Pređi na sadržaj

Legat Tanje Kragujević i Vasilija Vince Vujića

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Legat Tanje Kragujević i Vasilija Vince Vujića
Vasilije i Tanja u svom domu, prilikom jedne od donacija za legat
Osnivanje2017.
2019. (otvaranje)
LokacijaBeograd
 Republika Srbija
VrstaLegat
Veb-sajthttps://adligat.rs/

Legat Tanje Kragujević i Vasilija Vince Vujića je porodična zbirka materijalnih i kulturnih dobara koju su u Udruženju za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat” u Beogradu formirali Tanja Kragujević, književnica, ćerka čuvenog fotografa Stevana Kragujevića, i njen suprug, profesor Vasilije Vince Vujić, unuk kolekcionara umetnina, veleposednika i velikog dobrotvora Joce Vujića. U okviru legata izdvojene su tako i dve zasebne zbirke - Zbirka Joce Vujića i Zbirka Stevana i Lepe Kragujević, a veliki deo njihovih darova izložen je i u okviru Zbirke Prvog srpskog ustanka.[1]

Legat je dostupan javnosti u okviru Muzeja srpske književnosti na Banjici u Beogradu.[2]

O darodavcima[uredi | uredi izvor]

Tanja Kragujević[uredi | uredi izvor]

Tanja Kragujević rođena je u Senti, na severu Vojvodine, 26. oktobra 1946. godine.[3] Njen otac bio je Stevan Kragujević, jedan od najznačajnijih jugoslovenskih i srpskih fotoreportera i fotoumetnika, a majka Lepa Kragujević bila je spiker na Radio Beogradu.[4] Tanja je diplomirala, a potom i magistrirala, na Filološkom fakultetu u Beogradu, na grupi za Opštu književnost sa teorijom književnosti. Svoju prvu knjigu „Vratio se volovođa” objavila je u dvadesetoj godini, u kolekciji Prva knjiga Matice srpske, a od tada je publikovala više od dvadeset knjiga poezije i niz knjiga esejističkih tekstova o srpskim i svetskim pesnicima. Poezija Tanje Kragujević zastupljlena je u više desetina antologija u zemlji i inostranstvu, kao i u tematskim i drugim zbornicima.[3]

Osim književnog rada, više od petnaest godina bavila se izdavačkim radom i bila urednik „Narodne knjige” u Beogradu, kao i biblioteke „Arijel” i izdavačke kuće „Agora”. Takođe je, u saradnji sa prevodiocima, radila na više knjiga prepeva, a priredila je i knjigu za decu Desanke Maksimović Patuljak Kukuruzović.

Dobitnica je velikog broja značajnih književnih nagrada, među kojima su: Brankova nagrada (1966), Nagrada „Đura Jakšić” (1993), Nagrada „Isidora Sekulić” (1976), Nagrada „Milan Bogdanović” (1996), Nagrada „Desanka Maksimović” (2015), Nagrada „Drainac” za zbirku pesama Extravaganza (2020).

Odlukom Vlade Srbije dobitnik je zvanja vrhunskog umetnika u oblasti književnosti.

Član je Srpskog književnog društva, od njegovog osnivanja 2001. godine, a u Udruženju za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat”, zajedno sa svojim suprugom Vasilijem, ima status počasnog člana osnivača.[5]

Vasilije Vince Vujić[uredi | uredi izvor]

Vasilije Vince Vujić i oružje koje je poklonio Udruženju „Adligat"

Vasilije Vince Vujić rođen je 28. marta 1945. godine. Diplomirao je u Beogradu na Državnom institutu za fizičku kulturu (DIF), 1968. Bio je profesor fizičkog vaspitanja u Zemunskoj gimnaziji od 1969. do penzionisanja 2010. godine. Dobitnik je Platinske plakete Zemunske gimnazije kao jedan od značajnih i „legendarnih” profesora škole. Unuk je Joce Vujića (1868 – 1934), kolekcionara umetnina, bibliofila, velikog dobrotvora srpskog naroda i veleposednika. Udruženju „Adligat” poklonio je brojne predmete iz zbirke svoga dede, nekadašnjeg Muzeja Joce Vujića, ali i obimnu arhivsku građu i dokumentaciju ovog značajnog kolekcionara, zbog čega je u okviru legata osnovana i zasebna Zbirka Joce Vujića.[1][6]

O legatu[uredi | uredi izvor]

Glava deteta u ružičastom mermeru, delo Tome Rosandića iz 1911. Dar Tanje Kragujević i Vasilija Vince Vujića.

Formiranje legata započela je u vidu zbirke Tanja Kragujević, 2012. godine, poklanjajući Udruženju u nekoliko navrata razne predmete, knjige, svoju arhivsku građu i drugo. Tokom godina je i njen suprug Vasilije otpočeo sa darovima Udruženju, a zajedno su 2017. formirali porodični legat, koji je za javnost izložen i otvoren 2019. godine u okviru Muzeja srpske književnosti. Zbog bogatih darova i velike posvećenosti, oboje su dobili status počasnih članova osnivača Udruženja.[5] Legat čini pesnička arhiva Tanje Kragujević, nekoliko književnih nagrada, njene knjige i knjige sa posvetama kolega, uključujući i posvetu dobitnice Nobelove nagrade Vislave Šimborske. Poklonjeni su i filatelistički koverti iz kolekcije Stevana Kragujevića, uz raznovrsnu arhivsku građu, što sve zajedno čini zasebnu Zbirku Stevana i Lepe Kragujević.[7] Tanja je Udruženju poklonila i stari nakit iz 18. veka, poklon od roditelja, koji uključuje kopču za pojas, narukvice od pećkog filigrana i ukrasni lanac.  

U legatu se takođe nalazi i srebrni filigranski pojas iz 19. veka, princeze Ksenije Petrović Njegoš, ćerke kralja Nikole.[7] Pojas je bio Tanjin venčani poklon od porodice Vujić, prethodno deo Muzeja Joce Vujića. Iz bogate muzejske riznice svoga dede, Vasilije je poklonio i zlatne pečatne prstenove sa inicijalima Joce Vujića. Jedan prsten, pored inicijala, sadrži i simbol pravde, a drugi je prsten sa zlatnim okvirom i rubinskom pločicom. Ovi dragoceni predmeti bili su deo porodičnog nasleđa Vujića, a Udruženju su povereni na dalje čuvanje sa velikim poverenjem i željom da se saradnji da poseban i značajan akcenat.[8]

Udruženju su Vasilije i Tanja poklonili i vredan prsten iz 14. veka iskovan u Novom Brdu, mestu koje je u srednjovekovnoj Srbiji bilo poznato po rudnicima zlata i srebra. Prsten je izrazito ženski, što ga čini vema retkim, a dr Marko Popović, arheolog koji vodi restauraciju i konzervaciju tvrđave Novog Brda, istakao je da prsten spada u najbolje primerke srpskog srednjovekovnog nakita.[1] Ovaj prsten, zajedno sa naušnicama iz 16. veka iz Prizrena, predstavlja važan trag srpske istorije i svedoči o rudarstvu i veštini srpskih zanatlija u srednjovekovnom periodu.[1]

Kubura iz 19. veka, poklon Vasilija Vince Vujića

Važan deo legata čini i staro oružje, uključujući primerke koji su bili korišćeni u vreme Prvog srpskog ustanka – turski jatagan, ustanički pištolj i kubura iz 19. veka, koje je u Udruženju izloženo u okviru Zbirke Prvog srpskog ustanka. U legatu su takođe i francuska sablja, handžar, kao i arbija (šipka od železa ili tvrdog drveta kojom se nabija naboj u cevi pušaka kremenjača i koja služi i za čišćenje) za koju u Katalogu svog muzeja, Joca Vujić kaže: „Arbija, drška od srebra. Doneo 1916, iz Skadra dr Branko Pecarski”.[1]

Radno vreme[uredi | uredi izvor]

Legat Tanje Kragujević i Vasilija Vince Vujića otvoren je za posetioce u okviru Muzeja srpske književnosti na Banjici u Beogradu, četvrtkom, petkom i subotom uz prethodno zakazivanje.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d „Vredan prsten iz XIV veka, ustaničko oružje i drugi divni darovi” (PDF). Srbija među knjigama. 2—18: 3—7. 2018 — preko https://www.tanjakragujevic.com/. 
  2. ^ „Otvoren legat Tanje Kragujević i Vasilija Vince Vujića”. Krstarica (na jeziku: srpski). 2019-09-21. Pristupljeno 2020-08-25. 
  3. ^ a b „Tanja Kragujević – Srpsko Književno Društvo” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-08-25. 
  4. ^ „Legat porodice Kragujević”. stalnapostavka.arhiv-beograda.org. Pristupljeno 2020-08-25. 
  5. ^ a b „Uprava i osnivači” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-08-25. 
  6. ^ „Novi članovi Adligata”. Srbija među knjigama. Godišnjak: 337. 2017 — preko Udruženje za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat”. 
  7. ^ a b „Srebrni pojas porodice Petrović Njegoš”. Srbija među knjigama. Godišnjak: str. 113. 2017 — preko Udruženje za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat” Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. avgust 2020).
  8. ^ Vojvodine, Javna medijska ustanova JMU Radio-televizija. „Zlatni pečatni prstenovi Joce Vujića u Adligatu”. JMU Radio-televizija Vojvodine. Pristupljeno 2020-08-25. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]