Pređi na sadržaj

Langdok

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Grb istorijske provincije Langdok, danas se koristi kao zastava regiona Središnji Pirineji

Langdok (fr. Languedoc, oksit. Lengadòc) je nekadašnja francuska provincija, koja danas predstavlja najveći deo francuskog regiona Langdok-Rusijon, deo regiona Središnji Pirineji i mali deo regiona Rona-Alpi. Površina Langdoka je 42.700 km². Nalazi se u središnjem delu južne Francuske. Na istoku izlazi na Lionski zaliv i reku Rona, dok je na zapadu reka Garona granica prema Gaskonji.

Istorijski glavni grad Langdoka je Tuluz, a drugi veći gradovi su Monpelje, Nim, Narbon, Set i Bezije.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Sredozemnu obalu Langdoka su u antici naseljavali Grci, Feničani i Rimljani. Kasnije su ovde stigli Vandali, Zapadni Goti i Saraceni.

Ime provincije potiče od imena lokalnih dijalekata (fr. Langues d’oc).

U kasnom Srednjem veku Langdok je bio centar religijskog pokreta katara. Katolička crkva ih je proglasila jereticima i povela Katarski krstaški rat protiv njih. Tvrđava Monsegur je važila za glavni grad katara i pala je posle desetomesečne opsade. U 17. veku izgrađen je kanal midi koji preko Langdoka povezuje Atlantik sa Sredozemnim morem.

Ekonomija[uredi | uredi izvor]

Langdok ima dugu tradiciju uzgajanja vinograda i proizvodnje vina. Hiperproizvodnja vina je 1970-ih dovela do problema u Evropskoj uniji i langdočkim vinima je nametnula reputaciju jeftinih vina. Ovaj region proizvodi trećinu grožđa koje se obere u Francuskoj. Gaji se još pirinač, voće i maslinke. U brdima se gaje ovce i koze i proizvodi sir. Za primorski deo Langdoka je karakterističan ribolov i turizam.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]