Pređi na sadržaj

Lapiti

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Lapit i kentaur: metopa iz Partenona.

Lapiti (grč. Λαπίθες) su u grčkoj mitologiji bili pleme koje je u prvo vreme nastanjivalo sever Tesalije, a potom se proširilo ka jugu do Peloponeza i istoku do Rodosa i Krita.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Ime Lapita možda potiče od reči lapicidae što bi značilo „komadići kremena“.[1]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Lapiti se pominju kao junaci koji su učestvovali u kentauromahiji, lovu na Kalidonskog vepra i pohodu Argonauta. Glavni junaci su bili Kenej i Piritoj, a mnogi kasniji heroji i članovi uglednih porodica poticali su baš iz ovog plemena.[2] Prema Diodoru i HomerovojIlijadi“, predak Lapita je bio Lapit, sin Apolona i Stilbe, brat kentaura. Bio je oženjen Orsinomom, sa kojom je imao sinove Forbanta, Triopa i Perifanta.[3]

U umetnosti[uredi | uredi izvor]

Najčešće su prikazivani u kentauromahiji. Jedna od najznačajnijih građevina u Altisu, hram boga Zevsa ima mermerne ukrase, koji između ostalog prikazuju i borbu Lapita i Kentaura u prisustvu boga Apolona.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Robert Grevs. 1995. Grčki mitovi. 6. izdanje. Nolit. Beograd.
  2. ^ Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
  3. ^ Greek Myth Index: Lapithes Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. april 2011), Pristupljeno 10. 4. 2013.
  4. ^ Srejović, D. 1997. Arheološki leksikon. Savremena administracija. Beograd.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]