Комарац (list)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Komarac
Naslovna strana Komarca od 10. maja 1861.
Tiphumoristički list
Osnivanje1861.
JezikSrpski
Ukidanje1869.
GradNovi Sad

Komarac je bio humorističko-satirični list koji je izlazio u Novom Sadu od 1861. do 1869. godine.[1]

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Uviđajući od kolikog su uticaja i kakvu moć imale humoristično-satirične novine, Miletićeve pristalice su odlučile da 1861. godine pokrenu jedan takav list kome bi za cilj bio da nasmeju i razonode, da se narugaju rečima, karikaturama, ismeju i iskritikuju oni koji to zaslužuju, i na taj način se pridruže nacionalno-političkoj akciji.

Prvi broj prvog srpskog humorističko-satiričnog lista pojavio se 22. februara 1861. godine u Novom Sadu.[2] 

Komarac je tokom svog izlaženja imao nekoliko odrednica: Šaljivi list sa ilustarcijama (1861); Šaljivi list (1861); List za šalu i satiru (1868); Šaljivi list (1868); List za šalu i satiru (1869).[3]

Osnovao ga je [[Đorđe Rajković]], a kasnije ga je preuzeo [[Jovan Jovanović Zmaj]]. Izdavač i finansijer bio je Dragutin Keserić. Od 1863. godine, kada je vlasnik postao štampar Ignjat Fuks, a odgovorni urednici Aca Popović Zub, Emil Čakra, Laza Telečki, pa Jovan Grujić, list je izgubio na satiričnoj oštrini, i bio u službi režima i crkvene hijerarhije. [4]

Period u kome je izlazio Komarac – od 10. februara 1861. godine do 20. septembra 1869, može se podeliti na tri faze:

  • Prva faza (1861-1863): U ovom periodu su pristalice Svetozara Miletića uređivale list.
  • Druga faza (1863-1866): Vreme kada je Ignjat Fuks iznajmio ovaj list vladiki Samuilu Mašireviću da bi ovaj ostvario svoje ambicije i pomoću Komarca došao do crkvenog trona. Kada je postao 1864. srpski patrijarh Mašireviću više nije bio potreban šaljivi list. Prestaje da ga finansira. List je tavorio do 1866. godine kada je jedno vreme prestao da izlazi.
  • Treća faza (1868-1869): Jovan Grujić Jota je preuzeo list 1868. godine od Ignjata Fuksa. Za izdavanje lista dobio je finansujsku pomoć od mađarske vlade i od tada je Komarac postao promađarski.

Politička pozadina Komarca[uredi | uredi izvor]

List Komarac po svojoj programskoj orijentaciji bio ne jedno – nego čak tri različita glasila o čemu svedoče tri faze koje ga karkterišu. U periodu od 1861-1863. Komarac je bio promiletićevski, u vreme 1863-1866. antimiletićevski, a u vreme 1868-1869. promađarski i antimiletićevski.[5]   

U prvoj fazi list je imao veliki broj prenumeranata, što mu je omogućavalo da izlazi. Komarac je pisao o ukidanju Srpske Vojvodine, borbi Srba za nacionalna prava u Hrvatskoj, protivio se germanizaciji i mađarizaciji, podsmevajući se i Srbima zbog koristoljubivosti i podaništva. Podržavao je politiku Svetozara Miletića. Pošto je 1863. godine Aca Popović postao urednik, Komarac menja politički kurs, i počinje da napada Svetozara Miletića, svrstavajući se na stranu mađarske vlade. Zbog ovog poteza list je izgubio mnogo pretplatnika.[6]

Periodičnost izlaženja[uredi | uredi izvor]

Izlazio je tri puta mesečno: 10, 20. i 30. dana svakog meseca (1861),

Izlazio je tri puta mesečno: 1, 10. i 20. dana svakog meseca (1868),

Izlazio je tri puta mesečno: 1, 8. i 24. dana svakog meseca (1869).[3]

Izgled lista[uredi | uredi izvor]

Komarac je izlazio na pola (4 strane) i celom tabaku (8 strana) u tiražu koji je dostizao preko 1.000 pretplatnika. Grafička oprema je bila u tradiciji listova i časopisa iz sredine XIX veka: prva strana donosila je uvodni članak (najčešće aktuelnu pesmu), druga i treća popunjavane su redovnim rubrikama, a četvrta je sadržavala ilustracije i karikature. Prelom dvostubačan, stupci odvajani međustubačnom finom linijom, naslovi i podnaslovi isticani su krupnijim slovima.

Dimenzije lista[uredi | uredi izvor]

List Komarac je izlazio u foramatu 28X23cm.[3]

Tematika[uredi | uredi izvor]

Mesto i godina izdavanja[uredi | uredi izvor]

Štamparija[uredi | uredi izvor]

Novi Sad; Brzotiskom episkopske pečatnje - 1861; od br.26/1861 list se štampa u Pečatnji Ignjata Fuksa.[4]

Urednici[uredi | uredi izvor]

  • Đorđe Rajković
  • Jovan Jovanović Zmaj - od br. 4 (1862)
  • Ignjat Fuks - od br. 8 (1869); od br. 30 (1864)
  • Aca Popović Zub - od br. 12 (1863)
  • Emil Čakra - od br. 33 (1864)
  • Družina "Komarčeva", odgovara Jovan Grujić - od br. 1 (1868)
  • Družina "Komarčeva" - od br. 8 (1868)
  • Laza Telečki - 1866.
  • Jovan Grujić Jota - 1868.
  • Adži Voštac - od br. 21/22 (1869)

Rubrike[uredi | uredi izvor]

Ćira i Spira

Crna knjiga

Tašci

Aforizmi

Šaljivi oglasi

Enigmatika

Ilustracije i karikature

Rebusi

Aforizmi[uredi | uredi izvor]

Aforizam kao književni žanr je često korišćen u prilozima ovog satiručnog lista. Tu se mogu naći metaforički aforizmi, „gastronomski aforizmi“, te aforizmi pisani u posobenoj formi - „čitalakih grešaka“. Rubrika u kojoj su te „greške“ aforizmi - naziva se „čitanje uzduž“, a kasnije će takav način biti označen kao „čitanje preko stupca“. Ovaj novi „žanr“ prihvatiće kasnije ostali satirični listovi.[5]

Prekidi u izlaženju lista[uredi | uredi izvor]

List Komarac je prekidao da izlazi 1866. i 1867. godine.[4]

Zanimljivost[uredi | uredi izvor]

Đorđe Rajković je bio prvi urednik jednog srpskog satiričnog lista koji je zbog objavljenog priloga u Komarcu osuđen na kaznu zatvora.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 365. 
  2. ^ Krestić, Vasilije (1980). Istorija srpske štampe u Ugarskoj 1791-1914. Novi Sad: Matica srpska; Odeljenje za društvene nauke. str. 257—264. 
  3. ^ a b v Rošulj, Žarko (2017). Čas opisa časopisa VII - Leksikon srpske šaljive periodike (1830-1918). Novi Sad: Matica Srpska. str. 99—102. 
  4. ^ a b v Kisić, Milica; Bulatović, Branka (1896). Srpska štampa : 1768-1995. : istorijsko-bibliografski pregled. Štampa i srpsko društvo 19. i 20. veka. Beograd: Medija centar. str. 63. ISBN 86-82827-01-8. 
  5. ^ a b Rošulj, Žarko (2014). Čas opisa časopisa VI - Žanrovi u srpskoj šaljivoj periodici (1830-1918). Novi Sad: Matica Srpska. str. 28—37. 
  6. ^ Enciklopedija Novog Sada. Knjiga 11, Kać-Kot. Novi Sad: Novosadski klub "Dobra vest". 1998. str. 252—255.