Pređi na sadržaj

Kortijev organ

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kortijev organ
Kortijev organ na preseku kohlee
Uvećan prikaz Kortijevog organa
Detalji
Identifikatori
LatinskiOrganum spirale Corti
MeSHD009925
NeuroLex IDbirnlex_2526
TAA15.3.03.121
FMA75715
Anatomska terminologija

Kortijev organ (kat. Оrganum spirale Corti) je senzorni deo slušnog organa (čula sluha), koji je smešten na unutrašnjem delu (lat. pars tecta ili arcuata) bazilarne membrane, u izdvojenom delu tremnog stepeništa, nazvanog središnja skala (lat. skala media ili ductus cochlearis. Kortijev organ smešten je celom dužinom, ali ne i širinom bazilarne membrane.

Građa[uredi | uredi izvor]

Složena struktura Kortijevog organa nastala je diferencijacijom gornjeg epitelnog sloja bazilarne membrane koji je ektodermalnog porekla. S obzirom na njegovu građu, on predstavlja neuroepitelni deo na zidu opnastog puža, koji je osposobljen za prijem akustičkih nadražaja, isto kao što su neuroepitelne statičke mrlje utrikulusa i sakulusa i neuroepitelni ampularni greben na zidu polukružnih kanala osposobljeni za prijem statičkih čulnih nadražaja.

Kortijev organ se sastoji od:

1. Jednog reda unutrašnjih trepljastih ćelija
2. Tri reda spoljašnjih trepljastih ćelija

U ovom delu postoji preko 12.000 spoljašnjih trepljastih ćelija i oko 3.500 unutrašnjih trepljastih ćelija.

Alternativno, postoji i dodatni spoljašnji četvrti red trepljastih ćelija

3. Senzoreceptivnih ćelija
4. Nekoliko tipova različitih potpornih ćelija
  • unutrašnje i spoljašnje pilarne ćelije
  • spoljašnje falangealne ćelije
  • unutrašnje falangealne ćelije
  • granične ćelije
  • Hensenove ćelije
  • Klaudijusove ćelije
  • Botčerove ćelije
  • unutrašnje sulkusne ćelije

Najznačajnije ćelije Kortijevog organa su spoljašnje i unutrašnje senzorne ćelije.

Ćelije Kortijevog organa Građa
Spoljašnje ćelije Kortijevog organa
  • Ove ćelije su jako izdužene i pri bazi, postepeno postaju okruglaste ili srcolike pri vrhu.
  • Stereocilijarni snop formira „W“ ili „V“ formaciju na vrhu pri čemu svaka od ovih formacija sadrži 3-4 reda cilija različitih dužina, koje podsećajući na stepenice.
  • U spoljašnjim ćelijama, posebno na vrhu, a manje i u srednjem delu, „W“ formacija se naginje, pa treći red biva najviše naglašen, a prvi red najmanje.
  • Naginjanje „W“ odgovara naginjanju prema rasporeda vlakana na tektorijalnoj membrani.
Unutrašnje ćelije Kortijevog organa
  • Ove ćelije su kratke, peharaste.
  • Senzorne cilije unutrašnjih trepljastih ćelija su takođe u obliku „W“ formacije, ali sa znatno širim uglovima (gotovo pravim linijama).
  • Stereocilija unutrašnjih trepljastih ćelija je veća od onih kod spoljašnjih trepljastih ćelija.

Daleko od Kortijevog organa ćelije su pločaste, bliže njemu kubične, vrlo blizu njega cilindrične, a u samom Kortijev organu su u obliku stubova. Stubovi su nagnuti jedan prema drugom, tako da između njih ostaje jedan otvoren tunel trouglastog oblika (Kortijev tunel, lat. galeria Corti, arcus spiralis). To je trostrano prizmataična šupljina Kortijevog organa ispunjena endolimfom. Pre pomenutog tunela postoje u Kortijevom organu i dva intercelularna prostora. To su tzv. spoljašnji tunel i Nuelov prostor. Svi ti prostori su ispunjeni endolimfom.

Gornji krajevi potpornih ćelija formiraju mrežu, odnosno ploču - lat. lamina reticularis. Kroz otvore te ploče i među potporne ćelije zataknute su receptorne, senzorne ćelije, koje na vrhu imaju kratke dlačice ili cilije.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Arthur C. Guyton John E. Hall Medicinska fiziologija savremena administracija Beograd. 1999. ISBN 978-86-387-0599-3.
  • Corti A (1851) Recherches sur l'organe de Corti de l'ouïe des mammifères. Zwiss Zool 3: 1-106.
  • Pritchard U. On the organ of Corti in mammals. 2 March 1876, Proceedings of the Royal Society of London, volume 24, pp. 346–52
  • Anatomija unutrašnjeg uva Pristupljeno 27. 9. 2013

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]