Pređi na sadržaj

Kum 2

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kum 2
Jugoslovenski poster
Izvorni naslovThe Godfather: Part II
Žanrdrama
RežijaFransis Ford Kopola
ScenarioFransis Ford Kopola
Mario Puzo
ProducentFransis Ford Kopola
Temelji se naKum
(Mario Puzo)
Glavne ulogeAl Pačino
Robert Duval
Dajana Kiton
Robert de Niro
Talija Šajer
Džon Kazale
MuzikaNino Rota
Producentska
kuća
Paramount Pictures
Godina1974.
Trajanje202 minuta
ZemljaSAD
Jezikengleski
sicilijanski
Budžet13 miliona dolara[1][2]
Zarada47,5 miliona dolara (Severna Amerika)
Prethodni
Sledeći
Veb-sajtwww.thegodfather.com
IMDb veza

Kum 2 (engl. The Godfather: Part II) je američki kriminalističko-dramski film iz 1974. godine u režiji Fransisa Forda Kopole, delimično zasnovan na romanu Kum Marija Puzoa, koji je zajedno sa Kopolom napisao i scenario. Kum 2 je ujedno nastavak i prednastavak filma Kum (1972), istovremeno prateći dve paralelne priče: jedna se odvija 1958. godine i prati Majkla Korleonea (Al Pačino), novog dona porodice Korleone, koji pokušava da zaštiti porodični posao nakon pokušaja ubistva; druga pokriva putovanje njegovog oca, Vita Korleonea (Robert de Niro), od njegovog detinjstva na Siciliji do osnivanja porodičnog carstva u Njujorku. Sporedne uloge tumače Robert Duval, Dajana Kiton, Talija Šajer, Morgana King, Džon Kazale, Marijana Hil i Li Strasberg.

Nakon uspeha prvog filma, Paramount Pictures je počeo da razvija nastavak, a mnogi od glumaca i članova filmske ekipe su se vratili. Kopola, kome je data veća kreativna kontrola, želeo je da napravi i prednastavak i nastavak Kuma koji bi ispričao priču o usponu Vita i padu Majkla. Glavno snimanje počelo je u oktobru 1973, a završeno je u junu naredne godine. Kum 2 je premijerno prikazan 12. decembra 1974. u Njujorku, a u američkim bioskopima je objavljen 20. decembra iste godine. Iako je isprva naišao na mešovite reakcije kritičara, ugled filma se, međutim, brzo popravio. Zaradio je 48 miliona dolara u Sjedinjenim Državama i Kanadi i oko 93 miliona dolara širom sveta sa budžetom od 13 miliona dolara. Bio je nominovan za jedanaest Oskara i postao je prvi nastavak koji je osvojio onaj za najbolji film. Pored toga je osvojio pet Oskara, uključujuće one za najbolju režiju, najboljeg sporednog glumca i najbolji adaptirani scenario. Pačino je osvojio nagradu BAFTA za najboljeg glumca i bio je nominovan za Oskara u istoj kategoriji.

Kao i svoj prethodnik, Kum 2 se pokazao kao veoma uticajno ostvarenje, naročito u žanru gangsterskog filma. Smatra se jednim od najboljih filmova svih vremena, kao i jednim od retkih nastavaka koji su uspeli da nadmaše svog prethodnika.[3] Američki filmski institut ga je 1997. smestio na 32. mesto liste najboljih američkih filmova, a na istoj poziciji se našao i deset godina kasnije.[4] Kongresna biblioteka ga je 1993. odabrala za čuvanje u Nacionalnom registru filmova zbog „kulturnog, istorijskog ili estetskog značaja”.[5] Kum 3, nastavak i poslednje ostvarenje u trilogiji, premijerno je prikazan 1990. godine.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Radnja se sastoji od dve priče, prezentovane paralelno. Jedna govori o Majklu Korleoneu 1958. i 1959. godine, nakon događaja iz prvog filma; druga govori o njegovom ocu, don Vitu Korleoneu, od njegovog detinjstva na Siciliji 1901. godine, do nastanka porodice Korleone u Njujorku u periodu od 1917. do 1925. godine, tokom prve četvrtine dvadesetog veka.

Film počinje 1901. godine, u gradu Korleone na Siciliji, na pogrebu oca mladog Vita, Antonija Andolinija, koji je ubijen jer uvredio lokalnog mafijaškog šefa, don Čiča. Tokom pogreba, odjekuju pucnjevi i žena viče da je Vitov stariji brat, Paolo, ubijen jer se zakleo na osvetu donu. Vitova majka odlazi sa njim don Čiču da moli za milost. Čičo odbija, znajući da će se devetogodišnji Vito kad-tad osvetiti. Majka izvlači nož i stavlja ga don Čiču pod vrat, što daje vremena Vitu da pobegne. Čičovi ljudi ubijaju Vitovu majku i pretražuju grad tražeći dečaka. Dečaku pomažu ljudi u Korleoneu i ukrcavaju ga na brod za Njujork. Na Ostrvu Elis, službenik u imigracionom odeljenju pita Vita za ime, ali on ne odgovara; drugi čovek pročita oznaku sa odeće i kaže Vito Andolini iz Korleonea i registriraju ga kao Vito Korleone.

Kasnih pedesetih, Majkl Korleone, „Kum” porodice Korleone, rešava razne poslove i porodične probleme tokom raskošne proslave prvog pričešća svog sina Entonija na svom imanju na Jezeru Taho. Sastaje se sa senatorom Nevade, Patom Gerijem, koji prezire Korleonove, da bi se dogovorili oko honorara za licence za kockarske igre, jer porodica kupuje hotele i kazina.

Majkl se takođe suočava sa sestrom Koni, koja se sve više otima kontroli i koja se nedavno razvela, ali opet planira da se preuda, što Majkl ne odobrava. Sastaje se i sa Džonijem Olom, jevrejskim mafijašem i desnom rukom Hajmana Rota, koji podržava Majklove namere u vezi sa kockarskim biznisom. Majkl prima i Frenka Pentanđelija, koji je preuzeo teritoriju Pitera Klemenze nakon njegove smrti i sad ima problema sa braćom Rosato, koje podupire Rot. Pentanđeli naglo odlazi i dobacuje: „Tvoj otac je sarađivao sa Hajmanom Rotom, tvoj otac je poštovao Hajmana Rota, ali tvoj otac nikada nije verovao Hajmanu Rotu.” Kasnije te večeri, dogodio se pokušaj atentata na Majkla, koji je preživeo nakon što je njegova žena Kej primetila da su zavese u spavaćoj sobi pomerene. Nakon toga, Majkl kaže Tom Hejgenu da je pokušaj ubistva izveden uz pomoć nekog iznutra i da on mora da ode, prepuštajući mu zaštitu njegove porodice.

Godine 1917, odrasli Vito Korleone živi u Njujorku, radi u prodavnici sa prijateljom Genkom Abandandom. Komšiluk kontroliše član „Crne ruke”, don Fanuči, koji reketira lokalne trgovce za zaštitu. Budući da trgovac nije mogao da plati Fanučiju redovan iznos, prinuđeno mu je da zaposli donovog sina, zbog čega Vito gubi posao. Vito upoznaje Pitera Klemenzu i njih dvojica počine prvo kazneno delo zajedno, kradući elegantni tepih iz lokalnog stana. To je bio Klemenzin način da vrati Vitu, jer mu je ovaj sakrio pištolje.

Majkl se sastaje sa Hajmanom Rotom na Floridi i kaže mu kako veruje da je Frenk Pentanđeli odgovoran za atentat i da će Pentanđeli platiti zbog toga. Putujući za Bruklin, Majkl daje do znanja Pentanđeliju da je svestan da Rot stoji iza svega, da ima plan, te da Frenk treba da sarađuje sa braćom Rosato kako bi smirio Rota. Majklov brat Fredo prima misteriozan poziv tokom noći od nekoga ko se predstavio kao Džoni. Kad je Pentanđeli pošao da se sastane sa braćom Rosato, rečeno mu je: „Pozdrav od Majkla Korleonea.” Napadnut je i ostavljen skoro beživotan zajedno sa svojim telohraniteljem, Vilijem Čičijem. Tom Hejgen je pozvan u Nevadu, jer je senator Geri nađen u krevetu sa mrtvom prostitutkom. Fredo je odjurio do mesta događaja, a Tom nudi senatoru „prijateljstvo” u zamenu za usluge u kockarskom biznisu. Hejgen mu kaže da je devojka nepoznata, da nema porodice koja bi znala da radi u bordelu. Hejgen nagovara Gerija da nazove njegovu kancelariju i kao alibi, kaže da je bio gost Majkla Korleonea u Tahou.

U međuvremenu, Majkl se sastaje sa Rotom u Havani, na Kubi, krajem 1958. godine, za vreme dok je predsednik Fulgensio Batista zagovarao američke investicije i dok komunistički gerilci aktivno planiraju Kubansku revoluciju. Zajedno s ostalim biznismenima, slavi se Rotov rođendan i razgovara se o novim ulaganjima u legalne poslove u Americi. U jednom trenutku, Majkl spominje kako bi pobunjenici mogli da pobede, što bi moglo da oteža poslove na Kubi. Taj komentar navede Rota da napomene da Majkl nije doneo dva miliona dolara kako bi ušao u partnerstvo. Fredo stiže u Havanu sa novcem u aktovci, a nakon što Majkl spominje Hajmana Rota i Džonija Olu, Fredo kaže da ih nikad nije sreo. Senator Gery i ostali ljudi iz vlade dolaze u Vašington i Majkl hoće da ih Fredo zabavi u gradu. Majkl poverljivo kaže Fredu da je Rot hteo da ga ubije i uprkos stalnim Rotovima pričama kako mu se bliži kraj, nema namere da podeli svoje bogatstvo i hoće da ubije Majkla nakon proslave Nove godine. Majkl ga uverava da je već povukao svoj potez i da „Hajman Rot neće dočekati Novu godinu.”

Kad na kratkom sastanku Majkl upita ko je dao dopuštenje za ubistvo Frenka Pentanđelija, Hajman Rot izbegava odgovor i skreće temu na ubistvo svog starog prijatelja Moa Grina (koji se pojavljuje u prvom filmu). Dok provodi vreme u klubu sa američkim političarima, Fredo se pretvara da ne prepoznaje Džonija Olu. Malo kasnije, u klubu, Fredo glasno spominje da je jednom bio na tom mestu sa Džonijem Olom, demantujući samog sebe kad je rekao da se nikad nije sreo sa Rotom ili Olom. Majkl shvata da je izdajnik njegov rođeni brat i nalaže svom telohranitelju da ubije Rota. Džoni Ola je zadavljen, ali Rot, u kritičnom stanju, odvezen je u bolnicu. Majklov čovek pokušao je da ubije Rota u njegovom bolničkom krevetu, ali ga ubijaju stražari pre nego što je obavio zadatak. Na proslavi Nove godine, Majkl zgrabi Freda čvrsto za glavu i poljubi ga, govoreći: „Znam da si to bio ti, Fredo; slomio si mi srce.” Komunistički revolucionari pobeđuji i mnogi gosti beže. Fredo odbija da ide sa Majklom, uprkos Majklovim uveravanjima da je on još njegov brat i da je to jedini izlaz. Po povratku u SAD, Majkl upita Hejgena o Fredu. Hejgen kaže da je Rot pobegao sa Kube nakon što je preživeo srčani udar i da se oporavlja u Majamiju; njegov telohranitelj je mrtav, a Fredo se verovatno skriva u Njujorku. Hejgen ga takođe obaveštava da je Kej doživela pobačaj.

Priča se vraća na Vitovu, gde je don Fanuči postao svestan poslovne saradnje između Vita, Klemenze i Tesija i da hoće svoj udeo. Klemenza i Tesijo pristaju da plate Fanučiju, ali Vito se protivi i kaže prijateljima da prepuste novac njemu i uverava ih da će Fanuči prihvatiti manje. Vito plaća Fanučiju samo 100 dolara umesto 600 koliko je tražio. Fanuči prihvata i tako daje do znanja Vitu kako je slab. Tokom fešte u komšiluku, Vito ubija Fanučija u njegovoj zgradi. Vito dobija poštovanje komšiluka i posreduje kod lokalnih prepirki. Postaje šef je sve brže rastućeg preduzeća za uvoz maslinovog ulja, Genco Olive Oil.

Majkl se vraća kući i suočava se sa gubitkom nerođenog deteta i stanjem u porodici. U međuvremenu, senatorski odbor, čiji je član senator Geri, priprema istragu o poslovima porodice Korleone. Ispituju nezadovoljnog poslušnika Korleoneovih Vilija Čičija, ali njegovo svedočenje nije dovoljno korisno budući da mu Majkl nikad nije direktno davao naredbe.

Majkl se pojavljuje pred odborom. Senator Geri izjavljuje podršku italijanskoj manjini u Americi i odlazi pre početka. Majkl izaziva odbor da izvede svedoka koji će potvrditi optužbe protiv njega. U sledećoj sceni, otkriva se da je Frenk Pentanđeli živ. Nagodio se sa FBI-jem i bio je spreman da svedoči protiv Majkla. Tom Hejgen i Majkl raspravljaju o ovom problemu, opažajući kako je Rotova taktika funkcionisala. Majkl se sastaje privatno sa bratom Fredom. Fredo spominje kako se oseća zapostavljenim, da on nije glup i da zaslužuje poštovanje. Kaže kako je podržavao Rota misleći da će da se okoristi, ali nikad nije hteo da ubiju Majkla. Takođe spominje da je advokat Senata na Rotovoj strani. Majkl mu mirno govori da ga više ne smatra bratom i da ne želi više da ga vidi. Frenk Pentanđeli pristupio je svedočenju pred Senatom. Majkl takođe dolazi, u pratnji nepoznate osobe. Njegova prisutnost natera Frenka da povuče svoju izjavu. Kad Pentanđelija upitaju da li je služio Piteru Klemenzi, on kaže da nije i da je sve što je rekao FBI-ju laž. Upitan ko je nepoznati čovek, Hejgen odgovara da je to Vinčenzo, Frenkov brat i da je došao da pruži podršku bratu. Bez daljeg svedočenja, odbor je morao da odustane od optužbi, a Hejgen zahteva izvinjenje. U hotelskoj sobi, Majkl i Kej se svađaju, jer ona želi da se odseli sa decom. Majkl kaže da shvata njenu bol zbog izgubljenog deteta, ali da će stvari doći na svoje mesto. Kej odgovara: „Majkle, ti si slep. Nije to bio pobačaj, bio je to abortus!,” i da zbog toga što je on Sicilijanac, ona zna da joj nikad neće oprostiti. Ova izjava razbešnjava Majkla, koji udara Kej i govori joj da nikada neće uzeti njihovu decu.

Priča se vraća na Vitovu, gde on sa svojom porodicom putuje na Siciliju da ojača komercijalne veze kompanije za uvoz maslinovog ulja i njihove poslove sa don Tomasinom. Vito i Tomasino posećuju ostarelog don Čiča da ga pitaju za blagoslov. Kad ga upita za oca, Vito kaže: „Moj otac je Antonio Andolini, a ovo je za tebe!,” probadajući mu trbuh nožem. Dok su napuštali posed, poslednji preživeli don Čičov telohranitelj pogodio je Tomasina u noge, što je ovog obeležilo prepoznatljivim šepanjem. Kako je vendeta izvršena, Vito i njegova njegova porodica napustili su Siciliju.

Cela porodica Korleone ponovno se okupila kad je Karmela Korleone, Vitova udovica i majka njegove dece, umrla. Kej nije prisustvovala pogrebu, a Majkl je i dalje odlučan da se obračuna sa Fredom. Koni (koja pokazuje sve više zrelosti) razgovara sa njim, a nakon toga Majkl se poslednji put zagrlio sa Fredom. Kasnije, Fredo i Majklov sin, Entoni, postaju bliski tokom pecanja. U isto vreme Majkl, Hejgen i Roko Lampone raspravljaju o konačnom obračunu sa Hajmanom Rotom, kojem je odbijen azil u Izraelu kao penzionisanom jevrejskom biznismenu. Hejgen sugeriše da su Majklovi planovi kako ubiti braću Rosato i Rota radi osvete nepotrebni, ali Majkl odbija savet. Hejgen posećuje Frenka Pentanđelija u vojnoj bazi i predlaže mu da počini samoubistvo, u stilu starih Rimljana kojima je obećano da će im porodice biti zbrinute.

Kej poseti svoju decu i odlazi po Majklovom dolasku, koji je okrutno izbacuje. Na imanju Korleoneovih na Jezeru Taho, Al Neri priprema čamac da Fredo i Entoni mogu da odu na pecanje. Fredo priča Entoniju priču kako je uhvatio ribu kao dečak kad se pomilio devici Mariji. Međutim, Koni govori Entoniju da ne može da ode na pecanje, jer mora da ide sa Majklom u Rino. Hajman Rot stiže na aerodrom, spreman da se preda. Tamo ga ubija Roko Lampone, prerušen u novinara, ali Lampone takođe biva ubijen. U vojnoj bazi Frenk Pentanđeli je nađen mrtav, prerezanih vena, dok je sedeo u kadi. Konačno, Neri ubija Freda na pecanju dok se molio devici Mariji.

Film se vraća u 1941. godinu, gde se porodica priprema za rođendansko iznenađenje za Vita Korleonea. Soni upoznaje Karla Ricija sa svojom braćom i sestrom Koni. Pričaju o nedavnom japanskom napadu na Perl Harbor, a Majkl šokira sve izjavom da se upravo prijavio u marince. Soni se ruga Majklovom izboru, a Tom Hejgen spominje kako njihov otac polaže velike nade u Majkla. Jedino Fredo podržava bratovu odluku. Svi osim Majkla odlaze da dočekaju Vita Korleonea. U poslednjoj sceni, Majkl sedi pokraj Jezera Taho, tiho razmišljajući.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Al Pačino Majkl Korleone
Robert Duval Tom Hejgen
Dajana Kiton Kej Korleone
Robert de Niro Vito Korleone
Džon Kazale Fredo Korleone
Talija Šajer Koni Korleone
Li Strasberg Hajman Rot
Majkl V. Gaco Frenk Pentanđeli
G. D. Spredlin senator Pat Geri
Ričard Brajt Al Neri
Gaston Moskin don Fanuči
Tom Roski Roko Lampone
Bruno Kirbi mladi Klemenza
Frenk Sivero mladi Genko
Frančeska de Sapio mlada Karmela Korleone
Morgana King Karmela Korleone
Marijana Hil Dijana Korleone
Dominik Kijanesi Džoni Ola
Džon Aprea mladi Tesio
Džo Spinel Vili Čiči
Džejms Kan Soni Korleone
Džijani Ruso Karlo Rici

Nagrade i nominacije[uredi | uredi izvor]

  • Oskar za najboljeg glumca — Robert de Niro
  • Oskar za režiju
  • Oskar za scenario
  • Oskar za najbolju muziku — Nino Rota i Karmajn Kopola
  • Oskar za montažu
  • Oskar za najbolju scenografiju
  • Nagrada BAFTA za Ala Pačina

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The Godfather Part II (1974)”. Box Office Mojo. Arhivirano iz originala 29. 5. 2014. g. Pristupljeno 26. 5. 2014. 
  2. ^ „The Godfather: Part II (1974) – Financial Information”. The Numbers. Arhivirano iz originala 6. 4. 2015. g. Pristupljeno 20. 12. 2014. 
  3. ^ "Citizen Kane Stands the Test of Time" Arhivirano avgust 11, 2011 na sajtu Wayback Machine. American Film Institute.
  4. ^ „The National Film Registry List – Library of Congress”. loc.gov. Arhivirano iz originala 7. 4. 2014. g. Pristupljeno 12. 3. 2012. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]