Pređi na sadržaj

Кукута

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Conium maculatum
Kukuta u Kaliforniji
Naučna klasifikacija
Carstvo:
(nerangirano):
(nerangirano):
(nerangirano):
Red:
Porodica:
Potporodica:
Rod:
Vrsta:
maculatum
Binomno ime
Conium maculatum
(L., 1753)
Sinonimi[1]
Sinonimi
  • Cicuta major Lam.
  • Cicuta officinalis Crantz
  • Conium ceretanum Sennen
  • Conium cicuta (Crantz) Neck.
  • Conium croaticum Waldst. & Kit. ex Willd.
  • Conium divaricatum Boiss. & Orph.
  • Conium leiocarpum (Boiss.) Stapf
  • Conium maculosum Pall.
  • Conium nodosum Fisch. ex Steud.
  • Conium pyrenaicum Sennen & Elias
  • Conium sibiricum Steud.
  • Conium strictum Tratt.
  • Conium tenuifolium Mill.
  • Coriandrum cicuta Crantz
  • Coriandrum maculatum (L.) Roth
  • Selinum conium (Vest) E.L. Krause
  • Sium conium Vest

Kukuta (lat. Conium maculatum L.) je otrovna biljka koja uspeva u oblastima sa umerenom i vlažnom klimom. Poreklom je iz Evrope i severne Afrike.[2]

Opis[uredi | uredi izvor]

To je zeljasta dvogodišnja biljka čija stabljika raste i do 2,5m visine. Pripada porodici Apiaceae (ranije Umbelliferae). Kukuta izgleda bezopasno: ima bele ili žućkaste cvetove, grupisane u složene štitaste cvasti, šuplju stabljiku, plavkastu, u donjem delu sa crvenkastim pegama i otužan miris. Svi delovi biljke su glatki, listovi su sastavljeni od dva do četiri listića u obliku pera zbog čega je često nazivaju „barski perušun“.[3][4] Plod je jajast, bočno stisnut. Proizvodi veliki broj semena što biljci omogućava rast na zapuštenim mestima. Cveta u junu i julu.[5]

Ime[uredi | uredi izvor]

Kukuta je poznata po nekoliko zajedničkih imena. Potiče od antičkog naziva kod Grka za ovu biljku - koneion koji je postao od grčke reči kone = ubistvo (zbog otrovnog delovanja). Po drugom tumačenju potiče od grčke reči konao = obrtati se, prenosno ošamutiti (ukoliko se žvaće). U srpskom jeziku je poznata pod mnogim nazivima: boliglava, bologlav, vodena mrkva, velika kukuta, mišje zelje, mišjak, komin, kukuta pegava, smrdljivac, smrdljivi koren, trbulja, trbuljika, cvolika, bučumiž.[6][7]

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Raste u umerenim regionima Evrope, zapadne Azije i severne Afrike. Kasnije je rasprostranjena u drugim oblastima Azije, Severne Amerike, Australije, Novog Zelanda. Pripada evroazijskom flornom elementu. Često se nalazi na ispošćenom zemljištu, naročito u blizini potoka, rovova i površinskih voda. Raste pored puteva, ograda i međa, po ruševinama i đubrištima.[7]. Smatra se invazivnom vrstom u 12 američkih država[8]

Glavni otrovni sastojci i njihovo delovanje[uredi | uredi izvor]

Kukuta je smrtonosna u većoj količini. Otrovna je biljka, naročito stablo, list, cvet i plod, ali u kasnijim fazama razvoja. Sa sušenjem biljke otrovnost se smanjuje, što ukazuje da su otrovni sastojci nestabilni i da se razlažu u toku čuvanja biljaka, ali ne nestaju u potpunosti.[7]

Otrov[uredi | uredi izvor]

Hemijska struktura koniina
Molekularna struktura koniina

U kukuti je identifikovano osam piperidinskih alkaloida od kojih su najrasprostranjeniji gama konicein i koniin koji čine većinu akutne i hronične toksičnosti biljke. Sa starenjem biljke glavni otrovni sastojak je N-metil-koniin.[9]

Koniin ima hemijsku strukturu i farmakološka svojstva slična nikotinu i remeti funkcionisanje centralnog nervnog sistema kroz delovanje na nikotinske acetilholin receptore.[10] U dovoljno velikim koncentracijama, koniin može biti opasan za ljude i stoku.[11] Koniin izaziva smrt blokiranjem neuromišićne veze na sličan način kao otrov kurare. To rezultira rastućom paralizom mišića sa eventualnom paralizom respiratornih mišića, što izaziva smrt zbog nedostatka kiseonika koji stiže do srca i mozga. Smrt može da se spreči primenom veštačke ventilacije najkasnije 48-72 časa po trovanju.[10] Za odrasle, uzimanje više od 100 mg (0,1gr) koniina (oko 6-8 svežih listova ili manja doza semena ili korena) može da bude fatalna.[11][12]

Simptomi trovanja[uredi | uredi izvor]

Simptomi trovanja pojavljuju se skoro odmah posle unošenja biljnog materijala u organizam. Oni se pojavljuju u vidu depresije centralnog nervnog sistema, a posledice su paraliza, koma i smrt usled paralize respiratornih mišića. Ostali simptomi su salivacija, otežana koordinacija pokreta, usporen puls i poremećaj disanja, oštećenje sluha, povećana temperatura i dr. Sve vrste životinja su osetljive na toksično delovanje kukute. Pošto često raste kraj puteva, treba paziti da je deca ne uberu i ne stave u usta. Ako se dogodi da neko dobije trovanje kukutom, najvažnije je izazvati ga na povraćanje, dati da popije dosta crne kafe i požuriti lekaru. Potrebno je ispiranje želuca. Kao antidot može da se upotrebi tanin koji bi vezivao neapsorbovani deo alkaloida.[7]

Efekti na životinje[uredi | uredi izvor]

Kukuta je otrovna i za životinje. Za kratko vreme alkaloidi prouzrokuju potencijalno fatalnu neuromišićnu blokadu koja najviše utiče na respiratorne mišiće i proces disanja. Često dolazi do akutne toksičnosti jer se otrovane životinje vraćaju na ispašu ponovo u oblasti gde raste kukuta. Hronična toksičnost utiče na formiranje organa fetusa i potomstvo se rađa sa deformitetima. Toksičnost konina i gama koniceina je više izražena kod goveda nego kod ostalih životinja. Ovi alkaloidi mogu da uđu i u lanac ishrane ljudi preko mleka. Koriste se u prevenciji protivotrovi, antidoti.[13][11]

Trovanje Sokrata[uredi | uredi izvor]

Sokratova smrt, slikara Žak-Luja Davida (1787)
Sokratova smrt, Mark Antakolski (1875), Ermitaž

Kod starih Grka postojala je kazna smrću ispijanjem jake doze kukutinog soka. Atinjani su biljku kukutu upotrebljavali kao zvanični sudski otrov za trovanje na smrt osuđenih. Tako je umro veliki filozof Sokrat, osuđen na smrt, sa spokojstvom i hrabrošću koja je zadivila sve koji su bili oko njega. Prema postojećem pravilu osuđenik na smrt je u roku 24 sata po izricanju smrtne presude morao da popije otrov kukute. U slučaju Sokrata to nije ispoštovano. Baš u to vreme je prinošena žrtva i osvećeni brod se spremao na put na ostrvo Delos. Bio je običaj da se odlože smrtne kazne dok se brod ne vrati. Sokrat je ostao u zatvoru, i narednih mesec dana primao prijatelje u toku dana i komunicirao s njima na svoj uobičajeni način. Čak mu je i predlagano da pobegne. Sokrat je tu mogućnost odbio i popio pehar otrova. Pored ekstrakta kukute nalazio se i opijum koji je trebalo da smrt učini bezbolnijom. Platon je dao opis smrti Sokrata u Fedonu.[14]


Galerija slika[uredi | uredi izvor]

Iz prirode[uredi | uredi izvor]

Kultivisana[uredi | uredi izvor]

Muzejski primerci[uredi | uredi izvor]

Ilustracije[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The Plant List, Conium maculatum L.”. Arhivirano iz originala 19. 09. 2020. g. Pristupljeno 26. 08. 2015. 
  2. ^ Flora, taksonomija
  3. ^ Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda. Sv. 4, Iz-Kzy / [glavni urednik Josip Šentija]. - [3. izd.]. - Zagreb : Jugoslavenski leksikografski zavod, 1978 (Zagreb : Grafički zavod Hrvatske). - XV, 703 str.)
  4. ^ Simona i Žorž Monlai, Dečje sveznanje 3, Reci gde je, 1973
  5. ^ Lekovite biljke : sa ključem za određivanje / Radiša Jančić. - Beograd : Službeni glasnik, 2014 (Beograd : Glasnik). str. 122.
  6. ^ Botanički rečnik : imena biljaka / Dragutin Simonović. - Beograd : Naučno delo : Srpska akademija nauka, 1959 (Beograd : Akademija). - XXXIV, 890 str. - (Posebna izdanja / Srpska akademija nauka ; knj. 318. Institut za srpskohrvatski jezik ; knj. 3)
  7. ^ a b v g Krmne, korovske, otrovne i lekovite biljke / Dragan J. Đukić ... [et al.]. - Novi Sad : Poljoprivredni fakultet, 2004 (Zrenjanin : Budućnost). str. 309.
  8. ^ Invazivna vrsta u Americi, preuzeto 24.08.2015
  9. ^ Biohemija biljaka / Milan T. Popović. - Novi Sad : Poljoprivredni fakultet, 2001 (Novi Sad : Verzal). str. 523.
  10. ^ a b Schep, L. J.; Slaughter, R. J.; Beasley, D. M. (2009). „Nicotinic plant poisoning”. Clinical Toxicology (Philadelphia, Pa.). 47 (8): 771—781. PMID 19778187. S2CID 28312730. doi:10.1080/15563650903252186. 
  11. ^ a b v Vetter, J. (2004). „Poison hemlock (Conium maculatum L.)”. Food and Chemical Toxicology. 42 (9): 1373—1382. PMID 15234067. doi:10.1016/j.fct.2004.04.009. 
  12. ^ Conium maculatum L.
  13. ^ Antidoti : u veterinarskoj medicini / Vitomir Ćupić. - Beograd : Univerzitet, Fakultet veterinarske medicine : Naučna KMD, 2010 (Beograd : Naučna KMD). - 90 str.
  14. ^ Djela Platonova. 1, Obrana Sokratova. Fedon / preveo Koloman Rac. - Zagreb : Tiskara Boranić i Rožmanić, 1915. (Klasična knjižnica) (Izvanedno izdanje Matice hrvatske u Zagrebu)
  15. ^ Tajna poslednjeg gutljaja : (otrovi, trovači i otrovani) / Šimon A. Đarmati, Danica V. Đarmati. - 1. izd. - Beograd : Elit- Medica, 2004 (Niš : Prosveta). str. 166-167
  16. ^ Um caruje : životi i mišljenja velikih filozofa / Vil Durant ; [preveo s engleskoga Miloš Đurić]. - Fototipsko izd. - Beograd : Dereta, 1990 (Beograd : Dereta). str. 16-18.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  • Conium. USDA Agricultural Research Service – Germplasm Resources Information Network. Arhivirano iz originala 24. 09. 2015. g. Pristupljeno 27. 08. 2015. 
  • Conium. Flora Europaea. Royal Botanic Garden Edinburgh.