Pređi na sadržaj

Leskovik (Niš)

Koordinate: 43° 24′ 13″ S; 21° 53′ 35″ I / 43.4035° S; 21.893166° I / 43.4035; 21.893166
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Leskovik
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugNišavski
GradNiš
Gradska opštinaCrveni Krst
Stanovništvo
 — 2011.Pad 248
Geografske karakteristike
Koordinate43° 24′ 13″ S; 21° 53′ 35″ I / 43.4035° S; 21.893166° I / 43.4035; 21.893166
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina616 m
Leskovik na karti Srbije
Leskovik
Leskovik
Leskovik na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj018
Registarska oznakaNI

Leskovik je naseljeno mesto u gradskoj opštini Crveni Krst na području grada Niša u Nišavskom upravnom okrugu. Nalazi se u planinskom području Kameničkog visa i Popove glave, na oko 10 kilometara udaljenosti od centra Niša. Prema popisu iz 2002. bilo je 300 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 347 stanovnika).

Istorija[uredi | uredi izvor]

Leskovik je staro, verovatno još u predturskom periodu formirano selo, premda ga raniji turski popisi s kraja 15. veka ne spominju. Popis iz 1564. godine ga, međutim, evidentira kao selo s više od 20 domova. Kasnije se podaci o Leskoviku gube da bi bio spomenut 1841. godine u vezi sa protivturskim ustankom, tzv. niškom bunom, kada je bio spaljen. Za obnovu je dobio pomoć u iznosu 250 groša.

Pre oslobođenja od Turaka, kao i posle oslobođenja za jedan duži period vremena, Leskovik je sa Cerjem bio najjače stočarsko i šumsko (gorosečko) selo na potesu od Popove glave (534 m) do Kalafata (837 m). Osim svojih, ovčari Leskovika su tokom leta čuvali ovce i domaćinstava iz potplaninskih sela. Krajem 19. veka (1895) bio je malo selo sa 21 domaćinstvom i 182 stanovnika, a 1930. godine u njemu je živelo 38 domaćinstava i 254 stanovnika.

S raspadom porodičnih zadruga, koje su se očuvale do prvih decenija 20. veka, započeo je proces bržeg usitnjavanja seoskog poseda. Od 1960. godine nastupile su značajnije tendencije iseljavanja radno sposobnog stanovništva i zastarevanje sela. Istovremeno, većina odseljenih i dalje je zadržavala svoje posede u Leskoviku, razvijajući time mešovitu privredu. Godine 1971. u Leskoviku su živela 44 poljoprivredna, 47 mešovitih i jedno nepoljoprivredno domaćinstvo.

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Do Leskovika se može doći prigradskom linijom 30 PAS Niš - Gornji Komren - Hum - Rujnik - Leskovik.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Leskovik živi 217 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 49,1 godina (47,6 kod muškaraca i 50,8 kod žena). U naselju ima 81 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,06.

Ovo naselje je u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 485
1953. 512
1961. 534
1971. 470
1981. 415
1991. 347 342
2002. 300 300
2011. 248
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[2]
Srbi
  
300 100,0%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  2. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  3. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Enciklopedija Niša: Priroda, prostor, stanovništvo; izdanje Gradina - Niš, 1995.g. pp. 85.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]