Pređi na sadržaj

Kisiljevo

Koordinate: 44° 44′ 06″ S; 21° 25′ 11″ I / 44.735° S; 21.419666° I / 44.735; 21.419666
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kisiljevo
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugBraničevski
OpštinaVeliko Gradište
Stanovništvo
 — 2011.Pad 552
Geografske karakteristike
Koordinate44° 44′ 06″ S; 21° 25′ 11″ I / 44.735° S; 21.419666° I / 44.735; 21.419666
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina66 m
Kisiljevo na karti Srbije
Kisiljevo
Kisiljevo
Kisiljevo na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj012
Registarska oznakaPO

Kisiljevo je naselje u Srbiji u opštini Veliko Gradište u Braničevskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 552 stanovnika. Nalazi se na obali Srebrnog jezera, a kroz selo protiče Kisiljevačka reka, jedina pritoka Srebrnog jezera.

U selu se nalazi pravoslavni hram posvećen prenosu moštiju Svetog oca Nikolaja (Sveti Nikola letnji) iz 1825. godine koji je ikonopisao Živko Pavlović. Zanimljivo je i to da je hram jedan od najstarijih parohijskih hramova u Srbiji. Zidan je od nabijane zemlje (nabijače), te je iz navedenih razloga, a ima ih još nekoliko, stavljen pod zaštitu republike Srbije kao spomenika kulture.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Tokom srednjeg veka, ovde se nalazio trg (Trg Kiseljevo), koji je posle dolaska Osmanlija, premešten u Topolovnik[1].

Kisiljevo je u srednjem veku bilo metoh manastira Tisman i Vodica. Selo je, zajedno sa trgom i vinogradima, manastirima darovao knez Lazar Hrebeljanović[2].

Smatra se da je ovde živeo prvi zabeleženi vampir Petar Blagojević.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Kisiljevo živi 595 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 45,2 godina (42,9 kod muškaraca i 47,4 kod žena). U naselju ima 174 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 4,13.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 1.124
1953. 1.110
1961. 1.124
1971. 1.086
1981. 1.009
1991. 945 861
2002. 718 869
2011. 552
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
696 96,93%
Makedonci
  
4 0,55%
Rumuni
  
3 0,41%
Hrvati
  
1 0,13%
Muslimani
  
1 0,13%
Jugosloveni
  
1 0,13%
nepoznato
  
12 1,67%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mišić, Siniša, ur. (2010). Leksikon gradova i trgova srednjovekovnih srpskih zemalja: prema pisanim izvorima (na jeziku: srpski). Beograd: Zavod za udžbenike. str. 126. ISBN 978-86-17-16604-3. Pristupljeno 10. 10. 2023. 
  2. ^ Ranko Jakovljević (2008. godine). „Pravoslavlje i delo svetog Nikodima”. Projekat Rastko. Pristupljeno 27. 02. 2015.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]