Pređi na sadržaj

Кинески трорежњевити јавор

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kineski trorežnjeviti javor
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
A. buergerianum
Binomno ime
Acer buergerianum
Miq.
Sinonimi
  • Acer lingii W.P.Fang
  • Acer subtrilobum (K.Koch) Koidz.
  • Acer trifidum Hook. et Arn. not Thunb.
  • Acer trinerve Siesmayer
  • Acer ningpoense (Hance) W.P.Fang
Kora.
Lice i naličje lista.
Burgerov javor u cvetu.
Krilate orašice.
Skupina orašica.
Kolorit krajem novembra.
26 godina stara grupacija bonsai stabala.

Kineski trorežnjeviti javor ili burgerov javor (Acer buergerianum) prvi je opisao holandski botaničar Mikel (Friedrich Anton Wilhelm Miquel, 1811-1871) 1865. godine i dao mu naziv po nemačkom fizičaru, biologu i botaničaru Burgeru (Heinrich Bürger, 1806-1858). Na kineskom 三角枫 (san điao feng) znači trorežnjeviti javor; japanskiトウカエデ (toukaede) u slobodnom prevodu prstasti javor.[1]

Opis vrste[uredi | uredi izvor]

Malo do srednje visoko listopadno drvo visoko 5-20 m, sa okruglom krunom širine 6-8 m i prečnikom stabla do 50 cm; dosta sporog rasta. Kora starijih stabala gruba, ljušti se. Grančice tanke, zimski pupoljci smeđi, elipsasti, mali, pokriveni sa 7 parova zašiljenih ljuspi sa trepavičastim dlačicama duž ivica.[2][3][1]


Listovi trouglasto jajasti ili trouglasto okrugli, pliće ili dublje trorežnjeviti (ređe celi), naspramni, (3-)6-10 × (3-)4-6 cm, sjajno zelenog lica sa tri glana nerva i svetlo zelenog naličja, retko dlakavih nerava, teksture slične bršljanu. Režnjevi zašiljeni, bočni kraći, na starijim stablima režnjevi usmereni ka vrhu i sa celim ivicama, na mladim stablima sa režnjevima nazubljenih ivica raširenim u polje, osnova lista oštrougla ili zaobljena. Lisne drške 2,5-5(-8) cm, gole.[2][3][1]

Neupadljive štitaste cvasti su oko 3 cm široke, obrazuju se terminalno aprila-maja, maljave su, sa brojnim cvetovima. Cvetovi hermafroditni ili muški na istoj biljci (andromonoecijski). Cvetne drške 5-10 mm; cvet petočlan, čašični listići jajasti, goli; krunica žutobela, usko kopljasta, listići oko 2 mm dugi, zaobljenog vrha; 8 prašnika; plodnik gusto somotasto dlakav, žut; stubić go, vrlo kratak, žig sa dva raširena ili povijena režnja.[2][3]

Žutosmeđe krilate orašice 2,5 cm duge međusobno pod oštrim uglom, sa ravnom leđnom linijom krila. Krila 15 mm, najšira u sredini, a pri semenu se sužavaju. Pri zrenju prvo krila menjaju boju. Prečnik dela ploda sa semenom 6-7 mm; Plod zreo u avgustu.[2][3]

Areal[uredi | uredi izvor]

Prirodno rasprostranjenje je u istočnoj Kini (od Šandunga na zapadu do provincije Gansu na jugoistoku; južno do Guangdunga i jugozapadno do Sečuana), Tajvanu i Japanu (?), od nivoa mora do 1500 m nadmorske visine.[3] Pitanje autohtonosti u Japanu je diskutabilno, jer se vrsta gaji vekovima i time je znatno proširena, a možda i bez prirodnog areala u Japanu.[4]


Bioekološke karakteristike[uredi | uredi izvor]

Heliofit koji podnosi i blažu senku. Dobro raste na srednje vlažnim, dobro dreniranim zemljištima. Tolerantna na blaže suše. Grane mogu da stradaju tokom zime od snega i leda. Nema ozbiljnijih štetočina ni bolesti.[3]

Značaj[uredi | uredi izvor]

Zbog malih zahteva i atraktivne boje listova u jesen, od nijansi tamnocrvene i ljubičaste do narandžaste, pojačane sjajem listova, široko se gaji u umerenoj zoni kao ukrasna vrsta u parkovima, većim i manjim vrtovima, drvoredima... Jesenja boja listova ispoljava se relativno dugo i proteže se na početak zime (list opada krajem novembra, početkom decembra). Nema jak korenov sistem pa mnoge sciofitne biljke mogu da se gaje oko njegovog stabla, a dobro podnošenje suše i vazduha zagađenog saobraćajem čine ga primenljivim za drvorede. U Japanu se gaji za tu svrhu od davnina, a u Evropu i Severnu Ameriku introdukovan je 1896. Nema ga u Srbiji.

Burgerov javor je čest izbor za bonsai jer dobro podnosi redukciju listova i orezivanje grana i korena. Pogodan je za mnoge stilove i veličine bonsaija jer na orezivanja reaguje smanjenjem listova i habitusom koji je vrlo sličan starim stablima normalne veličine.[5][1]

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Najčešće se razmnožava setvom sveže sakupljenog semena sredinom ili krajem jeseni ili prolećnom setvom stratifikovanog semena. Zelene reznice u rano leto i reznice uopšte slabo se ožiljavaju, pa se za klonove primenjuje uglavnom kopuliranje krajem zime i okuliranje na spavajući pupoljak krajem leta.

Tokom školovanja drvorednih sadnica u rasadniku postoje poteškoće oko formiranja pravog stabla, grane vodilje u kruni i ramenih grana. Vrsta ima tendenciju da se nisko grana i obrazuje veći broj stabala, pa se samo blagovremenim orezivanjem dobijaju sadnice dobrog habitusa. Australijska organizacija rasadničara Metropolitan Tree Growers radi na odabiru dobrog habitusa od nekoliko stotina sadnica posađenih u Melburnu koji će razmnožiti okuliranjem kako bi preneli željenu osobinu.[1]

Unutarvrsni taksoni[uredi | uredi izvor]

Varijeteti[uredi | uredi izvor]

Kineski trorežnjeviti javor je varijabilna vrsta pa ima veći broj prirodnih unutarvrsnih taksona pored tipičnog varijeteta (Acer buergerianum var. buergerianum). To su geografski varijeteti:

  • Acer buergerianum var. horizontale F. P. Metcalf južni Džeđang
  • Acer buergerianum var. jiujiangense Z. X. Yu Đangsi.
  • Acer buergerianum var. kaiscianense (Pampanini) W. P. Fang Gansu, Hubej, Šensi
  • Acer buergerianum var. yentangense W. P. Fang & M. Y. Fang Džeđang
  • Acer buergerianum var. formosanum (Hayata ex Koidzumi) Sasaki. Tajvan (endemit).

Prepoznate su neke individue koje imaju listove bez režnjeva koje su opisane kao kao A. trifidum var. integrifolium Makino da bi danas preovladalo mišljenje da se ne radi o posebnom varijetetu, jer je pojava celih listova, pored trorežnjevitih redovna pojava na većini individua.[6]

Kultivari[uredi | uredi izvor]

Izdvojeno je više kulturnih taksona, od kojih većina ima japanska imena i selektovani su za potrebe bonsaija[5]. Vertrees navodi 17 klonova podrobno ih opisujući. To su:

Acer buergerianum ‘Akebono’
Acer buergerianum ‘Eastwood Cloud’
Acer buergerianum ‘Goshiki Kaede’
Acer buergerianum ‘Goshiki Kosode’
Acer buergerianum ‘Iwao Kaede’
Acer buergerianum ‘Koshi miyasama’
Acer buergerianum ‘Kyuden’
Acer buergerianum ‘Marubato Kaede’
Acer buergerianum ‘Mino Yatsubusa’
Acer buergerianum ‘Mitsubato Kaede’
Acer buergerianum ‘Miyasama’
Acer buergerianum ‘Miyasama Yatsubusa’
Acer buergerianum ‘Naruto’
Acer buergerianum ‘Nusatori Yama’
Acer buergerianum ‘Subintegrum’
Acer buergerianum ‘Tancho’
Acer buergerianum ‘Wako Nishiki’[1]

Neki od njih imaju panaširane listove kao ‘Karasu gawa’ (belo, ružičasto zelene), 'Goshiki Kaede' (ružičasto zelene), a među njima su i oni koji imaju potpuno bele, bez hlorofila, listove kao što je ‘Nusatori Yama’; 'Kifu Nishiki' ima okruglaste listove skoro bez režnjeva; patuljasti klon 'Mino Yatsubusa' ima uske izdužene listove; 'Mitsubato Kaede' sa plutastom korom; 'Naruto' sa jako povijenim površinama lista)...

Acer buergerianum ‘Jako Kaede’[uredi | uredi izvor]

Mošusnomirisni klon decenijama je smatran izuzetno retkim varijetetom burgerovog javora, dok proizvođač i istraživač dalekoistočnih javora Vertrees i autor značajnog rada o japanskim javorima, nije tokom nekoliko godina posmatrao i razmnožavao više klonova burgerovog javora. Tokom svog rada klonove je razmnožavao reznicama i kalemljenjem. Pritom 'Jako Kaede' se vrlo lako ožiljavao, a ispoljavao je trenutnu inkompatibilnost sa podlogom Acer buergerianum, dok je kod ostalih klonova bilo obrnuto. Ovo, kao i razlike u nervaturi lista u morfološkoj analizi profesora Toshimasa Tanai sa Univerziteta Hokaido doveli su do zaključka da klon ne pripada burgerovom javoru nego vrsti Premna microphylla Turcz iz familije Lamiaceae.[1][7]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e Vertrees, J. D. (1978): Japanese maples. Momiji and kaede. Timber Press, Forest Grove, Oregon
  2. ^ a b v g http://www.efloras.org/florataxon.aspx?flora_id=2&taxon_id=200012930 Flora Kine
  3. ^ a b v g d đ Dirr, M. (1990): Manual of woody landscape plants: their identification, ornamental characteristics, culture, propagation and uses. 4th edition. Stipes Publishing, Champaign Illinois USA.
  4. ^ Rushforth, K. (1999): Trees of Britain and Europe. Collins ISBN 0-00-220013-9.
  5. ^ a b van Gelderen, C.J. & van Gelderen, D.M. (1999): Maples for Gardens: A Color Encyclopedia
  6. ^ Mitchell, A. F. (1974): A Field Guide to the Trees of Britain and Northern Europe. Collins ISBN 0-00-212035-6
  7. ^ Delendick, T. J. (1985): "Acer buergerianum" 'Jako Kaede,' Member of the Verbenaceae. Taxon, Vol. 34, No. 1: 96-101, Wiley

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Japanski javori

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]