Ličko Pounje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ličko Pounje je područje uz gornji tok rijeke Une do granice s Bosnom i Hercegovinom. Pounje je rječni sliv Une s pritocima, koje obuhvata sjeverozapadnu Bosnu, istočnu Liku do Plješevice kao i Baniju oko Zrinske gore.

Geografski položaj[uredi | uredi izvor]

Ličko Pounje se nalazi na istoku Like. Obuhvata prostor opštine Donji Lapac, u Ličko-senjskoj županiji i istočni dio opštine Gračac, u Zadarskoj županiji. Odvojeno je od ostatka Like sa visokim planinskim okvirom Plješevice. Manje geomorfološke cjeline su strme padine Plješevice, morfološki raščlanjena gornjounska Površ, zavala Lapačkog polja (sjever), udolinsko proširenje gornje Une sa Srpskim poljem (jug). Južni dio Ličkog Pounja gravitira prema Dalmaciji i funkcionalno je organizovan u okviru Zadarske županije.

Istorija[uredi | uredi izvor]

U srednjem vijeku Ličko Pounje je bilo dio Krbave. Došli su 1530. godine Srbi (ili Raci) izbegli iz Turske u "Pounje", gradu na Kupi.[1] Nakon povlačenja Turaka iz Like, Ličko Pounje je još sto godina, do Svištovskog mira 1791. godine, ostalo u sastavu turske Bosne. Veće naseljavanje počinje od druge polovine 18. vijeka kad je bila u sastavu Vojne krajine. U 19. vijeku dolazi do razvoja poljoprivrede, ratarstva i stočarstva, posebno se razvijaju Donji Lapac i Srb.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Stanovništvo se bavi ratarstvom i stočarstvom, kao i drvnom industrijom. Iako je udio poljoprivrednih površina najmanji u Lici, poljoprivreda je prisutna u dijelovima Lapačkog polja kao i unskom dolinskom prostoru.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Delo", Beograd 1911. godine

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]