Kineski nacionalni muzej u Pekingu
Kineski nacionalni muzej | |
---|---|
Osnivanje | 2003 |
Lokacija | Peking Kina |
Broj predmeta | 1,3 miliona |
Posetioci | 7.400.000 (2019) |
Direktor | Wang Chunfa |
Kineski nacionalni muzej nalazi se na istočnoj strani trga Tjenanmen u Pekingu, Kina. Muzejom upravlja Ministarstvo kulture Narodne Republike Kine.
To je jedan od najvećih muzeja na svetu. Sa 7,4 miliona posetilaca u 2019. godini, Kineski nacionalni muzej bio je drugi najposećeniji umetnički muzej na svetu, odmah nakon Luvra.[1]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Muzej je osnovan 2003. godine spajanjem dva odvojena muzeja koji su od 1959. godine zauzimali istu zgradu: Muzej kineske revolucije u severnom krilu (koji potiče iz kancelarije Nacionalnog muzeja revolucije osnovane u 1950. godine radi očuvanja zaostavštine revolucije iz 1949. godine) i Nacionalni muzej kineske istorije na južnom krilu (s poreklom iz Pekinškog nacionalnog istorijskog muzeja, osnovanog 1949, i Preliminarnog ureda Nacionalnog istorijskog muzeja, osnovanog 1912, koji ima zadatak da zaštiti veću istorijsku zaostavštinu Kine).[2]
Zgrada je završena 1959. godine kao jedna od "Deset velikih građevina" kojima se obeležava desetogodišnjica osnivanja Narodne Republike Kine. Dopunjuje Veliku salu naroda koja je na suprotnoj strani trga i koja je izgrađena u isto vreme. Konstrukcija se nalazi na 6,5 ha, dužina prednje strane je 313 m, visina četiri sprata je 40 m i širina je 149 m.[3] Sa prednje strane u sredini ima deset kvadratnih stubova.
Posle četiri godine obnove, muzej je ponovo otvoren 17. marta 2011. godine, sa 28 novih izložbenih dvorana, što je više nego utrostručilo prethodni izložbeni prostor i stanje umetničkih izložbi i skladišta. Ima ukupnu površinu od gotovo 200.000 m² za izlaganje.[4] Obnove je dizajnirala nemačka firma Gerkan, Marg i partneri (Gerkan, Marg and Partners).[5]
Zbirke[uredi | uredi izvor]
Muzej, koji pokriva kinesku istoriju od Juanmouskog čoveka pre 1,7 miliona godina do kraja dinastije Ćing (poslednje carske dinastije u kineskoj istoriji), ima stalnu kolekciju od 1.050.000 predmeta,[6] sa mnogim dragocenim i retkim artefaktima, koji se ne mogu naći u muzejima bilo gde drugde u Kini ili ostatku sveta. Konkretno, ima 815.000 komada/setova drevne kulturne baštine, 340.000 komada/setova moderne kulturne baštine, više od 240.000 retkih i antikvarskih knjiga. Zanimljivo je da njegova zbirka uključuje gotovo 6.000 kulturnih relikvija prvog razreda.[7]
Među najznačajnijim eksponatima u Nacionalnom muzeju Kine su "Houmuvu ding" iz dinastije Šang (najteži komad iz drevnog bronzanog doba na svetu, sa 832,84 kg),[8] bronzana zun (posuda) ukrašena sa četiri ovčje glave iz dinastije Šang, velika ispisana bronzana posuda za vodu iz dinastije Zapadni Džou, bronzani fu (oznaka) sa umetnutim zlatom, dinastije Ćin u obliku tigra, odeća za sahranjivanje od žada dinastije Han šivena zlatnim nitima, sveobuhvatna zbirka keramike dinastije Tang u tri boje i keramika Sung dinastije. Muzej takođe ima važnu numizmatičku zbirku, uključujući 15.000 novčića koje je poklonio Luo Bozhao.[9]
Muzej ima stalnu izložbu pod nazivom Put ka pomlađivanju koja predstavlja noviju istoriju Kine od početka Prvog opijumskog rata, sa naglaskom na istoriju Komunističke partije i njena politička dostignuća.[10]
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Odelo za sahranjivanje od žada dinastije Han presvučeno zlatnim nitima u Nacionalnom muzeju Kine
-
Porcelanska vaza iz dinastije Ćing
-
Bakarna ploča za štampanje novčanica
-
Rezbarija na kamenu iz dinastije Istočni Han
-
Bronzani dvodelni komad (paizi) sa natpisom Tangut urezanim u srebro
-
Posuda u obliku šišmiša, iz dinastije Šang, 13. vek pre nove ere
-
Keramičke pločice iz dinastije Zapadni Han
-
Slikani kameni reljef prikazuje ratnika iz kasnije dinastije Liang
-
Jastuk od žada iz Zapadne dinastije Han iz groba princa Čua
-
Kutija crveno lakirana iz dinastije Ćing
-
Oslikana keramika neolitske kulture Jangšao, sa prikazom roda ulovljene ribe i kamene sekire
-
Bronzane pločice sa natpisima ugrađenim u zlato iz Perioda zaraćenih država, država Ču
-
Reljef na cigli koji prikazuje dva učenjaka i dve sluškinje iz Južnih dinastija
-
Bronzana ploča za štampanje reklame za prodavnicu igala porodice Liu iz Đinan, dinastija Sung. Najraniji postojeći primer komercijalne reklame
-
Bronzani top sa natpisom datiran u 3. godinu ere Zhijan (1332), dinastija Juan
-
Veliki bronzani bazen iz dinastije Zapadni Džou
-
Najstarija bronzana posuda iz dinastije Džou koja je otkrivena, i jedini epigrafski dokaz dana osvajanja Džoua u Šangu
-
Houmuvu Ding, najveći komad sa bronze, pronađen u svetu do sada. Napravljen je u kasnoj dinastiji Šang u Anjangu
-
Keramika neolitske kulture Jangšao u obliku orla
-
Plavo-bela porcelanska vaza sa višestrukim znakovima dugovečnosti, razdoblje vladavine Vanlija (1567-1620), dinastija Ming, izloženo u Kineskom nacionalnom muzeju [11]
Sat odbrojavanja[uredi | uredi izvor]
Zbog centralne lokacije na Trgu Tjenanmen, prednji deo muzeja se koristi od devedesetih godina za prikaz satova koji odbrojavaju događaje od nacionalnog značaja, uključujući prenos suvereniteta Hong Konga 1997, prenos suvereniteta Makaoa 1999. godine, početak Olimpijade u Pekingu 2008. i otvaranje Svetske izložbe 2010. u Šangaju.
Kontraverze[uredi | uredi izvor]
Tromesečna izložba luksuznog brenda Luja Vitona 2011. godine dovela je do nekih pritužbi na komercijalizam u muzeju, pri čemu je profesor sa Univerziteta u Pekingu Ksia Ksueluan izjavio da se kao javni muzej na državnom nivou „u stvari treba samo posvetiti ne-profitnim kulturnim promocijama." [12] Iv Karcele, predsedavajući i izvršni direktor kompanije Luj Viton Maletier, branio je izložbu izjavivši: „Važno je šta ćete otkriti. Mislim da pre novca postoji istorija: 157 godina kreativnosti i zanata."
Neki kritičari tvrde da se moderna istoriografija muzeja uglavnom usmerava na trijumfe Komunističke partije, dok minimizira ili zanemaruje politički osetljive teme poput Velikog skoka i Kulturne revolucije.[13]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Bibliografija[uredi | uredi izvor]
- Kirk A. Denton, Izlaganje prošlosti: Istorijsko pamćenje i politika muzeja u postsocijalističkoj Kini (Universiti of Havai Press, 2014), pp. 33–39, 45–74.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Annual survey of museum visitors, the Art Newspaper, 9 April, 2020<
- ^ „Message from NCM Director (Wang Chunfa)”. en.chnmuseum.cn. Arhivirano iz originala 3. 10. 2016. g. Pristupljeno 30. 11. 2018.
- ^ China.org
- ^ „China's National Museum to reopen on April 1”. Arhivirano iz originala 16. 2. 2017. g. Pristupljeno 24. 2. 2011.
- ^ Hanno Rauterberg, Aufklärung in eigener Sache, Die Zeit, April 1, 2011 (in German)
- ^ „National Museum gets major makeover”. China Economic Review. 21. 2. 2011. Arhivirano iz originala 16. 8. 2017. g. Pristupljeno 3. 6. 2012.
- ^ „About the NMC”. en.chnmuseum.cn. Pristupljeno 24. 5. 2020.
- ^ „The National Museum of China”. China Culture. Arhivirano iz originala 27. 5. 2014. g.
- ^ Luo Bozhao qianbixue wenji by Ma Feihai, Zhou Xiang, Luo Jiong, Luo Bozhao, review by Helen Wang The Numismatic Chronicle (1966-), Vol. 165 (2005), pp. 413-414
- ^ Varutti, Marzia. Museums in China : the politics of representation after Mao. Woodbridge. str. 115. ISBN 9781782042105. OCLC 869551750.
- ^ Official page[mrtva veza]
- ^ „National museum, LV reject criticisms of design exhibition”. Global Times. 1. 6. 2011. Pristupljeno 17. 1. 2012.
- ^ Ian Johnson (3. 4. 2011). „At China's New Museum, History Toes Party Line”. The New York Times. Pristupljeno 17. 1. 2012.