Pređi na sadržaj

Lamja (slovenska mitologija)

Dodaj veze
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Lamja je biće iz mitologije Južnih Slovena. Vjerovanje o postojanju ovog mitološkog bića je rašireno među stanovnicima u Srbiji (Južna i istočna Srbija), Makedoniji i u istočnoj i jugozapadnoj Bugarskoj[1][2].

Etimologija naziva[uredi | uredi izvor]

Naziv lamja potiče od grčke riječi lamina (grč. λάμια), što znači zao duh. Takođe, naziv lamja potiče i od imena starogrčkog mitološkog lika Lamije[1][2][3]. Nazivi slični lamiji sreću se i kod Cincara (naziv lame), kao i kod Albanaca naziv lamj (alb. lamj). Ovaj način je takođe prenijet preko latinskog jezika i u neke druge evropske jezike, kao na primjer u češkom jeziku, gdje se javlja naziv lamie (češ. lamie), koji može da označava mitološko biće slično vampiru ili vještici[2].

U nekim krajevima se mogu pronaći i drugi nazivi za lamju, kao što su:

  • u Srbiji: lamnja;
  • u Makedoniji: lamna (mkd. ламна);
  • u Bugarskoj: kučka-lamja (bug. кучка-ламја), lamna gušterica (bug. ламна гуштерица), lamnia (bug. ламниа), lamnja (bug. ламня), ljalšja (bug. лялшя), sofra-lamja (bug. софра-ламја) i sura lamja (bug. сура ламја)[2][4].

U narodnim predanjima se često mogu naći i lična imena za pojedine lamje (što je slično predanjima vezanim za vile). Tako u Makedoniji lamju zovu: Lunja (u okolini Bulačana), Gila (u okolini Kratova); u Bugarskoj: Zlinja (bug. Злиня)[2].

Takođe u nekim krajevima lamja može biti sinonim za zmaja, aždaju ili alu.

Opis lamje u mitologiji i narodnim predanjima[uredi | uredi izvor]

U mitologiji i narodnim predanjima postoji nekoliko različiti opisa lamje koji variraju od kraja do kraja:

  • Po jednom narodnom vjerovanju lamja je biće u vidu velikog guštera s tjelom koje je pokriveno žutim krnjuštima, četiri noge sa oštrim kandžama, dugačkim repom koji se mota u krug, velikim krilima, velikom glavom kao u psa sa krupnim sjajnim očima, velikim čeljustima i oštrim zubima. Kada pišti, stvara jak vjetar koji iz korena čupa stoljetna stabla, podiže i nosi stogove sjena, a ponekad i ljude[2][5][6];
  • Po jednom narodnom vjerovanju iz Bugarske lamja je biće koje predstavljeno kao ogromno krilato zmijoliko čudovište sa tri glave, šest krila i devet repova[2]. Slično tom opisu, na području Rodopa lamju su opisivali kao ogromno krilato zmijoliko čudovište sa devet glava, šest krila i devet repova[2][5][6];
  • U okolini Đevđelije lamja je opisivana kao veliko biće sa četiri noge sa oštrim kandžama, dugačkim repom, velikim krilima, velikom glavom sa velikim sjajnim očima, velikim čeljustima, oštrim zubima i velikim jezikom. Iz usta ovog bića je sukljao plamen[2];

U mitologiji i narodnim predanjima postoji nekoliko različiti načina kako nastaje lamja:

  • Po jednom narodnom vjerovanju iz Demir Hisarskog kraja kada odrubljena glava zmije sraste sa otpiljenim rogom vola ili bika, i navrši se četrdeset dana od kad je zmijska glava odrubljena, tada ona postaje lamja[2][7];
  • Po drugim predanjima porijeklo lamje je blisko porijeklu zmaja. I jedno i drugo biće se rađaju kao i druga ljudska djeca, samo njih majke nose 15-20 mjeseci. Zmajevi se rađaju od dobrih ljudi, a lamje od zlih[2].

Zajedničko za sve opise lamja je to da su to snažna, osvetoljubiva, glupa, proždrljiva i nezasitna bića jer sve što se pred njima nađe one pojedu[2]. Prema predanjima one žive u pećinama, na dnu mora, u jezerima, na vrhovima planina ili u velikom drveću[2][6][8]. One imaju moć da zaustave izvore vode i izazovu sušu. Kada bi zaustave vodu, lamje će u zauzvrat da traže ljusku žrtvu da bi pustili vodu[5][6]. Kad se lamja kreće sve tutnji i puca drveće i kamenje pod njom[2]. Postoje i narodna predanja po kojima lamja čuva zakopano blago u dubokim pećinama.

Lamje se najviše javljaju i pakoste ljudima u prvoj polovini ljeta, kada one predvode crne gradonosne oblake i olujni vjetar[1][2]. Tada one uništavaju, odnose i proždiru dozrelo žito i druge usjeve sa njiva, kao i urode iz voćnjaka i vinograda. Za vrijeme oluja, lamje se bore sa zmajevima koji brane ljudima njive i usjeve. Tada u njihovoj borbi nastaju munje, gromovi i grad[2]. Takođe se spominje da ale otimaju i jedu stoku. U nekim predanjima se spominje da su lamje i ljudožderi koji žude za ljudskoj krvi[2]. Po predanju, one hvataju djecu, odnose ih u svoja staništa i tamo proždiru. Radi zaštite od lamja ljudi su bajali, ili su, prije nego što počne oluja, iznosili pred kuću mašice i razne druge predmete, i s njima stvarali veliku buku i galamu[2]. Protivnici lamje u narodnim predanjima su zmajevi, oblačari, sv. Ilija, sv. Đorđe, itd[2][5].

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Špiro Kulišić, Petar Ž. Petrović, Nikola Pantelić (1970). „Lamja”. Srpski mitološki rečnik. Beograd: Nolit. str. 205. 
  2. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p Svetlana M. Tolstoj, Ljubinko Radenković (2001). „Lamja”. Slovenska mitologija: enciklopedijski rečnik. Beograd: Zepter Book World. str. 3 29. ISBN 978-86-7494-025-9. 
  3. ^ Boris Kremenliev (1956). Some Social Aspects of Bulgarian Folksongs. str. 310—319. 
  4. ^ Anna Plotnikova (2001). Ethnolinguistic phenomena in Boundary Balkan Slavic areas (PDF). str. 301—308. 
  5. ^ a b v g Mercia MacDermott (1998). Bulgarian Folk Customs. Jessica Kingsley Publishers. str. 64—66. ISBN 978-1-8530-2485-6. 
  6. ^ a b v g Frank A. Kmietowicz (1982). Slavic Mythical Beliefs. Windsor, Ontario. str. 206—209. 
  7. ^ Racho Slaveykov (2014). Bulgarian Folk Traditions and Beliefs. BookBaby. ISBN 9789548898508. 
  8. ^ Yordanka Boyadzhieva (1931). Kюstendilskite polčani i tehniяt govor. str. 7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Yordanka Boyadzhieva (1931). Kюstendilskite polčani i tehniяt govor. 
  • Boris Kremenliev (1956). Some Social Aspects of Bulgarian Folksongs. 
  • Špiro Kulišić, Petar Ž. Petrović, Nikola Pantelić (1970). Srpski mitološki rečnik. Beograd: Nolit. 
  • H. Milošević-Đorđević (1971). Zajednička tematsko-sižejna osnova srpskohrvatskih neistorijskih epskih pesama i prozne tradicije. Beograd. 
  • Penušliski K. (1980). Maleševski folklor. Maleš i Pijanec ΠΙ. Skoplje. 
  • Frank A. Kmietowicz (1982). Slavic Mythical Beliefs. Windsor, Ontario. 
  • Verkovik S. I. (1985). Makedonski narodnы umotvorbi 2. Skoplje. 
  • Mercia MacDermott (1998). Bulgarian Folk Customs. Jessica Kingsley Publishers. ISBN 978-1-8530-2485-6. 
  • Ljubinko Radenković (1999). Mitološki stanovnici voda (2). Skoplje: Danica za 2000. 
  • Anna Plotnikova (2001). Ethnolinguistic phenomena in Boundary Balkan Slavic areas. 
  • Svetlana M. Tolstoj, Ljubinko Radenković (2001). Slovenska mitologija: enciklopedijski rečnik. Beograd: Zepter Book World. ISBN 978-86-7494-025-9. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Potražite lamja u Vikirečniku, slobodnom rečniku.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ламја_(словенска_митологија)&oldid=26914927”