Kruščička buna

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kruščička buna je buna banatskih kmetova srpske i rumunske narodnosti 1808. godine u banatskom selu Kruščici. Buna je trajala svega jedan dan (12. jul 1808) i brzo je ugušena od strane Austrijanaca.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Uzroci Kruščičke bune slični su uzrocima veće i značajnije Ticanove bune u Sremu godinu dana ranije - preterano tlačenje seljaka-kmetova povezano za buntovnim duhom koji se širio iz Karađorđeve Srbije preko obližnjeg Dunava[1].

Buna podignuta 12. jula 1808. godine u selu Kruščica pored Bele Crkve u južnom Banatu. Ovaj oblast tada je bila u sastavu Vojne krajine. U pobuni su učestvovali srpski i rumunski seljaci. Vođe bune bili su: đakon Dimitrije Đorđević, poručnik Toma Stipeće, penzionisani frajkorski kapetan Marijan Josipović i penzionisani poručnik Pivu Žumanka. Glavnim kolovođom bune se, ipak, mesni đakon Dimitrije Đorđević, poznat po nadimku „Pop đak“[2].

Vođe bune su podbunile narod lažnim pismom Karađorđa, gde je on, navodno, tražio da se pobuna podigne. Pobuna je počela oglašavanjem crkvenih zvona na mesnoj crkvi u Kruščici, posle čega je mesni đakon sa pridruženim ljudima krenuo na mesto gde je navodno trebalo da bude susret sa Karađorđem. Umesto toga, pobunjenici su se tu sreli sa austrijskim odredom, koji ih je odmah sproveo u zatvor.

Većina pobunjenika je kasnije pomilovana, osim vođa bune. Poručnik Toma Stipeće je osuđen na smrt 1811. godine, a pop Dimitrije Đorđević je dobio doživotnu robiju.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dušan J. Popović, Srbi u Vojvodini, knjiga treća, Novi Sad, 1990.