Pređi na sadržaj

Lajapi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Lajapkinja

Lajapi (ལ་ཡཔ་) autohton su narod koji živi u visokim planinama severozapadnog Butana u selu Laja. Broj stanovnika 2003. godine iznosio je 1.100.[1] Etnički su povezani sa Tibetancima, a govore lajanskim dijalektom. Lajapi svoju domovinu nazivaju Be-iul - „skrivena zemlja”.[2]

Religija[uredi | uredi izvor]

Zahvaljujući tibetanskom uticaju, Lajapi praktikuju mešavinu Bona (tibetanska tradicionalna religija) i tibetanskog budizma. Prema legendi, selo Laja je mesto gde je Ngavang Namgial, osnivač Butana, prvi put ušao u zemlju.[2]

Posebno jedinstvena među Lajapima je obimna tradicija „prljanja živih”, koja podrazumeva izopštenje ritualno nečistih osoba iz društvenih aktivnosti. Lajapi izbegavaju „žive koji su zaprljani” kako ne bi ljutili božanstva i kako bi se zaštitili od bolesti stoke. Među ritualno nečistim delima su rođenje, razvod i smrt, uključujući i smrt konja.

Odeća[uredi | uredi izvor]

Odeća Lajapa je slična tibetanskoj narodnoj nošnji, osim nekoliko razlika. Dok muškarci nose narodnu nošnju iz Butana, koja se sastoji od svilene ili lanene odeće koja je obično boje šafrana i crvene boje[3]. Žene nose crne vunene jakne dužine do gležnjeva, koje na dnu dugačkih rukava imaju plave šare. Ukrašavaju se srebrnim nakitom i biserima.[3]

Najistaknutija karakteristika ženske lajapske nošnje je njihov špicasti šešir. Izrađen od tamnih bambusovih traka, šešir se završava oštrom tačkom koja upire na nebo, krst sličan hrišćanskom krstu, preokrenut.[3]

Način života[uredi | uredi izvor]

Laja, Butan

Zbog činjenice da žive u blizini tibetanske granice, Lajapi se tradicionalno bave trgovinom. Danas to uključuje krijumčarenje kineskih ćebadi i plastičnih proizvoda koji su zabranjeni od strane vlade Butana, ali u velikoj meri zahtevani od stanovnika Butana.

Tradicionalno, Lajapi su živeli polu-nomadskim načinom života, koji je podrazumevao uzgajanje jakova i dzoova[2][3]. Zbog hladnog vremena na ovoj nadmorskoj visini, može se saditi samo nekoliko useva, izuzev nekih trava. Lajapi takođe tradicionalno sakupljaju kordeseps (vrsta gljive), vredne medicinske i magične gljive kojih ima u regionu. Sa povećanom zaštitom životne sredine Butana, Lajapi i uopšte poljoprivrednici suočavaju se sa većim izazovima u zaštiti stoke od prirodnih predatora, posebno leoparda. Poplave su naročito ozbiljne pretnje lajapskom načinu života, koji je u velikoj meri zavisan od stoke i vodnih resursa.

Brak i porodica[uredi | uredi izvor]

Lajapi su poznati po svojoj tradiciji poliandrije, koju praktikuju da bi održali porodicu i imovinu na okupu, iako ovaj običaj gubi na značaju.[2] Lajapi takođe imaju tradiciju dečjeg braka, sa nevestama mlađim od 10 godina.[4] Žene koje se obraćaju medijima, predviđaju da će povećanje školovanja dovesti do smanjenja brakova kod dece. Mnoge Lajapkinje smatraju da je zdravstvena zaštita teško pristupačna tokom trudnoće zbog izolovanih naselja i nomadskog načina života.

Reference[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]