Leopold V, vojvoda Austrije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Leopold V Austrijski
Leopold V Austrijski prima zastavu od Henrika VI
Lični podaci
Datum rođenja1157.
Datum smrti31. decembar 1194.(1194-12-31) (36/37 god.)
Mesto smrtiGrac, Štajerska
Grobopatija Hejligenkrajc
Porodica
SupružnikJelena
PotomstvoFridrih I Austrijski, Leopold VI Austrijski
RoditeljiHenrik
Teodore
DinastijaBabenberg
vojvoda Austrije
Period1177-1194
PrethodnikHajnrih II, vojvoda Austrije
NaslednikFridrih I Austrijski
vojvoda Štajerske
Period1192-1194
PrethodnikOtakar IV Štajerski
NaslednikLeopold VI Austrijski

Leopold V (1157 - 31. decembar 1194) je bio vojvoda Austrije od 1177. godine i vojvoda Štajerske od 1192. godine do svoje smrti. Jedan je od značajnijih učesnika Trećeg krstaškog rata.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Leopold je bio sin austrijskog vojvode Henrika II i vizantijske princeze Teodore, ćerke Andronika Komnina, drugog sina Jovana II Komnina.[1] Tokom vladavine Leopoldovog oca Henrija Austrija je iz markgrofovije uzdignuta na rang vojvodstva (1156) od strane Fridriha Barbarose. Kao najstariji Henrijev sin, Leopold je 1174. godine u Regensburgu položio vazalnu zakletvu. Svoga oca nasledio je 13. januara 1177. godine. Ubrzo po stupanju na vlast Leopold je pružio podršku Fridrihu, vojvodi Češke, u borbi sa svojim rođakom Sobjeslavom II koji je preduzeo kampanju prema Austriji. Za uzvrat, Leopold je postigao mir sa susednom Češkom. Mirovnom konferencijom predsedavao je Fridrih Barbarosa (1179). Dve godine kasnije učestvovao je na Carskoj skupštini u Erfurtu gde je njegov prvenac Fridrih takođe položio zakletvu. Godine 1182. pošao je na hodočašće u Svetu zemlju. Svečano je dočekan od strane ugarskog kralja Bele III i vizantijskog cara Aleksija II. U Nemačkoj je poveo pregovore sa Otokarom IV Štajerskim koji je primio titulu vojvode 1180. godine. Štajerska je, u skladu sa sporazumom potpisanim 1186. godine, spojena sa Gornjom Austrijom (uključujući Vels i Štajr) u vojvodstvo Austriju nakon Otokarove smrti 1192. godine. Sledeće godine je Leopold primio od cara Štajersku kao feud. Ovo su prvi koraci u stvaranju moderne Austrije[2]

Leopold je uzeo učešća u Trećem krstaškom ratu. Granični spor sa Belom III sprečio ga je da se priključi Fridrihu Barbarosi 1189. godine. Nakon careve smrti (1190) otišao je u Veneciju odakle je krenuo u Svetu zemlju. Jesenje nevreme primoralo ga je da zimu provede u Zadru na obali Jadrana. U Palestinu je stigao kada je opsada Akre bila pri kraju. Preuzeo je vođstvo nad francuskim snagama koje su nakon pogibije Barbarose objedinjene pod Fridrihom Švapskim. Tom prilikom je, prema legendi, nastala austrijska zastava. Leopoldova odeća bila je tokom borbi sa muslimanima potpuno natopljena krvlju. Kada je skinuo pojas, ispod njega je odeća bila neuprljana krvlju. Svetorimski car Henri VI dozvolio je Leopoldu da ove boje usvoji kao svoju novi zastavu.[2]

Akra se, nakon dolaska Filipa II Avgusta i Ričarda I Plantageneta predala (12. jula 1191). Vojvoda Leopold je, kao komandant nemačkog garnizona, zahtevao prava jednaka pravima francuskog i engleskog kralja. Njegov zahtev je odbijen. Kada je, pored zastave Jerusalimske kraljevine, Engleske i Francuske, Leopold istakao i svoju zastavu, Ričardov rođak, Konrad od Monferata, uklonio je austrijsku zastavu. Leopold je napustio Svetu zemlju i vratio se u Austriju (krajem 1191). Januara sledeće godine je optužen pred sudom Henrija VI za ubistvo Konrada od Monferata koji je u međuvremenu izabran za jerusalimskog kralja.[2] Filip II je takođe napustio Svetu zemlju pravdajući se bolešću. U Evropi je sklopio savez sa Ričardovim bratom Jovanom bez Zemlje protiv engleskog kralja. Ričard je požurio da se vrati u Englesku sklapajući mir sa Saladinom. Francuske luke bile su zatvorene za Ričardove brodove te je otplovio do Jadranskog mora. Iskrcao se u Akvileji i pokušao se provući preko Austrije do poseda svoga rođaka Henrika Lava u Bavarskoj. Pred Božić 1192. godine morao se zaustaviti u blizini Beča gde je uhapšen od strane Leopolda koji ga je optužio za ubistvo Konrada. Ričard je u Svetoj zemlji podržavao suparničkog pretendenta na presto, Gija Lizinjana. U početku ga je Leopold držao u Durnštajnu da bi ga marta 1193. godine prodao Henriku VI. Novac koga je dobio od cara (35.000 kilograma zlata)[3] Leopold je koristio da izgradi nove gradske zidine Beča, ali i da izgradi gradove Viner Nojštat i Fridberg u Štajerskoj. Papa Celestin III ga je ekskomunicirao zbog toga što je držao krstaša kao zarobljenika[2]

Kako bi se iskupio, Leopold je pripremao novi krstaški pohod. Njegovi planovi, međutim, nisu uspeli. Vojvoda je 1194. godine slomio nogu prilikom pada sa konja na viteškom turniru u Gracu. Nijedan hirurg nije pristao da mu amputira nogu te je vojvoda svojim slugama naredio da mu je odseku sekirom.[4] Podlegao je gangreni. Neposredno pred smrt se ispovedio arhiepiskopu Adalbertu III od Salcburga. Sahranjen je u opatiji u Hejligenkrajcu[2]

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Ernest of Austria
 
 
 
 
 
 
 
8. Leopold II, markgrof Austrije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Adelaide Von Eilenburg
 
 
 
 
 
 
 
4. Leopold III, markgrof Austrije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Rapoto IV of Cham
 
 
 
 
 
 
 
9. Ida od Austrije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Henrik
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Henrik III, car Svetog rimskog carstva
 
 
 
 
 
 
 
10. Hajnrih IV, car Svetog rimskog carstva
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Agnesa od Poatua
 
 
 
 
 
 
 
5. Agnesa od Nemačke
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Oton I Savojski
 
 
 
 
 
 
 
11. Berta Savojska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Adelaida od Suze
 
 
 
 
 
 
 
1. Leopold V Austrijski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Aleksije I Komnin
 
 
 
 
 
 
 
12. Jovan II Komnin
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Irina Duka
 
 
 
 
 
 
 
6. Andronik Komnin
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Ladislav I Sveti
 
 
 
 
 
 
 
13. Piroška Ugarska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Adelaida Švapska
 
 
 
 
 
 
 
3. Teodora Komnina Austrijska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Potomstvo[uredi | uredi izvor]

Leopold se 1174. godine oženio Jelenom (1158-1199), ćerkom kasnijeg ugarskog kralja Geze II. Jelena mu je rodila dva sina:

  • Fridriha I[5] (oko 1175-1198) koji je oca nasledio na austrijskom prestolu.
  • Leopolda VI (1176-1230) koji je oca nasledio kao vojvoda Štajerske. Od 1198. godine je i vojvoda Austrije.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lingelbach 1913, str. 91–92
  2. ^ a b v g d Cawley, Charles. "Austria". Medieval Lands Project. Pristupljeno 2 January 2013.
  3. ^ Fuhrmann 1986, str. 182.
  4. ^ Howden 1871, str. 276–78
  5. ^ Fastlinger 1920, str. 112.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Beller, Steven (2007). A Concise History of Austria. New York: Cambridge University Press. ISBN 978-0521478861. 
  • Brooke, Z. N. (1938). A History of Europe: From 911 to 1198. London: Methuen & Company Ltd. ISBN 978-1443740708. 
  • Dopsch, Heinz (1999). Österreichische Geschichte 1122-1278. Vienna: Ueberreuter. ISBN 978-3-8000-3973-9. 
  • Howden, Roger (1871). William Stubbs, ur. Chronica (4 volumes). 
  • Lechner, Karl (1976). Die Babenberger: Markgrafen und Herzoge von Österreich 976–1246. Vienna: Böhlau. ISBN 978-3205085089. 
  • Leeper, Alexander W. (1941). History of Medieval Austria. London: Oxford University Press. ISBN 978-0404153472. 
  • Lingelbach, William E. (1913). The History of Nations: Austria-Hungary. New York: P. F. Collier & Son Company. ASIN B000L3E368. 
  • Pohl, Walter (1995). Die Welt der Babenberger. Graz: Verlag Styria. ISBN 978-3222123344. 
  • Rickett, Richard (1985). A Brief Survey of Austrian History. Vienna: Prachner. ISBN 978-3853670019. 
  • Wegener, Wilhelm (1965). Genealogischen Tafeln zur mitteleuropäischen Geschichte. Vienna: Verlag Degener. 


Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]