Knešpolje
Knešpolje, ili Knežopolje, predstavlja teritoriju na prostoru Potkozarja i planine Kozare, u sjeverozapadnom dijelu Republike Srpske, BiH.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Granica Knešpolja ide Unom od Kozarske Dubice do Srpske Kostajnice, odatle rijekom Strigovom na šume Pastirevo i Karan, pa dalje obuhvatajući sela Gornju i Donju Jutrogoštu, Crnu Dolinu i Veliko i Malo Palančište, prelazi preko Kozare i izbija na selo Moštanicu, a odatle se putem Moštanica-Dubica spušta opet na Unu.
Na ovom prostoru smješteno je pedesetak knežopoljskih sela, od kojih su veća: Knežica, Čitluk, Strigova, Pobrđani, Veliko i Malo Dvorište, Gornja Jutrogošta, Donji Jelovac, Palančište, Kriva Rijeka, Gradina, Međuvođe, Mlječanica, Slabinja, Ševarlije, Brekinja i druga.
U književnosti[uredi | uredi izvor]
Pjesnik i pisac Skender Kulenović je za mjesto svog epohalnog djela „Stojanka majka Knežopoljka“ izabrao Knešpolje, gdje je opisao stradanje Srba od ustaškog genocida, i naricanje Stojanke, majke Srđana, Mrđana i Mlađena, nad svojim mrtvim sinovima.
Narodni običaji[uredi | uredi izvor]
Knešpolje je oblast sa posebnim narodnim običajima.[1] Od narodnih pjesama pjevaju se ojkače, koje se izvode sa najmanje tri pjevača i bez instrumentalne muzike.[1] Od kola se izvodi kozaračko kolo.[1] Tradicionalni instrument je tamburica.[1] Ženska knešpoljska narodna nošnja se satoji od bošće (marame), košulje i pregače, a muškarci su nosili šešire.[1]
Oj Knešpolje, mili zavičaju, rodna grudo moj zeleni gaju, đedov pragu, očeva kolijevko. Drago si mi ko majčino mlijeko, kroz godine i kroz pokoljenja, ogledalo časti i poštenja. Vrelo bune i gnjjezda junaka, gdje je pušta ko sestra i majka, kroz život me prati pjesma tvoja, oj djevojko draga dušo moja.[1]
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Stanovnici se nazivavaju Knežopoljci i Knežopoljke i pripadaju Krajišnicima.[1]
| Demografija[2] (opš Knežpolje) | ||
|---|---|---|
| Godina | Stanovnika | |
| 1953. | 4.051 | |
