Pređi na sadržaj

Konjuh (Kruševac)

Koordinate: 43° 38′ 23″ S; 21° 10′ 31″ I / 43.639666° S; 21.175166° I / 43.639666; 21.175166
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Konjuh
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugRasinski
GradKruševac
Stanovništvo
 — 2011.888
Geografske karakteristike
Koordinate43° 38′ 23″ S; 21° 10′ 31″ I / 43.639666° S; 21.175166° I / 43.639666; 21.175166
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina229 m
Konjuh na karti Srbije
Konjuh
Konjuh
Konjuh na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj37254
Pozivni broj037
Registarska oznaka

Konjuh je naseljeno mesto grada Kruševca u Rasinskom okrugu.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Najstariji sačuvani pisani izvor koji pominje selo Konjuh, datira iz 1441. za vreme sultana Mehmeda Osvajača i sledeći popis iz 1445. godine, gde se navodi da selo ima 77 kuća (domaćinstva) koja plaćaju porez, kao i 10 udovica. Selo je nosilo naziv Konjusi, nalazilo se južno od današnjeg naselja, nedaleko od leve obale Zapadne Morave. Prema narodnom predanju u vreme kneza Lazara Hrebeljanovića, ovde se nalazila konjušnica, a danas neki toponimi poput reči kovanluk, ukazuju na mogućnost verodostojnosti predanja.

Aktivna je uloga ovog sela za vreme Prvog srpskog ustanka. Do Drugog srpskog ustanka Konjuh se nalazio u sastavu Osmanskog carstva. Nakon Drugog srpskog ustanka Konjuh ulazi u sastav Kneževine Srbije i administrativno je pripadao Jagodinskoj nahiji i Temnićskoj knežini[1] sve do 1834. godine kada je Srbija podeljena na serdarstva. Godine 1821. u okviru crkve Svetog Nikole u selu Komarane, počinje sa radom prva seoska škola, koja je 1831. preseljena u Konjuh. Tokom oslobodilačkih ratova 1912-18. dolazi do ekonomskog i demografskog pada sela.

Na inicijativu legendarnog učitelja Gerasima Vujića 1924. osnovana je prva zadruga, čiji je dom osvećen u julu 1936.[2] Zadruga će do 1991. biti poznata po proizvodnji vinove loze, koja je bila pretežna vrsta delatnosti čitavog kraja. Zadruga je nosila naziv Kalemar i zajedno sa selima Velika Drenova, Medveđa i Milutovac, bila veliki izvoznik sadnog materijla u Sovjetski Savez. Na prvom republičkom takmičenju sela 1974. Konjuh je pobednik na teritoriji SR Srbije. Iste godine Konjuh dobija Vukovu nagradu za sveukupni razvoj, i postaje prvo selo nosilac ovog prestižnog priznanja. Prvi turnir duhovitosti održan 1995. na teritoriji SR Jugoslavije, pripao je Konjuhu, kada su meštani ovog sela i zvanično dobili potvrdu najduhovitijeg naroda tadašnje države. Program je nosio naziv „I mi Konjuh za frku imamo“. Nosilac svih aktivnosti pored zadruge Kalemar i mesne zajednice Konjuh, bio je KUD Gerasim Vujić. Selo ima osnovnu školu koja nosi naziv Brana Pavlović, član KPJ streljan u Kruševcu, na Slobodištu 1941. godine. Prema popisu iz 2002. bilo je 1139 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 1312 stanovnika).

Poreklo stanovništva[uredi | uredi izvor]

Prema poreklu ondašnje stanovništvo Konjuha iz 1905. godine, može se ovako rasporediti:

  • Starosedeoca ima 4 porodice sa 42 kuće.
  • Iz okoline ima 5 porodice sa 74 kuće.
  • Crnogorskih doseljenika ima 3 porodice sa 42 kuće.
  • Vardarsko-moravskih doseljenika ima 1 porodica sa 12 kuće.
  • Kosovsko-metohijskih doseljenika ima 1 porodica sa 10 kuće.
  • Iz Toplice ima 2 porodice sa 9 kuće.
  • Iz Župe ima 2 porodice sa 7 kuće.
  • Iz Levče ima 2 porodice sa 7 kuće.
  • Iz Stare Srbije ima 1 porodica sa 4 kuće.
  • Iz Gruže ima 2 kuće. (podaci datiraju iz 1905. godine)[3]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Konjuh živi 976 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 44,8 godina (43,1 kod muškaraca i 46,5 kod žena). U naselju ima 300 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,80.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[4]
Godina Stanovnika
1948. 1.346
1953. 1.382
1961. 1.410
1971. 1.362
1981. 1.377
1991. 1.312 1.299
2002. 1.139 1.175
2011. 1.014
2022. 888
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[5]
Srbi
  
1.127 98,94%
Crnogorci
  
5 0,43%
Rusi
  
2 0,17%
Romi
  
2 0,17%
Bugari
  
2 0,17%
Makedonci
  
1 0,08%
nepoznato
  
0 0,0%
Konjuh u popisima Jagodinske nahije — od 1818. do 1829.[1]
Godina popisa 1818. 1819. 1820. 1821. 1822. 1823. 1824/25. 1825. 1826. 1827. 1828. 1829.
Kuće 81 83 81 83 84 87 88 90 98 100 103 110
Poreske glave* - 95 102 98 101 104 102 99 103 103 106 109
Aračke glave** 203 215 214 219 229 234 248 261 287 285 297 218
*Poreske glave = Oženjeni muškarci | ** Aračke glave = Muškarci od 7 do 70 godina


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Popović, Ljubodrag. Zoran Marković, ur. Jagodinska nahija, knjiga prva 1815 —1823 (PDF). Jagodina: Istorijski arhiv Jagodina. ISBN 86-902609-5-1. Pristupljeno 12. 7. 2012. 
  2. ^ „Politika”, 25. jul 1936
  3. ^ Podaci: „Naselja“ knj.6 (dr. S. Mijatović: Naselja srpskih zemalja
  4. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  5. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  6. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]