Lad igre
Lad igre | |
---|---|
Svetska baština Uneska | |
Zvanično ime | lad igre |
Mesto | Rumunija |
Kriterijum | Nematerijalno kulturno nasleđe: |
Referenca | 1092 |
Upis | 2015. (10. sednica) |
Veb-sajt | https://ich.unesco.org/en/RL/lads-dances-in-romania-01092 |
Lad igre su grupa muških narodnih plesovaa koji se igraju u Transilvaniji (Rumunija). Igraju se na različitim svečanostima, proslavama praznika i kao scenski nastup. Reč je o sličnim plesovima, nastalim pod uticajem rumunskih i mađarskih narodnih igara. U centralnoj Transilvaniji mnoga sela su mešovite nacionalnosti i deli se tradicionalni muzički i plesni repertoar, mada postoje i oni specifični za svaku zajednicu.[1] Lad igre, koje igraju i rumunske i mađarske zajednice najrazvijenije su u pogledu motiva i strukture transilvanskih plesova. Svaka zajednica ima svoje varijante, koje sve pokazuju virtuoznost i skladne kombinacije pokreta i ritma.
Godine 2015. Lad igre uvrštene su na Uneskovu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa čovečanstva.[2]
Poreklo[uredi | uredi izvor]
Folklorna tradicija u Transilvaniji obuhvata niz muških folklornih plesova koji su najčešće povezani u jednu porodicu, poznati kao Fećorešte (rum. Feciorește) ili „momački”, a koji su se razvijali pod uticajem različitih tradicija. Mnogi rumunski momački folklorni plesovi imaju isti oblik kao i muške karpatske grupne igre, sa naizmeničnim segmentima kretanja u kolu i figurama u mestu. Slični elementi koreografije nalaze se i u brojnim mađarskim folklornim igrama. Drugi su verovatno povezani sa muškim grupnim folklornim plesovima sa štapovima, koje igraju Kalušari.
Igrači mogu biti svi muškarci uzrasta od 5 do 70 godina. Posebnu ulogu u igri imaju glavni igrač, odabran zbog svog igračkog umeća, koji vodi igru i koordinator, koji obučava i integriše članove grupe.[2]
U centralnoj Transilvaniji mnoga sela su mešovite nacionalnosti i pripadnici ovih nacija dele tradicionalni muzički i folklorni repertoar, mada postoje i repertoari specifični za svaku zajednicu. Lad igre koje igraju i rumunske - Fećorešte i mađarske zajednice Legenješ (mađ. Legényes - neženje) najrazvijeniji su u pogledu motiva i strukture transilvanskih plesova.
Solo ili pojedinačni oblici transilvanskih muških folklornih plesova tipičniji su za mađarske muške igre, ali su se i rumunski muški transformisali u solo verzije, adaptirajući se kroz situacije kada ima premalo muškaraca za izvođenje grupne igre ili su kada nastupaju na takmičenjima u okviru nekog društvenog događaja.[1]
Osnovne karakteristike[uredi | uredi izvor]
Kao sastavni elementi koraka u ovim igrama se pojavljuju udarci čizmom o čizmu (odnosno nogom o nogu) i petom o petu, koji su najverovatnije nasleđeni iz Austrougarske. Mađarski Verbunk i rumunska verzija Barbunc najbliži su austrougarskoj formi.
Momačke igre igraju se u grupi i pojedinačno.
- U grupnom obliku igrači se uglavnom kreću u krugu, u smeru suprotnom od kretanja kazaljki na satu. Koraci uključuju sinkopirane udarce nogama o pod, petom o petu i rotacije potkolenice. Po formi je slično karpatskoj igri.
- U solo deonicama svaki plesač izvodi niz figura okrenutih prema muzičarima. Figure se sastoje od velikog broja motiva koje plesač sastavlja, ponekad sa određenim motivima na početku i završetku, kako bi se podudarale sa muzičkom frazom.[1]
Vrste lad plesova[uredi | uredi izvor]
Muške igre u Transilvaniji, odnosno Lad igre mogu se okvirno grupisati u nekoliko formi:
- Fećorešte iz južne Transilvanije (pretežno rumunsko područje) ima neke manje razvijene varijante koje mogu biti međuverzija između karpatskih igara i razvijenijih muških igara iz drugih delova Transilvanije. Ritam igre je 2/4-ski ili 7/8-ski, ali su mnogi od ovih plesova u lokalnom, asimetričnom ritmu.
- Modifikacije ritualnih igara sa štapovima, poput plesa tokom rituala Kaluš ili igre Hajdau (rum. Haidău) iz doline donjeg Mureša, koja je ime dobila po hajdučkim folklornim plesovima koji se igraju u Ukrajini, Slovačkoj, Mađarskoj i Poljskoj, a koji su bili popularni u 16. i 17. veku. Za razliku od njih, rumunska verzija zadržava strukturu rumunske grupe i ne sadrži borbene pokrete. Ritam igre je 2/4-ski.
- U centralnoj Transilvaniji, spojem mađarske i rumunske tradicije, nastali su visoko razvijeni rumunski Fećorešte i mađarski Legenješi. Oni su formirani od elemenata koji se nazivaju pont (tačke), a koji se kombinuju sa završnom sekvencom kako bi se uklopili u muzičku frazu. Spore mađarske muške igre (Ritka Magyar) povezane su sa ostalim muškim igrama, ali uključuju muziku i koreografiju koja datira kasnije od hajdučkih igara, ali pre Verbunka iz 19. veka. Ritam igre je 2/4-ski.
- Mađarski Verbunk, ili na rumunskom Barbunc je nastao inspirisan načinom regrutovanja u vojnika u Habzburškoj monarhiji u 18. veku. Ova igra ima neformalnu strukturu i mnoštvo figura, uključujući udarce petom o petu i nogom o nogu (odnosno čizmom o čizmu). Ovi elementi uklopljeni su u transilvanijske muške igre. Ritam igre je 2/4-ski.[1]
Društveni uticaj[uredi | uredi izvor]
Transilvanijski folklorni plesovi nastali su kao spoj rumunske i mađarske tradicije. Nacionale odlike ugrađene su u mnoge scenske nastupe, nacionalne stilizacije i narative.[1] U prošlosti su predstavljali priliku mladićima da ojačaju svoj socijalni status u tradicionalnim zajednicama, a posebno među devojkama i njihovim porodicama, kao potencijalni prosci. Danas je to način da se mladići uključe u svoju zajednicu, izgrade timski rad i ostanu aktivni, a njihovi nastupi oživljavaju mnoga slavlja Rumuniji.[3]
Igrači mogu biti svi muškaraci uzrasta od 5 do 70 godina svih nacionalnosti koje žive na ovim prostorima - Rumuni, Mađari i Romi. Ovaj aspekt doprinosi interkulturnom dijalogu i pruža kontekst za učenje o kulturnoj raznolikosti.[2]
U regionu Tara Kalatej (rum. Țara Călatei, mađ. Kalotaszeg) svakog avgusta se, već više od 30 godina, organizuje Međunarodni festival narodne muzike i igara. Ovaj događaj privlači mlade iz cele Evrope, pa čak i iz SAD i Kanade. Učesnici mogu da nauče različite vrste narodnih igara, kao i da sviraju na tradicionalnim muzičkim instrumentima. Program uključuje i takmičenje mladića u Lad igrama.[4]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g d „Transylvanian lad’s dances”. The Eliznik pages. Pristupljeno 3. 6. 2021.
- ^ a b v „Lad’s dances in Romania”. UNESCO. Pristupljeno 2. 6. 2021.
- ^ „Lad's Dances in Romania”. TOTA / World Dance.
- ^ „Lad’s dances from Romania”. E-learning platform. Pristupljeno 4. 6. 2021.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- „Lad's dances in Romania”. pinterest.com. Ministry of Culture - Romania. Pristupljeno 4. 6. 2021.
- Grigoras, Alina (4. 12. 2015). „Romanian ‘Lad’s dances’ included on UNESCO list of intangible cultural heritage”. Romania journal. Pristupljeno 4. 6. 2021.