Кукута
Conium maculatum | |
---|---|
Kukuta u Kaliforniji | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
(nerangirano): | |
(nerangirano): | |
(nerangirano): | |
Red: | |
Porodica: | |
Potporodica: | |
Rod: | |
Vrsta: | maculatum
|
Binomno ime | |
Conium maculatum (L., 1753)
| |
Sinonimi[1] | |
Sinonimi
|
Kukuta (lat. Conium maculatum L.) je otrovna biljka koja uspeva u oblastima sa umerenom i vlažnom klimom. Poreklom je iz Evrope i severne Afrike.[2]
Opis[uredi | uredi izvor]
To je zeljasta dvogodišnja biljka čija stabljika raste i do 2,5m visine. Pripada porodici Apiaceae (ranije Umbelliferae). Kukuta izgleda bezopasno: ima bele ili žućkaste cvetove, grupisane u složene štitaste cvasti, šuplju stabljiku, plavkastu, u donjem delu sa crvenkastim pegama i otužan miris. Svi delovi biljke su glatki, listovi su sastavljeni od dva do četiri listića u obliku pera zbog čega je često nazivaju „barski perušun“.[3][4] Plod je jajast, bočno stisnut. Proizvodi veliki broj semena što biljci omogućava rast na zapuštenim mestima. Cveta u junu i julu.[5]
Ime[uredi | uredi izvor]
Kukuta je poznata po nekoliko zajedničkih imena. Potiče od antičkog naziva kod Grka za ovu biljku - koneion koji je postao od grčke reči kone = ubistvo (zbog otrovnog delovanja). Po drugom tumačenju potiče od grčke reči konao = obrtati se, prenosno ošamutiti (ukoliko se žvaće). U srpskom jeziku je poznata pod mnogim nazivima: boliglava, bologlav, vodena mrkva, velika kukuta, mišje zelje, mišjak, komin, kukuta pegava, smrdljivac, smrdljivi koren, trbulja, trbuljika, cvolika, bučumiž.[6][7]
Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]
Raste u umerenim regionima Evrope, zapadne Azije i severne Afrike. Kasnije je rasprostranjena u drugim oblastima Azije, Severne Amerike, Australije, Novog Zelanda. Pripada evroazijskom flornom elementu. Često se nalazi na ispošćenom zemljištu, naročito u blizini potoka, rovova i površinskih voda. Raste pored puteva, ograda i međa, po ruševinama i đubrištima.[7]. Smatra se invazivnom vrstom u 12 američkih država[8]
Glavni otrovni sastojci i njihovo delovanje[uredi | uredi izvor]
Kukuta je smrtonosna u većoj količini. Otrovna je biljka, naročito stablo, list, cvet i plod, ali u kasnijim fazama razvoja. Sa sušenjem biljke otrovnost se smanjuje, što ukazuje da su otrovni sastojci nestabilni i da se razlažu u toku čuvanja biljaka, ali ne nestaju u potpunosti.[7]
Otrov[uredi | uredi izvor]
U kukuti je identifikovano osam piperidinskih alkaloida od kojih su najrasprostranjeniji gama konicein i koniin koji čine većinu akutne i hronične toksičnosti biljke. Sa starenjem biljke glavni otrovni sastojak je N-metil-koniin.[9]
Koniin ima hemijsku strukturu i farmakološka svojstva slična nikotinu i remeti funkcionisanje centralnog nervnog sistema kroz delovanje na nikotinske acetilholin receptore.[10] U dovoljno velikim koncentracijama, koniin može biti opasan za ljude i stoku.[11] Koniin izaziva smrt blokiranjem neuromišićne veze na sličan način kao otrov kurare. To rezultira rastućom paralizom mišića sa eventualnom paralizom respiratornih mišića, što izaziva smrt zbog nedostatka kiseonika koji stiže do srca i mozga. Smrt može da se spreči primenom veštačke ventilacije najkasnije 48-72 časa po trovanju.[10] Za odrasle, uzimanje više od 100 mg (0,1gr) koniina (oko 6-8 svežih listova ili manja doza semena ili korena) može da bude fatalna.[11][12]
Simptomi trovanja[uredi | uredi izvor]
Simptomi trovanja pojavljuju se skoro odmah posle unošenja biljnog materijala u organizam. Oni se pojavljuju u vidu depresije centralnog nervnog sistema, a posledice su paraliza, koma i smrt usled paralize respiratornih mišića. Ostali simptomi su salivacija, otežana koordinacija pokreta, usporen puls i poremećaj disanja, oštećenje sluha, povećana temperatura i dr. Sve vrste životinja su osetljive na toksično delovanje kukute. Pošto često raste kraj puteva, treba paziti da je deca ne uberu i ne stave u usta. Ako se dogodi da neko dobije trovanje kukutom, najvažnije je izazvati ga na povraćanje, dati da popije dosta crne kafe i požuriti lekaru. Potrebno je ispiranje želuca. Kao antidot može da se upotrebi tanin koji bi vezivao neapsorbovani deo alkaloida.[7]
Efekti na životinje[uredi | uredi izvor]
Kukuta je otrovna i za životinje. Za kratko vreme alkaloidi prouzrokuju potencijalno fatalnu neuromišićnu blokadu koja najviše utiče na respiratorne mišiće i proces disanja. Često dolazi do akutne toksičnosti jer se otrovane životinje vraćaju na ispašu ponovo u oblasti gde raste kukuta. Hronična toksičnost utiče na formiranje organa fetusa i potomstvo se rađa sa deformitetima. Toksičnost konina i gama koniceina je više izražena kod goveda nego kod ostalih životinja. Ovi alkaloidi mogu da uđu i u lanac ishrane ljudi preko mleka. Koriste se u prevenciji protivotrovi, antidoti.[13][11]
Trovanje Sokrata[uredi | uredi izvor]
Kod starih Grka postojala je kazna smrću ispijanjem jake doze kukutinog soka. Atinjani su biljku kukutu upotrebljavali kao zvanični sudski otrov za trovanje na smrt osuđenih. Tako je umro veliki filozof Sokrat, osuđen na smrt, sa spokojstvom i hrabrošću koja je zadivila sve koji su bili oko njega. Prema postojećem pravilu osuđenik na smrt je u roku 24 sata po izricanju smrtne presude morao da popije otrov kukute. U slučaju Sokrata to nije ispoštovano. Baš u to vreme je prinošena žrtva i osvećeni brod se spremao na put na ostrvo Delos. Bio je običaj da se odlože smrtne kazne dok se brod ne vrati. Sokrat je ostao u zatvoru, i narednih mesec dana primao prijatelje u toku dana i komunicirao s njima na svoj uobičajeni način. Čak mu je i predlagano da pobegne. Sokrat je tu mogućnost odbio i popio pehar otrova. Pored ekstrakta kukute nalazio se i opijum koji je trebalo da smrt učini bezbolnijom. Platon je dao opis smrti Sokrata u Fedonu.[14]
„ | Kriton pogleda svoga roba koji je stajao pored njega, i rob izađe, i pošto se dugo zadržao, dođe s onom čovekom koji je imao da pruži otrov i već ga je nosi spremljena u peharu. A kad Sokrat ugleda čoveka, reče: Dobro, dragi moj, ti se razumeš u tim stvarima; šta treba da radim? Ništa drugo, odgovori on, nego, kad popiješ, da hodaš okolo dok ti noge ne otežaju, a onda lezi! Otrov će već sam učiniti svoje. I pritom pruži pehar Sokratu. A ovaj ga uze i sasvim vedro ... ni da bi imalo zadrhtao ili promenio boju ili lice, nego, kao što je bio njegov običaj, iskolači oči na čoveka i zapita ga: Šta kažeš za ovaj napitak? Sme li se što izliti kome za žrtvu ili ne? Samo toliko, Sokrate, spravljamo, odgovori on, koliko mislimo da je dovoljno. Razumem, reče Sokrat, ali bar moliti se bogovima, to se sme, a i treba da seoba odavde k njima bude srećna. To ja i mislim ovim, i neka mi se to ispuni!
I čim to reče, primače pehar k ustima, pa sasvim lako i prijatno ispi otrov. ... On prošeta malo, a kad je primetio da mu noge otežavaju, legne na leđa, kao što je čovek savetovao. I u isti mah onaj što mu je pružio otrov stane ga pipati i na mahove ogledati mu stopala i udove; zatim mu stopalo čvrsto stisne i zapita ga da li oseća, a on odgovori da ne oseća. I zatim opet učini to isto s golenicama; pritiskajući tako dalje, pokazivao je kako se telo ohlađuje i koči. I on ga je i dalje pipao, i naposletku reče: Kad mu otrov stigne do srca, onda će on preminuti. Već je Sokratu bio trbuh gotovo ohladneo, i tada se on otkrije, jer je bio zastro glavu, i reče poslednjim reči: Kritone, Asklepiju dugujem petla! Prinesite tu žrtvu, nemojte zaboraviti! Prinećemo!, reče Kriton, nego gledaj imaš li što drugo još da nam kažeš? Na to pitanje Sokrat više ne odgovori, nego za trenutak stane trzati, a onaj ga čovek otkrije: oči su mu bile ukočene. Kad Kriton to vide, zatvori mu usta i zaklopi oči.[15][16] |
” |
Galerija slika[uredi | uredi izvor]
Iz prirode[uredi | uredi izvor]
-
Cvetovi kukute
-
Plod kukute
-
Stablo kukute
-
Kukuta u prirodi 1
-
Kukuta u prirodi 2
-
Kukuta u prirodi 3
Kultivisana[uredi | uredi izvor]
-
Botanička bašta Čarls univerziteta u Pragu sl. 1
-
Botanička bašta Čarls univerziteta u Pragu sl. 2
Muzejski primerci[uredi | uredi izvor]
-
Osušen plod kukute
-
Uvećan plod
Ilustracije[uredi | uredi izvor]
-
Conium maculatum, Tabla 38 iz Deutschlands Flora in Abbildungen (1796) http://www.biolib.de
-
Conium maculatum, Otto Wilhelm Thomé /Flora von Deutschland, Österreich und der Schweiz 1885, Gera, Germany
-
Conium maculatum, Pikasti mišjek Tabla 53 in: Martin Cilenšek/Naše škodljive rastline. - Celovec (1892)
-
Conium maculatum, Franz Eugen Köhler, Köhler's Medizinal-Pflanzen (1897) / List of Koehler Images
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „The Plant List, Conium maculatum L.”. Arhivirano iz originala 19. 09. 2020. g. Pristupljeno 26. 08. 2015.
- ^ Flora, taksonomija
- ^ Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda. Sv. 4, Iz-Kzy / [glavni urednik Josip Šentija]. - [3. izd.]. - Zagreb : Jugoslavenski leksikografski zavod, 1978 (Zagreb : Grafički zavod Hrvatske). - XV, 703 str.)
- ^ Simona i Žorž Monlai, Dečje sveznanje 3, Reci gde je, 1973
- ^ Lekovite biljke : sa ključem za određivanje / Radiša Jančić. - Beograd : Službeni glasnik, 2014 (Beograd : Glasnik). str. 122.
- ^ Botanički rečnik : imena biljaka / Dragutin Simonović. - Beograd : Naučno delo : Srpska akademija nauka, 1959 (Beograd : Akademija). - XXXIV, 890 str. - (Posebna izdanja / Srpska akademija nauka ; knj. 318. Institut za srpskohrvatski jezik ; knj. 3)
- ^ a b v g Krmne, korovske, otrovne i lekovite biljke / Dragan J. Đukić ... [et al.]. - Novi Sad : Poljoprivredni fakultet, 2004 (Zrenjanin : Budućnost). str. 309.
- ^ Invazivna vrsta u Americi, preuzeto 24.08.2015
- ^ Biohemija biljaka / Milan T. Popović. - Novi Sad : Poljoprivredni fakultet, 2001 (Novi Sad : Verzal). str. 523.
- ^ a b Schep, L. J.; Slaughter, R. J.; Beasley, D. M. (2009). „Nicotinic plant poisoning”. Clinical Toxicology (Philadelphia, Pa.). 47 (8): 771—781. PMID 19778187. S2CID 28312730. doi:10.1080/15563650903252186.
- ^ a b v Vetter, J. (2004). „Poison hemlock (Conium maculatum L.)”. Food and Chemical Toxicology. 42 (9): 1373—1382. PMID 15234067. doi:10.1016/j.fct.2004.04.009.
- ^ Conium maculatum L.
- ^ Antidoti : u veterinarskoj medicini / Vitomir Ćupić. - Beograd : Univerzitet, Fakultet veterinarske medicine : Naučna KMD, 2010 (Beograd : Naučna KMD). - 90 str.
- ^ Djela Platonova. 1, Obrana Sokratova. Fedon / preveo Koloman Rac. - Zagreb : Tiskara Boranić i Rožmanić, 1915. (Klasična knjižnica) (Izvanedno izdanje Matice hrvatske u Zagrebu)
- ^ Tajna poslednjeg gutljaja : (otrovi, trovači i otrovani) / Šimon A. Đarmati, Danica V. Đarmati. - 1. izd. - Beograd : Elit- Medica, 2004 (Niš : Prosveta). str. 166-167
- ^ Um caruje : životi i mišljenja velikih filozofa / Vil Durant ; [preveo s engleskoga Miloš Đurić]. - Fototipsko izd. - Beograd : Dereta, 1990 (Beograd : Dereta). str. 16-18.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Farmakologija i toksikologija / urednik Slobodan M. Janković. - Kragujevac : Medicinski fakultet, 2011 (Kragujevac : Interprint). - VII, 690 str. (COBISS)[mrtva veza]
- Bolesti preživara / Biljana B. Radojičić ... [et al.]. - Beograd : B. Radojičić, 2014 (Beograd : Grafopan). - VIII, 467 str. (COBISS)[mrtva veza]
- Radulović, Niko; Đorđević, Nevenka; Denić, Marija; Pinheiro, Mariana Martins Gomes; Fernandes, Patricia Dias; Boylan, Fabio (2012). „A novel toxic alkaloid from poison hemlock (Conium maculatum L., Apiaceae): Identification, synthesis and antinociceptive activity”. Food and Chemical Toxicology. 50 (2): 274—279. PMID 22063758. doi:10.1016/j.fct.2011.10.060..
- Roberts, Margaret F. (1975). „γ-Coniceine reductase in Conium maculatum”. Phytochemistry. 14 (11): 2393—2397. doi:10.1016/0031-9422(75)80351-7..
- Roberts, Margaret F. (1974). „Origin of the methyl carbon of methyl coniine in Conium maculatum”. Phytochemistry. 13 (9): 1841—1845. doi:10.1016/0031-9422(74)85099-5..
- Panter, K.E.; Keeler, R.F.; Buck, W.B.; Shupe, J.L. (1983). „Toxicity and teratogenicity of in swine”. Toxicon. 21: 333—336. doi:10.1016/0041-0101(83)90223-4..
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- „Conium”. USDA Agricultural Research Service – Germplasm Resources Information Network. Arhivirano iz originala 24. 09. 2015. g. Pristupljeno 27. 08. 2015.
- „Conium”. Flora Europaea. Royal Botanic Garden Edinburgh.