Pređi na sadržaj

Lazar Petrović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Lazar Petrović
General Lazar Petrović
Lični podaci
NadimakLepi Laza
Datum rođenja(1855-03-10)10. mart 1855.
Mesto rođenjaBašino Selo kod Velesa, Osmansko carstvo
Datum smrti29. maj 1903.(1903-05-29) (48 god.)
Mesto smrtiBeograd, Kraljevina Srbija
Vojna karijera
Služba18751887.
18891903.
Čin General
OdlikovanjaOrden Belog orla
Orden Takovskog krsta
Orden Kalakue

Lazar Petrović (Bašino Selo kod Velesa, 10. mart 1855Beograd, 29. maj / 11. jun 1903) je bio srpski general iz vremena Kraljevine Srbije, profesor Vojne akademije i prvi ađutant kralja Aleksandra Obrenovića. Ubijen je u Majskom prevratu 29. maja / 11. juna 1903. godine.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Po završetku 5. razreda gimnazije u Kragujevcu i Beogradu, stupio je u Artiljerijsku školu (Vojnu akademiju), u oktobru 1871. (10. klasa). Akademiju je završio 10. avgusta 1875. godine, kao šesti u rangu od devetnaest pitomaca.

Do 1876. godine, bio je vodnik u 1. pešadijskom puku. U Prvom srpsko-turskom ratu nalazio se na dužnosti ordonans-oficira Zapadnomoravske divizije. Godine 1877. unapređen je u komandira čete. U Drugom srpsko-turskom ratu bio je ađutant i šef Štaba Čačanske brigade 1. klase. Po završetku rata postao je ađutant 1. pešadijskog puka. Od 1879. bio je na dužnosti komandira 2. čete 2. bataljona. Sa ovog položaja, u aprilu 1881, premešten je za kneževog ordonans-oficira, istovremeno vršeći dužnosti komandira 1. čete 8. bataljona. Na tom položaju ostao je do septembra 1885, kada je unapređen za komandanta 19. bataljona. Kao komandant ovog bataljona učestvovao je u Srpsko-bugarskom ratu.

U aprilu 1887. podneo ostavku na vojnu službu, te je premešten za načelnika Negotinskog okruga. Maja 1889. reaktiviran je kao intendant 4. klase, a u oktobru iste godine dodeljena mu je komanda nad 7. bataljonom. Na ovom položaju nalazio se do januara 1890. kada je zbog disciplinske kazne stavljen u nedejstvo. Posle četiri meseca vraćen je u vojnu službu i postavljen za vršioca dužnosti načelnika Štaba Pešadijske inspekcije. Ovu dužnost, pored ostalih, vršio je do 1894. Juna 1891. postavljen je za komandanta 12. bataljona i vršioca dužnosti komandanta Šumadijskog pešadijskog puka. Odatle je u septembru 1892. imenovan za komandanta pešadijske Podoficirske škole, a u martu 1895. unapređen je za komandanta Dunavskog pešadijskog puka. Ove dužnosti razrešen u oktobru iste godine. Početkom 1896. bio je na mestu vršioca dužnosti komandanta 7. bataljona.

Naredne dve godine, 18971898, bio je na dužnosti kraljevog ađutanta, a potom je u martu 1898. poslat kao vojni izaslanik u Carigrad. Po povratku, od 1901. do pogibije, 1903. godine, ponovo je bio na dužnosti prvog kraljevog ađutanta.

Pored redovnih dužnosti bio je i profesor Vojne akademije, gde je od 1. oktobra 1894. do 5. avgusta 1896. predavao taktiku. U istom periodu bio je i član Akademskog saveta ove ustanove. Više godina: 1889, 1892, 1893. i 1895. bio je član ispitnih komisija za niže i više oficire.

Oženio se Ankom kćerkom Dimitrija Joksića, bivšeg sekretara Dvora. Imao je petoro dece, tri sina i dve kćerke.

Pogibija[uredi | uredi izvor]

Kada su za vreme Majskog prevrata oficiri prodrli u dvorski kompleks u Beogradu, general Petrović je bio zarobljen u zgradi dvorske straže. Pošto potraga za kraljevskim parom nije uspevala satima, oficiri su po savetu pukovnika Aleksandra Mašina naredili da Petrović pokaže gde se sakrio kraljevski par. On je to vešto odbijao, ali je jedan oficir posle izvesnog vremena uspeo da pronađe skrovište, posle čega su oficiri otvorili tajni ulaz. Različiti izvori nisu jasni po pitanju Petrovićeve uloge: jedni veruju da je on do kraja odbio da izda kraljevski par, a drugi da je upravo on pozvao Obrenoviće da izađu. Nekoliko trenutaka kasnije, oficiri su otvorili vatru i ubili kraljevski par. Petrović je navodno pokušao da se sam obračuna sa zaverenicima, ali je pre ispaljenog metka pao pogođen kuršumom u glavu.[1]

Unapređenje u činove[a][uredi | uredi izvor]

Pitomac Kaplar Pitomac Podnarednik Pitomac Narednik Potporučnik Poručnik Kapetan Druge klase
1872. 1873. 1874. 10. avgust 1875. 10. oktobar 1876. 22. maj 1881.
Kapetan Prve klase Major Potpukovnik Pukovnik General
2. avgust 1883. 24. maj 1889. 2. avgust 1893. 2. avgust 1898. 21. septembar 1901.

Odlikovanja[uredi | uredi izvor]

Domaća odlikovanja[uredi | uredi izvor]

  • Orden Miloša Velikog 3. i 4. reda
  • Orden belog orla 4. i 5. reda
  • Orden Takovskog krsta sa mačevima 3, 4. i 5. reda
  • Orden Takovskog krsta 1, 3. i 4. reda

Inostrana odlikovanja[uredi | uredi izvor]

  • Orden Franca Jozefa 4. reda, Austrougarska
  • Orden Italijanske krune 2. reda, Italija
  • Orden Zasluga za Prusku krunu 1. stepena, Nemačka
  • Orden Rumunske krune 3. i 4. reda, Rumunija
  • Orden Legije časti 4. i 5. reda, Francuska
  • Orden Kalakue 4. reda, Havaji
  • Orden Danila I, 1. stepena, Crna Gora

Napomene[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Majski prevrat 1903.”. Novosti. Pristupljeno 1. 1. 2014. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • * Bjelajac, Mile (2004). Generali i admirali Kraljevine Jugoslavije 1918—1941. Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije. ISBN 978-86-7005-039-6. 
  • Dragiša Vasić- "Devetsto treća", Beograd 1925, prilozi za istoriju Srbije od 8. jula 1900. do 17. januara 1907, Republika broj 310-311, 2003.