Крадљивци бицикала (film)
Kradljivci bicikala | |
---|---|
Izvorni naslov | Ladri di biciclette |
Žanr | drama |
Režija | Vitorio de Sika |
Scenario | Vitorio de Sika Čezare Cavatini Zuzo Čeki D'Amiko Đerardo Gverijeri Oreste Bjankoli Adolfo Franči Gerardo Gerardi |
Producent | Vitorio de Sika (ko-producenti: Erkole Gracijadej, Serđo Bernardi, Grof Čikonja)[1] |
Glavne uloge | Lamberto Mađorani Enco Stajola Lijanela Karel Vitorio Antonuči |
Muzika | Alesandro Čikonjini |
Scenograf | Antonio Traverso |
Snimatelj | Karlo Montuori |
Montaža | Eraldo da Roma |
Studio | PDS Produzioni De Sica[2] |
Godina | 1948. |
Trajanje | 93 minuta |
Zemlja | Italija |
Jezik | italijanski |
Budžet | 133.000 dolara[3] |
IMDb veza |
Kradljivci bicikala (ital. Ladri di biciclette)[4] je italijanski film reditelja Vitorija de Sike iz 1948.[5] Smatra se jednim od najpoznatijih filmova svih vremena,[6] a najpoznatiji je igrani film italijanskog neorealizama. [traži se izvor]
Radnja[uredi | uredi izvor]
Radnja filma odvija se u Rimu posle Drugog svetskog rata.
Antoniju Ričiju (Lamberto Mađorani), nezaposlenom radniku nude posao lepljenja plakata u posleratnoj Italiji. Preduslov za dobijanje posla je posedovanje bicikla, tako da njegova supruga Marija odnosi svoj miraz u zalagonicu kako bi dobili potreban novac za kupovinu bicikla. Antonio je zadovoljan jer će konačno uspeti da se zaposli. Dok je lepio plakate neko mu je ukrao bicikl i, budući da mu policija nije pomogla, sa sinom Brunom polazi u potragu za kradljivcem.
Uloge[uredi | uredi izvor]
- Lamberto Mađorani - Antonio Riči
- Enco Stajola - Bruno
- Lijanela Karel - Marija
- Đino Zaltamerenda - Bajoko
- Vitorio Antonuči - lopov
- Đulio Kjari
- Elenta Altijeri
- Karlo Đakino
Nagrade[uredi | uredi izvor]
Film je nagrađen Počasnim Oskarom 1949.
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Scena filma
-
Prvi dan na poslu
-
U potrazi za biciklom
-
Susedi napadaju lopova
-
Izgleda da sve ide po zlu
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Wagstaff, Christopher (2007). Italian Neorealist Cinema. Univerzitet u Torontu. Pristupljeno 09. 06. 2012.
- ^ Gordon, Robert (2008). Bicycle Thieves (Ladri Di Biciclette). New York: Macmillan. str. 26. ISBN 9781844572380. Pristupljeno 29. 4. 2018.
- ^ Metalluk (04. 02. 2006). „Desperate Times Make Desperate People”. Epinions. Arhivirano iz originala 28. 11. 2012. g. Pristupljeno 05. 5. 2009.
- ^ Crowther, Bosley (13. 12. 1949). „The Bicycle Thief (1948) THE SCREEN; Vittorio De Sica's 'The Bicycle Thief,' a Drama of Post-War Rome, Arrives at World”. The New York Times.
- ^ Scott, A.O. (13. 8. 2020). „Why You Should Still Care About 'Bicycle Thieves' - On the unforgettable heartbreak and enduring pleasures of an Italian neorealist masterpiece.”. The New York Times. Pristupljeno 16. 8. 2020.
- ^ Ebert, Roger (19. 3. 1999). „The Bicycle Thief / Bicycle Thieves (1949) review”. Chicago Sun-Times. Arhivirano iz originala 27. 2. 2009. g. Pristupljeno 20. 7. 2010.