Pređi na sadržaj

Koraćica

Koordinate: 44° 27′ 02″ S; 20° 37′ 08″ I / 44.4505° S; 20.618833° I / 44.4505; 20.618833
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Koraćica
Manastir Pavlovac
Administrativni podaci
DržavaSrbija
GradBeograd
OpštinaMladenovac
Stanovništvo
 — 2011.Rast 1989
Geografske karakteristike
Koordinate44° 27′ 02″ S; 20° 37′ 08″ I / 44.4505° S; 20.618833° I / 44.4505; 20.618833
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina235 m
Koraćica na karti Srbije
Koraćica
Koraćica
Koraćica na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj11415
Pozivni broj011
Registarska oznakaBG

Koraćica je naselje u Gradskoj opštini Mladenovac u Gradu Beogradu. Prostire na se istočnim padinama planine Kosmaj. Prema popisu iz 2011. bilo je 1989 stanovnika. Na teritoriji Koraćice se nalazi manastir Pavlovac.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Koraćica se nalazi zapadno od Mladenovca. Koraćica je staro naselje. U Pavlovcu, jednom od današnjih krajeva Koraćice, i danas postoje razvaline srednjovekovne crkve Pavlovca, koja je svakako zadužbina despota Stevana. U Pavlovcu je 21. novembra 1425. godine despot Stefan Lazarević pisao pismo dubrovačkom knezu. Svakako da je ovo doba ovde pored crkve postojalo naselje, a verovatno da je despot Stevan tu imao lovački zamak, jer je poznato da je on često dolazio u Kosmaj da lovi. Početkom 18. veka, za vreme austrijske vladavine, pominje se u gročanskom distriktu naseljeno mesto Pablovaz-Ptavtovze. Godine 1735. pominje „енурія Тресіе монастира“ i u njoj „въ Pavlovci knet petko“ Kasnije se, za vreme Kočine Krajine, Pavlovac više ne pominje kao naselje nego Koraćica. Govoreći o zbegu u Kosmaj Milovan Vidaković pominje sela Nemenikuće, Koraćicu i Rogaču.
Predanje veli da je ovo selo dobilo današnje ime po tome, što su doseljenici, uputivši se Kosmaju, naselili „u sam Korač.“ I danas se priča o čumi koja je zavladala u selo pre Prvog Ustanka. Zbog toga se preselili u Blagojevcu, severoistočno od Koraćice, i u selo su se tek kasnije vratili.

Početkom 19. veka Koraćica je pripadala Vićentijevoj knežini i imala je 1818. g. 60, a 822. g. 70 kuća. Godine 1846. selo je pripadalo kosmajskom srezu i imalo je 124 kuće. Po popisu iz 1921. godine u selu ima 427 kuća.

Po predanju, koje se očuvalo, najstarije porodice su došle od Sjenice i Pešteri. Potomci tih najstarijih doseljenika jesu: Čulići, Đurićići i Petkovići (svi danas imaju i druga prezimena). Stara porodica iz istih krajeva su i Petrovići-Ćerimovići čiji je predak bio knez Vićentije, jedan od pokretača Prvog Ustanka. Vićentije Petrović bio je 1815. godine oborknez gročanske nahije. (podaci krajem 1921. godine).[1] [2]

Spomen ploča na Domu Zdravlja, posvećena vojnicima Kraljevine Srbije iz Koraćice
Spomen ploča na Domu Zdravlja, posvećena vojnicima Kraljevine Srbije iz Koraćice

Brojni stanovnici Koraćice su učestvovali u ratovima i na teritoriji Koraćice postoje brojna spomen obeležja posvećena tome.

Ovde se nalazi Crkva Silaska Svetog duha u Koraćici.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Koraćica živi 1590 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,3 godina (41,1 kod muškaraca i 43,5 kod žena). U naselju ima 614 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,13.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 2.478
1953. 2.426
1961. 2.260
1971. 2.023
1981. 1.928
1991. 1.878 1.848
2002. 1.924 1.984
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
1.888 98,12%
Crnogorci
  
8 0,41%
Hrvati
  
3 0,15%
Romi
  
3 0,15%
Slovenci
  
1 0,05%
Muslimani
  
1 0,05%
Makedonci
  
1 0,05%
Goranci
  
1 0,05%
Jugosloveni
  
1 0,05%
nepoznato
  
3 0,15%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Podaci su uzeti iz: „Naselja“ knj.26. dr. B. M. Drobnjaković Kosmaj ) i iz „Letopisa“ koraćičke opštine Br. 1429.
  2. ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812 – 1935 g. Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili doseljenici čime se bavili meštani
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Izvor: Monografija Podunavske oblasti 1812—1927, objavljeno (1927. g.) „Napredak Pančevo,
  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji, Marina (Beč, 1999. g.).

Letopis period 1812—2009. godine. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani

  • Napomena

U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine »Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]