Pređi na sadržaj

Kineski kurziv

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kineski kurziv ili brzopis (uproš: 草书; trad: 草書; pin: cǎoshū), ponekad prevedeno travnato pismo, stil je kineske kaligrafije. Naziv caošu (cǎoshū) je zapravo skraćenica za 草率书 (cǎoshuài shū), što znači „neuredno pismo“. Brzopis se može brže pisati od drugih stilova, ali je teže čitati. To je često slučaj da osobima koje su sposobne za čitanje štampanih kineski slova i nađu sebe potpuno nepismeni kada su stavljeni prema ovim stilom pisanja.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Brzopis u Sun Guotingovoj knjizi Rasprava o kaligrafiji.

Brzopis je nastao u Kini za vreme perioda dinastije Han do dinastije Đin, u dve faze. Prvo, raniji oblik rukopisnog se razvio kao kurzivni način pisanja popularnog ali još nezrelog činovničkog pisma. Brži načini pisanja slova se razvio kroz četiri mehanizma: izuzimanjem deo karaktera, spajanjem poteza zajedno, zamenom delova sa skraćenim oblicima (kao što bi jedna crta zamenila četiri tačkice), i menjanjem stil poteza. Ova evolucija se najbolje može videti na postojećim bambusnim i drvenim cepkima iz perioda, na kojem su se koristili pomešani rani kurzivni i nezreli činovnički likovi. Ovaj rani oblik brzopisa, na osnovi činovničkog pisma, sada je zvan džangcao (章草, zhāngcǎo), za razliku od savremenog brzopisa (今草, jīncǎo). Savremen brzopisni oblik evolvirao je iz ovog starijeg brzopisa u Vei Kraljevstvu do dinastije Jin sa uticajem od rukopisnih i standardnih stilova.

8 različitih kurzivnih izgleda slova 龍 (zmaj), iz kompilacije brzopisnih slova (《草字彙》), pisano od Ši Liang (石梁) iz dinastije Ćing. Pisci su: 1 Sun Guoting; 2, 3 Huaj Su; 4 Jen Dženćing; 5 Džao Mengfu; 6, 7 Džu Džisan; 8 nepoznat.

Oblici[uredi | uredi izvor]

Osim zhāngcǎo i „savremenog brzopisa“, tu je „divlji brzopis“ (kin: 狂草; pin: kuángcǎo, japanski: kyōsō) koja je čak i više rukopisni i nečitak. Bio je razvijen od strane Džang Sjia i Huaj Sua iz Tang dinastije, i bilo se zvalo Dian Džang Zui Su (ludi Džang i pijan Su, 颠张醉素).

Brzopisi mogu se podeliti u nepovezanom stilu (japanski i uproš: 独草; trad: 獨草; pin: dúcǎo, romađi: dokusō) gde je svako slovo odvojeno, i povezani stil (uproš: 连绵; trad: 連綿; pin: liánmián, japanski: 連綿体, romađi: renmentai) gde je svako slovo povezano jedno za drugo.

Izvedena slova[uredi | uredi izvor]

Mnoga slova uprošćenog kineskog pisma su modelisane na štampani oblik rukopisnih oblika odgovarajućih slova (uproš: 草书楷化; trad: 草書楷化; pin: cǎoshūkǎihuà).

Brzopisni oblici kineskih slova su poreklo japanskog pisma hiragana, koja se razvila iz oblika rukopisnog pisma man'yōgana. U Japanu, brzopis se smatrao pogodnim za žene, te se zvao žensko pismo (女手, onnade), a činovnički stil se smatrao pogodnim za muškarce, te se zvao muško pismo (男手, otokode).

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]