Kopačke

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kopačke (engl. Football boots) su vrsta obuće koja se nosi prilikom igranja fudbala. Izrađuju se od kože ili srodnih materijala, a na đonu imaju određeni broj metalnih ili plastičnih krampona.

Kopačka za fudbal

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Prvi tragovi o postojanju kopački datiraju još iz XVI veka. Dr Hajvard, sa Univerziteta u Sauthemptonu, pronašao je u spisku od 17.000 delova odeće da je kralj Henri VIII posedovao par cipela posebno napravljenih za igranje fudbala. Izrađene su od strane njegovog ličnog obućara po ceni od 4 šilinga, što je približno jednako današnjih 100 funti. Bile su duboke kako bi članak bio zaštićen, napravljene od jake kože i budući da su imale metalni đon sa gvozdenim ekserima umesto krampona, bile su znatno teže od običnih cipela koje su se nosile u to vreme.[1]

U narednih 300 godina, popularnost fudbala je naglo rasla, ali je i dalje više bio neorganizovana i nezvanična razonoda sa timovima lokalnih sela i fabrika tadašnjeg vremena. Po prvi put, pravila ove igre pojavila su se u Kembridžu 1848, ali nisu bila prihvaćena. Za vreme 50-ih godina XIX veka mnogi klubovi širom Velike Britanije igrali su fudbal, ali on se razlikovao od jednog do drugog mesta. Neki klubovi su donosili svoja pravila, a najpoznatija su bila „Šefildska fudbalska pravila“ iz 1867. Takođe, 1862, Džon Čarls Tring izneo je svoju vrstu pravila koja su imala uticaja u stvaranju prvih „fiksnih“ pravila.

Ta pravila imala su za posledicu stvaranje prvog fudbalskog saveza – Fudbalske asocijacije (engl. The Football Association). Dana 26. oktobra 1863. kapiteni, sekretari i ostali predstavnici desetak klubova iz Londona i okoline sastali su se u Frimejson taverni u Londonu kako bi regulisali i doneli konačna pravila igre koja su u narednim godinama više puta dopunjavana.[2]

Kopačke u 19. veku[uredi | uredi izvor]

Pre donošenja prvih zvaničnih pravila, u prvoj polovini XIX veka, fudbalske patike su zapravo bile obične radne čizme, koje su bile čvrste, teške i sa metalnim ojačanjima kod prstiju i bilo je vrlo teško trčati ili šutirati loptu u njima. Vremenom su se radničke cipele menjale, metalni ekseri su dodavani na đon kako bi se onemogućilo klizanje.[3] Ipak, pošto je to bilo veoma opasno, Fudbalska asocijacija donela je, u drugoj polovini XIX veka, pravila kojima su tražila su da kramponi moraju biti zaobljeni, da nisu dozvoljeni sitni metalni kramponi, kao ni metalni đon. Vremenom se prelazi na kožne krampone, koji su morali biti manji od pola inča (1,25cm). Krajem XIX veka od čizama za posao došlo se do pravih, kožnih kopački namenski pravljenih za igranje fudbala.[4]

Kopačke od 1900. do 1940.[uredi | uredi izvor]

Stil kopački je tokom ovog perioda ostao vrlo sličan, budući da je ovo vreme bilo prožeto ratovima. Ipak, pojavilo se nekoliko proizvođača kopački koji i danas vrlo uspešno rade, kao što su Gola (1905) i Humel (1923). Posebno su značajna braća Rudolf i Adolf „Adi“ Dasler koji su 1924. godine osnovali su firmu Fabrika obuće „Braća Dasler“ (nem. Gebruder Dassler Schuhfabrik), a 1925. počeli su sa proizvodnjom kopački koje su imale 6 ili 7 krampona koje je bilo moguće menjati shodno vremenskim uslovima. Ove kopačke bile su vrlo tražene i predstavljale su pravu revoluciju u tadašnjem svetu fudbalske obuće.[5]

Kopačke od 1940-ih do kraja 1960-ih[uredi | uredi izvor]

Dizajn i spoljašnji izgled kopački bitno je promenjen posle Drugog svetskog rata, kada je vadušni transport postao povoljniji i kada se igralo više međunarodnih utakmica. Naglo su postale popularne fleksibilnije kopačke koje su nosili Južnoamerikanci na Svetskim Prvenstvima, čije su tehnika i finte oduševile sve one koji su ih gledali. Proizvođači su kreirali ove modele kopački da bude lakša, sa akcentom na udarac i kontrolu lopte, a ne samo običan komad obuće koji će štititi stopalo.

Krajem 40-ih, došlo je do raskola u firmi braće Dasler. Adolf otvara svoju firmu Adidas, dok njegov brat Rudolf otvara kompaniju Puma. Tada je počelo veliko rivalstvo koje traje i danas, iako dvojica osnivača više nisu živa.[6]

Kopačke od 1970-ih do danas[uredi | uredi izvor]

Od sedamdesetih godina HH veka pa do danas, tehnologija izrade kopački je značajno napredovala, dizajn kopački neprekidno se usavršava, kopačke su sve lakše a kod mnogih kompanija je vrlo često naručivanje potpuno unikatno dizajniranih modela, sa bojama i izgledom po želji naručioca. Kopačke su pravljene od različitih materijala, od kengurove kože, preko teleće i kravlje pa sve do današnjih laganih kopački od alternativnih materijala.[6]

Različiti tipovi kopački danas[uredi | uredi izvor]

U zavisnosti od tipa podloge, vrste sporta pa čak i pozicije na kojoj igra igrač, postoje drugačiji tipovi kopački sa značajnim razlikama kod krampona.[7]

  • Liveni kramponi – Za igranje po povoljnim vremenskim uslovima na čvrstom travnatom terenu, obično se nose kopačke sa livenim plastičnim kramponima, kojih ima više nego kod ostalih tipova kopački i najčešće su okrugli. Omogućavaju veću površinu prilikom gaženja čime se smanjuje šansa za pravljenje žuljeva.
  • Šrafljeni kramponi – Za terene sa mekšom travnatom podlogom, za vreme ili nakon kiše, preporučuje se nošenje kopački sa šrafljenim, dužim metalnim kramponima. Kod ovog tipa kopački, dodatna pogodnost je to što se kramponi lako mogu zameniti kraćim ako se igra na čvrstoj podlozi.
  • „Žilet“ kramponi – Kopačke sa tankim kramponima pravougaonog oblika, neravnomerno raspoređenim po đonu kopačke. Najčešće se koriste za terene koji su između mekih i tvrdih.[8]
    Kopačka sa šest metalnih krampona

Za fudbal u zatvorenom, odnosno futsal, koriste se posebne patike. Imaju ravan, gumeni đon koji služi da omogući maksimalno prianjanje za podlogu kako ne bi došlo do proklizavanja.

Kopačke sa livenim žilet kramponima u teoriji bi trebalo da obezbede maksimalnu trakciju za travnatu površinu i umanje rizik od povrede zgloba. Ipak, ovaj tip kopački žestoko je kritikovan u Velikoj Britaniji zbog potencijalnog izazivanja ozbiljnih povreda kod igrača. Mančester Junajted je zabranio svojim igračima da nose kopačke sa takvim kramponima nakon što su igrači poput Vejna Runija i Dejvida Bekama više puta iznova povređivali metatarzalne kosti stopala.[9]


Najpoznatije marke[uredi | uredi izvor]

U početku sve kopačke bile su crne boje. Danas, međutim, dostupne su u najrazličitijim dizajnovima i bojama, a pored crnih najčešće su plave, bele, crvene, zelene, žute, sive, zlatne pa čak i roze. Najpoznatije kompanije koje se bave proizvodnjom kopački su Najk, Adidas, Umbro i Puma ali svoj deo tržišta imaju i malo manje poznate marke kao Humel, Dijadora, Kelme...

Galerija slika[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Henry VIII wore football boots”. BBC NEWS. Pristupljeno 4. 4. 2016. 
  2. ^ „The History of The FA”. The FA. Pristupljeno 4. 4. 2016. 
  3. ^ „Football Boots History”. FootballBoots. Pristupljeno 4. 4. 2016. 
  4. ^ „Istorija fudbalskih kopački”. Sportske.net. Arhivirano iz originala 16. 03. 2015. g. Pristupljeno 4. 4. 2016. 
  5. ^ „Istorija kopački”. TotalSport. Arhivirano iz originala 04. 04. 2016. g. Pristupljeno 4. 4. 2016. 
  6. ^ a b „Mesut-Ozil-is-laceless-A short history of the football boot”. Telegraph.co.uk. Pristupljeno 4. 4. 2016. 
  7. ^ „Soccer Shoe Guide”. soccer.com. Arhivirano iz originala 24. 03. 2016. g. Pristupljeno 4. 4. 2016. 
  8. ^ „Football Boots Guide – Studs”. Footy-Boots. Pristupljeno 4. 4. 2016. 
  9. ^ „Ferguson wants bladed boots ban”. BBC NEWS. Pristupljeno 4. 4. 2016.