Lekit

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Lekit, oko 500. godine p. n. e. (Arheološki muzej u Atini)

Lekit (grč. Λήκυθος) jest oblik starogrčke keramičkih posuda, koji spada u grupu slikanih vaza manjih dimenzija. Lekiti su služili za čuvanje tečnih mirisa i drugih tečnosti, koje su imale sepulkralnu namenu. Slični lekitima su i aribali.

Lekiti s crnim figurama tokom 6. veka p. n. e. nisu imali funeralni karakter, već su služili kao posude za čuvanje ulja i mirisa. Sredinom 5. veka javljaju se beli lekiti, kod kojih je belo obojena površina ukrašena tankim crnim ili mrkim linijama.

Beli lekiti[uredi | uredi izvor]

Namenjeni su kultu pokojnika i predstavljaju atički običaj. Ako su nađeni u grobovima van Atike, ukazuju na koloniste ili emigrante.

Prevlaka kod ovih sudova je bela i pokriva trbuh vaze. Vrat, drška i stopa prevučeni su crnim firnisom. Na najstarijim posudama ornament je skroman; najčešće je predstavljena jedna figura u sceni iz svakodnevnog života. S vremenom se pojavljuju scene vezane za pokojnika. Prikazuje se Hermes koji odvodi duše, Haron koji čamcem prevozi pokojnike.

Na lekitima iz mlađeg perioda figure imaju izražene emocije.

Smatra se da je vrhunac u izradi dostignut u trećoj četvrtini 5. veka. p. n. e. Najlepši primerci vezuju se za slikara Ahila.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]