Lik (mitologija)
Lik (grč. Λύκος) je u grčkoj mitologiji bilo ime više ličnosti.
Etimologija[uredi | uredi izvor]
Ime Lik ima značenje „kuka“, „vuk“ ili „ajkula“.[1]
Mitologija[uredi | uredi izvor]
- Prema Apolodoru, bio je jedan od Egiptida, čija je majka bila Argifija, a supruga Danaida Agava.[2]
- Prema Apolodoru i Higinu, bio je sin ljubimac boga Posejdona, koji je zbog toga boravio na „ostrvu blaženih“. Njegova majka je bila Plejada Keleno.[3]
- Daskilov sin, kralj Marijandina koji je srdačno ugostio Argonaute. Uz velike počasti je sahranio dvojicu od njih, Tifija i Idmona, koji su umrli na njegovoj zemlji. Pred polazak Argonauta u Kolhidu, on je svog sina poslao da im pokaže put.[4] On ih je tako srdačno primio, jer su ubili Amika, kralja Berbika, koji je bio njegov neprijatelj. Herakle mu je pomogao takođe u borbi protiv Berbika i ubio je mnoge, pa tako i Migdona, Amikovog brata. On je čak preoteo veliku teritoriju od njih i dao je Liku, koji ju je nazvao Herakleja.[3]
- Prema Higinu, otac Askalafa i Ijalmena, koje je imao sa Pernidom.[3]
- Lik ili Likije je bio sin Pandiona i Pilije, Egejev, Nisov i Palantov brat. Brat Egej ga je proterao iz Atine i on je našao utočište u Areni u Meseniji, gde je otkrio obrede Velike Boginje Afareju. Ili je prema Herodotu došao u Likiju, koja je nazvana po njemu.[3] Neki izvori navode da je Egej kao najstariji dobio vlast nad Atinom, dok su braća kockom podelila vlast nad drugim zemljama. Tako je Lik dobio Eubeju. Ljubomorna braća su inače širila glasine da je Lik vanbračni sin nekog Skirija i on je živeo pod stalnom opasnošću od zavere svojih rođaka, te se izdavao za izgnanika iz Eubeje, da bi se konačno povukao zajedno sa Sarpedonom.[5] Prema Pausaniji i Aristofanu, u Atini je slavljen kao heroj, a licej je nazvan po njemu. Pausanija je izveštavao i da je ponekad nazivan antičkim prorokom i da je porodica Likomeda u Atini, dobila naziv po njemu, jer su navodno od njega i potekli. Ova porodica je bila blisko povezana sa atičkim misterijama i imala svoje kapele u demama u Fili i Andaniji.[6] Kao prorok, rekao je da će Mesenjani, ako budu uspeli da sačuvaju izvesnu svetu stvar, moći da povrate svoju očevinu. Prema jednoj verziji, ta stvar je bila tanka kalajna ploča na kojoj su bile urezane tajne velikih boginja. Zato su Mesenjani tu ploču stavili u bronzanu urnu i zakopali na vrhu planine Itone. Nju je iskopao Tebanac Epaminondant, kada je povratio Mesnjanima slavu koju su nekada imali.[5]
- Bio je satir, sin Hermesa i Iftime, Ferespondov i Pronomov brat. Bio je glasnik boga Dionisa.[7]
- Lik je bio jedan od kentaura koji se borio protiv Lapita na Piritojevoj svadbi. Ubio ga je Piritoj.[8]
- Prema Vergilijevoj „Enejidi“, jedan od Enejinih pratilaca.[3]
- Vergilije je pomenuo još jednog Lika koji je bio vojnik u Enejinoj vojsci i koga je ubio Turno.[3]
- Lik ili Likurg je bio Feretov sin, kralj Nemeje, grada u severnoj Argolidi. Njegova supruga je bila Amfiteja ili Euridika. Kada je vojska koja je krenula u pohod sedmorice protiv Tebe stigla do njegovog grada, desila mu se nesreća; otrovna zmija je ujela i ubila njegovog sina Ofelta, zbog nepažnje Hipsipile.[3]
- Bio je jedan od telhina, sin Posejdona i Talase, koji se pridružio Dionisu u pohodu na Indiju.[3] Prema Diodoru, on je otišao u Likiju gde je sagradio hram likijskom Apolonu kraj reke Ksant.[6]
- Prema Pausaniji, Tračanin koga je ubio Kikno u borbi jedan na jedan.[6]
- Arejev sin, kralj Libije, koji je strance žrtvovao svom ocu. Zadesilo se da je Diomed, na povratku iz Troje pristigao u njegovu zemlju zbog bure koja ga je tamo nanela, pa je Lik hteo da žrtvuje i njega. Međutim, spasila ga je Likova kćerka Kaliroja, koja se u njega bila zaljubila.[4]
- Derijadov saveznik, koji se u ratu u Indiji borio protiv Dionisa, zajedno sa ocem i braćom. Bio je inače sin Areta i Laobije.[3]
- Jedan od branilaca Tebe u ratu sedmorice protiv Tebe.[3]
- Prema Ovidijevim „Metamorfozama“, jedan od Diomedovih prijatelja koji je pretvoren u pticu.[3]
Posebni članci[uredi | uredi izvor]
- Lik (Hirijejev sin), kralj Tebe.
- Lik (Posejdonov sin).
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ theoi.com: Telkhines, Pristupljeno 11. 4. 2013.
- ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology}- Greek Mythology Link: DANAIDS; The DANAIDS, their mothers, husbands, and mothers-in-law according to Apollodorus 2.1.5
- ^ а б в г д ђ е ж з и ј Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Dictionary; Leucophrye to Meander
- ^ а б Цермановић-Кузмановић, А. & Срејовић, Д. 1992. Лексикон религија и митова. Савремена администрација. Београд.
- ^ а б Роберт Гревс. 1995. Грчки митови. 6. издање. Нолит. Београд.
- ^ а б в Greek Myth Index: Lycus Архивирано на сајту Wayback Machine (21. јун 2011), Приступљено 11. 4. 2013.
- ^ theoi.com: Satyroi Hermeides, Приступљено 11. 4. 2013.
- ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: CENTAURS; -{List of CENTAURS