonsonovoj diplomu za njenu pionirsku ulogu u Nasi.[74][75]
  • 8. novembar 2019: zlatna medalja Kongresa[76][77]
  • 2021, Uvođenje u Nacionalnu žensku kuću slavnih, posthumno[6]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž z Smith, Yvette (24. 11. 2015). „Katherine Johnson: The Girl Who Loved to Count”. NASA. 
  2. ^ a b v g d „Katherine Johnson Dies at 101; Mathematician Broke Barriers at NASA”. The New York Times. 
  3. ^ a b Marshall Space Flight Center (24. 11. 2016). „Hidden Figures To Modern Figures: Students See SLS Rocket at Michoud”. YouTube. 
  4. ^ Edge, Laura B. (2020). Apollo 13: A Successful Failure. Millbrook Press. str. 64—65. ISBN 9781541595781. 
  5. ^ Joseph, Natalie (10. 12. 2019). „'Hidden Figures' Honored at U.S. Capitol for Congressional Gold Medal”. NASA. 
  6. ^ a b „Michelle Obama, Mia Hamm chosen for Women's Hall of Fame”. 8. 3. 2021. 
  7. ^ a b v g d „Katherine Johnson: Visionary Videos: NVLP: African American History”. web.archive.org. 2016-02-23. Arhivirano iz originala 23. 02. 2016. g. Pristupljeno 2023-11-11. 
  8. ^ Wilkins, Ebony Joy (2019-01-08). DK Life Stories Katherine Johnson (na jeziku: engleski). Penguin. ISBN 978-1-4654-8595-3. 
  9. ^ Cook, Robert Cecil (1962). Who's who in American Education (na jeziku: engleski). Who's Who in American Education. 
  10. ^ Shetterly, Margot Lee (2016-11-28). „The Woman the Mercury Astronauts Couldn’t Do Without”. Nautilus (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-11. 
  11. ^ Gutman, David (2015-12-26). „West Virginian of the Year: Katherine G. Johnson”. Charleston Gazette-Mail (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-11. 
  12. ^ a b v g d đ e ž z i j k „Katherine Johnson Biography - NASA” (na jeziku: engleski). 2016-11-22. Pristupljeno 2023-11-11. 
  13. ^ „Johnson”. National Space Grant Foundation (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-11. 
  14. ^ a b Shetterly, Margot Lee (2016). Hidden Figures: The American Dream and the Untold Story of the Black Women Mathematicians Who Helped Win the Space Race. str. 24. ISBN 978-0-06-236359-6. 
  15. ^ Gutman, David (2015-11-16). „WV native, NASA mathematician to receive Presidential Medal of Freedom”. Charleston Gazette-Mail (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-11. 
  16. ^ a b „Katherine G. Johnson | Honorary Degrees | West Virginia University”. web.archive.org. 2017-03-02. Arhivirano iz originala 02. 03. 2017. g. Pristupljeno 2023-11-11. 
  17. ^ watchtheyard (2017-08-15). „These Two Famous Alpha Kappa Alpha Members Are Getting Their Own Legos”. Watch The Yard (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-11. 
  18. ^ Staff, Stephanie Porter-Nichols | (2017-01-24). „Council honors one-time Marion teacher Katherine Johnson of 'Hidden Figures'. SWVA Today (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-11. 
  19. ^ „Missouri ex rel. Gaines v. Canada, 305 U.S. 337 (1938)”. Justia Law (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-11. 
  20. ^ „Katherine Johnson Interview: NASA's Human Computer”. HistoryvsHollywood.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-13. 
  21. ^ Buckley, Cara. „On Being a Black Female Math Whiz During the Space Race”. The New York Times. ISSN 0362-4331. 
  22. ^ Warren, Wini (1999). Black women scientists in the United States. Bloomington, Ind.: Indiana University Press. ISBN 978-0-253-33603-3. 
  23. ^ „The Black Female Mathematicians Who Sent Astronauts to Space”. Mental Floss (na jeziku: engleski). 2016-02-01. Pristupljeno 2023-11-13. 
  24. ^ „Katherine G. Johnson | MAKERS”. web.archive.org. 2018-01-05. Arhivirano iz originala 05. 01. 2018. g. Pristupljeno 2023-11-13. 
  25. ^ a b „Five Reasons Why Katherine Johnson, Subject of 'Hidden Figures', Is GOAT”. Inverse (na jeziku: engleski). 2016-08-15. Pristupljeno 2023-11-13. 
  26. ^ „'Hidden Figures': How Black Women Did The Math That Put Men On The Moon : NPR”. web.archive.org. 2017-03-01. Arhivirano iz originala 01. 03. 2017. g. Pristupljeno 2023-11-13. 
  27. ^ a b Cachero, Meghan Bartels, Paulina. „Katherine Johnson, the NASA mathematician who helped put a man on the moon, died at 101. Here's a look back at the hidden figure's remarkable life.”. Business Insider (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-13. 
  28. ^ „Katherine Johnson Turns 98”. web.archive.org. 2017-01-16. Arhivirano iz originala 16. 01. 2017. g. Pristupljeno 2023-11-13. 
  29. ^ „Mathematics pioneer Katherine Johnson, portrayed in ‘Hidden Figures,’ dies at 101 - oregonlive.com”. web.archive.org. 2020-02-25. Arhivirano iz originala 25. 02. 2020. g. Pristupljeno 2023-11-13. 
  30. ^ „How a Pioneering Mathematician Held Her Family Together in the Wake of Her Husband’s Medical Emergency”. Literary Hub (na jeziku: engleski). 2021-05-26. Pristupljeno 2023-11-13. 
  31. ^ „Johnson_Katherine biography”. web.archive.org. 2018-06-22. Arhivirano iz originala 22. 06. 2018. g. Pristupljeno 2023-11-13. 
  32. ^ „Obituary for James A. Johnson at O. H. Smith & Son Funeral Home”. www.ohsmithandsonfuneralhome.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-13. 
  33. ^ „Katherine Johnson obituary | Science | The Guardian”. web.archive.org. 2020-02-26. Arhivirano iz originala 26. 02. 2020. g. Pristupljeno 2023-11-13. 
  34. ^ „The Untold History of Women in Science and Technology | The White House”. web.archive.org. 2017-02-20. Arhivirano iz originala 20. 02. 2017. g. Pristupljeno 2023-11-13. 
  35. ^ „Real life ‘Hidden Figures’ mathematician is longtime Presbyterian - The Presbyterian Outlook”. web.archive.org. 2020-02-24. Arhivirano iz originala 24. 02. 2020. g. Pristupljeno 2023-11-13. 
  36. ^ „Local hero, NASA mathematician Katherine Johnson dies at 101”. News 3 WTKR Norfolk (na jeziku: engleski). 2020-02-24. Pristupljeno 2023-11-13. 
  37. ^ a b „Katherine Johnson - NasaCRgis”. web.archive.org. 2015-07-19. Arhivirano iz originala 03. 05. 2016. g. Pristupljeno 2023-11-13. 
  38. ^ „Text Site | Out There | Black History | Katherine G Johnson”. web.archive.org. 2006-10-21. Arhivirano iz originala 21. 10. 2006. g. Pristupljeno 2023-11-13. 
  39. ^ „Katherine G. Johnson: Physicist”. web.archive.org. 2009-03-04. Arhivirano iz originala 04. 03. 2009. g. Pristupljeno 2023-11-13. 
  40. ^ „Article clipped from Daily Press”. Daily Press. 2015-11-17. str. A1. Pristupljeno 2023-11-13. 
  41. ^ „Katherine G. Johnson Computational Research Facility Ribbon Cutting - YouTube”. web.archive.org. 2017-10-03. Arhivirano iz originala 03. 10. 2017. g. Pristupljeno 2023-11-13. 
  42. ^ „NASA Dedicates Building to Hidden Figures Heroine Katherine Johnson”. The Root (na jeziku: engleski). 2017-09-24. Pristupljeno 2023-11-13. 
  43. ^ „NASA Dedicates Facility to Mathematician, Presidential Medal Winner | NASA”. web.archive.org. 2016-07-30. Arhivirano iz originala 30. 07. 2016. g. Pristupljeno 2023-11-13. 
  44. ^ „Katherine Johnson at NASA Langley Research Center - NASA” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-13. 
  45. ^ „NASA Renames Facility to Honor ‘Hidden Figure’ Katherine Johnson - NBC4 Washington”. web.archive.org. 2019-02-24. Arhivirano iz originala 24. 02. 2019. g. Pristupljeno 2023-11-13. 
  46. ^ „BBC 100 Women 2016: Who is on the list? - BBC News”. web.archive.org. 2016-12-23. Arhivirano iz originala 23. 12. 2016. g. Pristupljeno 2023-11-13. 
  47. ^ „"Women of NASA" LEGO Prototype Joins Collection | National Air and Space Museum”. web.archive.org. 2018-10-09. Arhivirano iz originala 09. 10. 2018. g. Pristupljeno 2023-11-13. 
  48. ^ „West Virginia State University - West Virginia State University to Honor Katherine Johnson with Statue, Scholarship”. www.wvstateu.edu. Pristupljeno 2023-11-13. 
  49. ^ „Katherine Johnson to be included in Barbie ‘Inspiring Women’ series”. Daily Press (na jeziku: engleski). 2018-03-08. Pristupljeno 2023-11-13. 
  50. ^ „Katherine G. Johnson Hall will be a beacon for Mason students”. George Mason University (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-13. 
  51. ^ „Bethel School District names new school after pioneering black NASA mathematician Katherine Johnson”. Q13 FOX (na jeziku: engleski). 2020-08-04. Pristupljeno 2023-11-13. 
  52. ^ „City of Fairfax School Board Renames Lanier Middle School to Katherine Johnson Middle School”. www.cityoffairfaxschools.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-13. 
  53. ^ Slotkin, Jason (20. 2. 2021). „Spacecraft Named For 'Hidden Figures' Mathematician Launches From Virginia”. NPR. 
  54. ^ „Home - Katherine Johnson Middle School”. johnson.sanjuan.edu (na jeziku: engleski). 2023-11-20. Pristupljeno 2023-11-13. 
  55. ^ „Ribbon cutting ceremonies held for new schools”. WMAR 2 News Baltimore (na jeziku: engleski). 2021-08-24. Pristupljeno 2023-11-13. 
  56. ^ News, A. B. C. „Katherine Johnson, real-life subject of 'Hidden Figures' receives standing ovation at Oscars”. ABC News (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-13. 
  57. ^ „Oscars 2017 updates: What really happened backstage at the Academy Awards”. Los Angeles Times (na jeziku: engleski). 2017-03-02. Pristupljeno 2023-11-13. 
  58. ^ „Timeless needs to ditch the formula”. The A.V. Club (na jeziku: engleski). 2016-11-29. Pristupljeno 2023-11-13. 
  59. ^ „Katherine G. Johnson | The HistoryMakers”. web.archive.org. 2017-01-08. Arhivirano iz originala 08. 01. 2017. g. Pristupljeno 2023-11-13. 
  60. ^ Davis, Marianna W. (1982). Contributions of Black Women to America: Civil rights, politics and government, education, medicine, sciences (na jeziku: engleski). Kenday Press. 
  61. ^ a b „Kathrine G. Johnson, a value to NASA | African American Registry”. web.archive.org. 2017-10-01. Arhivirano iz originala 01. 10. 2017. g. Pristupljeno 2023-11-13. 
  62. ^ „Live, Learn, Pursue Passion – NASA Mathematician preps Class of 2006 to find its mission” (PDF). web.archive.org. Arhivirano iz originala 24. 06. 2010. g. Pristupljeno 2023-11-13. 
  63. ^ „MLK Event to Feature ‘Hidden Figures’ Author Margot Lee Shetterly”. Old Dominion University (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-13. 
  64. ^ Outlook, D. C. „National Women's History Museum Presents de Pizan Honors Gala”. Pristupljeno 2023-11-13. 
  65. ^ „Katherine Johnson | National Center for Women & Information Technology”. web.archive.org. 2016-12-20. Arhivirano iz originala 20. 12. 2016. g. Pristupljeno 2023-11-13. 
  66. ^ „Obama honoring Spielberg, Streisand and more with medal of freedom - AOL”. web.archive.org. 2015-11-25. Arhivirano iz originala 25. 11. 2015. g. Pristupljeno 2023-11-13. 
  67. ^ „Katherine Johnson at NASA Langley Research Center | NASA”. web.archive.org. 2016-11-07. Arhivirano iz originala 07. 11. 2016. g. Pristupljeno 2023-11-13. 
  68. ^ „Katherine Johnson to receive the ASP’s new Arthur B.C. Walker II Award « Astronomical Society”. web.archive.org. 2016-10-28. Arhivirano iz originala 28. 10. 2016. g. Pristupljeno 2023-11-13. 
  69. ^ „Hidden Figures Premiere and Award Ceremony - NASA” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-13. 
  70. ^ „126th Continental Congress Daughters of the American Revolution Convene in Washington, D.C. | Daughters of the American Revolution”. web.archive.org. 2019-07-18. Arhivirano iz originala 18. 07. 2019. g. Pristupljeno 2023-11-13. 
  71. ^ „Honorary Degree Recipients” (PDF). web.archive.org. Arhivirano iz originala 12. 04. 2019. g. Pristupljeno 2023-11-13. 
  72. ^ „Trailblazing African-American women to be honored at William & Mary Commencement”. William & Mary (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-13. 
  73. ^ 2018 Honorary Degree: Katherine Johnson (na jeziku: srpski), Pristupljeno 2023-11-13 
  74. ^ Malinga, Sibahle (2019-04-29). „UJ honours 'human computer' Katherine Johnson”. ITWeb (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-13. 
  75. ^ „UJ honours NASA pioneer and African-American icon Katherine Johnson”. University of Johannesburg News (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-11-13. 
  76. ^ „H.R.1396 - 116th Congress (2019-2020): Hidden Figures Congressional Gold Medal Act | Congress.gov | Library of Congress”. web.archive.org. 2019-11-09. Arhivirano iz originala 09. 11. 2019. g. Pristupljeno 2023-11-13. 
  77. ^ „NASA's 'hidden figures' to be awarded Congressional Gold Medals | collectSPACE”. collectSPACE.com. Pristupljeno 2023-11-13. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Beverly Golemba, Human Computers: The Women in Aeronautical Research, unpublished manuscript 1994, NASA Langley Archives.
  • Brigham Narins, Notable Scientists: From 1900 to the Present, Gale Group, (2001) ISBN 9780787617547.
  • Zierdt-Warshaw, Linda; Winkler, Alan; Bernstein, Leonard (2000). American Women in Technology: an encyclopedia. Santa Barbara, Calif.: ABC-CLIO. ISBN 1576070727. OCLC 48139041.
  • Johnson, Katherine (September 1960). "Determination of Azimuth Angle at Burnout for Placing a Satellite Over a Selected Earth Position". NTRS-NASA Technical Reports Server. NASA. Retrieved October 23, 2020.
  • Malcom, Shirley M. (2020). „Katherine Johnson (1918–2020)”. Science. 368 (6491): 591. Bibcode:2020Sci...368..591M. PMID 32381711. S2CID 218552025. doi:10.1126/science.abc1546. 
  • Shetterly, Margot Lee (2020). „Katherine Johnson (1918–2020)”. Nature. 579 (7799): 341. Bibcode:2020Natur.579..341S. S2CID 212681354. doi:10.1038/d41586-020-00749-3. .

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]