Pređi na sadržaj

Ловац на јелене

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Lovac na jelene
Filmski poster
RežijaMajkl Čimino
ScenarioDerik Vošbern
po filmskoj priči Vošberna, Kvina K. Redekera, Luisa Garfinkla i Majkla Čimina
ProducentBari Spajkings
Majkl Dili
Majkl Čimino
Glavne ulogeRobert de Niro
Kristofer Voken
Meril Strip
Džon Kazale
Džon Sevidž
Ejmi Rajt
Producentska
kuća
Universal Pictures
Godina1978.
Trajanje184 minuta[1]
ZemljaSAD
Jezikengleski
rusinski
vijetnamski
francuski
Budžet15 miliona dolara[2]
Zarada49 miliona dolara
IMDb veza

Lovac na jelene (engl. The Deer Hunter) je američki ratni film iz 1978. godine, koji je režirao Majkl Čimino, a čija se radnja vrti oko rusinsko-američkih radnika u čeličani i njihovog vojnog roka tokom Vijetnamskog rata.[3] Glavne uloge tumače Robert de Niro, Kristofer Voken, Džon Sevidž, Džon Kazale, Meril Strip i Džordž Zundza. Radnja filma odvija se u Klertonu, malom industrijskom gradiću smeštenom na reci Monongahila, južno od Pitsburga, a nakon toga u Vijetnamu i pred kraj u Sajgonu tokom Vijetnamskog rata.

Film je delomično temeljen na nikada produciranom scenariju naziva Čovek koji je došao da se igra, autora Luisa Garfinkla i Kvina K. Redekera, o ruskom ruletu. Producent filma Majkl Dili, koji je našao scenario, unajmio je scenaristu/režisera Majkla Čimina, koji je zajedno sa Derikom Vošbernom prepravio tekst koristeći element ruskog ruleta i stavljajući ga u Vijetnamski rat. Snimanje filma nije prošlo bez problema, budući da su prekoračeni dozvoljeni budžet i raspored snimanja; film je na kraju koštao 15 miliona dolara. U vreme bioskopske distribucije filma, scene sa ruskim ruletom su se smatrale izrazito kontroverznima.

Film je bio nominovan za devet nagrada Oskar, a osvojio je pet: za najbolji film, najboljeg režisera (Čimino), najboljeg sporednog glumca (Voken), najbolji miks zvuka i najbolju montažu. Film je obeležio prvu nominaciju Meril Strip za nagradu Oskar (za najbolju sporednu glumicu). Američki filmski institut je postavio film na 53. mesto liste najboljih američkih filmova svih vremena. Kongresna biblioteka je 1996. godine izabrala film za čuvanje u Nacionalnom registru filmova, kao „kulturno, istorijski ili estetski značajan”.

Radnja[uredi | uredi izvor]

U Klertonu, malom industrijskom gradiću u zapadnom delu američke države Pensilvanija u drugoj polovini 1967. godine, rusko-američki radnici u čeličani, Majkl „Majk” Vronski, Stiven Puškov i Nikanor „Nik“ Čevotarevič, uz pomoć svojih prijatelja i kolega, Stena i Pitera „Aksela” Akselroda, kao i vlasnika lokalnog kafića Džona Velša, pripremaju se za dva velika predstojeća događaja: Stivenovo venčanje i odlazak na služenje vojnog roka.

U uvodnim scenama filma upoznajemo trojicu glavnih likova − Majka, ozbiljnog, ali skromnog vođu; Stivena, srdačnog mladoženju i Nika, tihog, introspektivnog mladića koji voli odlazak u lov na jelene zbog „drveća”. U ovom delu filma takođe se upoznajemo i sa Majkovom filozofijom „jednog hica” − filozofijom prema kojoj Majk voli da lovi jelene (ubiti ih jednim hicem). Pre nego što njih trojica odu u Vijetnam na vojni rok, Stiven i njegova devojka Andžela (koja je trudna sa drugim muškarcem, ali koju Stiven svejedno voli) venčavaju se u ruskoj pravoslavnoj crkvi. U međuvremenu, otkriva se da Majk skriva romantična osećanja prema Lindi, Nikovoj devojci.

Proslava venčanja odvija se u lokalnom baru pa su uskoro svi pijani, plešu, pevaju i dobro zabavljaju. U jednom trenutku Majk, Nik i Stiven primećuju da je na venčanje došao pripadnik američkih specijalnih vojnih jedinica. Majk mu kupuje piće i pokušava da započne razgovor kako bi saznao kakva je situacija u Vijetnamu, ali ga vojnik ignoriše. Nakon što mu Majk objasni da on, Stiven i Nik uskoro odlaze u Vijetnam, pripadnik Zelenih beretki diže čašu i kaže „jebi ga”. Uskoro čini identičnu stvar, podiže čašu i govori isto. Nakon što ga ostali zaustave pre nego što bi mogao da započne tuču, Majk se vraća za bar i kao podrugljivu šalu diže svoju čašu, nazdravlja sa vojnikom i kaže „jebi ga”. Vojnik ga pogleda i kiselo mu se nasmeši. Kasnije, Stiven i Andžela tokom ceremonije proslave venčanja piju iz zajedničkog pehara, a prema staroj tradiciji veruje se da ako popiju celo vino bez prolivanja ijedne kapi, biće srećni do kraja života. Ipak, jedna kap crvenog vina koju niko nije primetio pada na Andželinu venčanicu i na taj način nagoveštava buduće događaje.

Nakon što Linda uhvati buket cveća kojeg je bacila Andžela, Nik je zaprosi na što ona pristaje. Kasnije te večeri, pijani Majk trči gradom potpuno go. Nik ga sustiže i u njihovom zajedničkom razgovoru moli ga da ga ne ostavlja „tamo”, ako se išta loše dogodi. Sledećeg dana Majk, Nik, Stenli, Džon i Aksel odlaze u lov na jelene poslednji put, a Majk ubija jelena „jednim hicem”.

Uskoro se film prebacuje u ratom uništeno selo koje napada američki helikopter i koje su okupirali komunisti. Vojnik Severnog Vijetnama baca granatu u sklonište prepuno civila. Majk, koji se do tog trenutka nalazio u nesvesti (a koji je u međuvremenu postao narednik u specijalnim vojnim jedinicama) budi se i vidi vojnika kako ubija ženu koja u naručju nosi dete. Kao osvetu, Majk ga ubija bacačem plamena. U međuvremenu iz helikoptera izlazi nekoliko pripadnika američke pešadije među kojima su Nik i Stiven. Majk, Stiven i Nik neočekivano se susreću pre nego što ih Vijetnamci zarobe i odvedu u ratni logor pored reke zajedno sa ostalim američkim vojnicima i vojnicima Južnog Vijetnama.

Kao zabavu, sadistički čuvari prisiljavaju zatvorenike da igraju ruski rulet i pritom se klade na one koji će preživeti i one koji neće. Sva tri prijatelja prisiljena su da igraju. Stiven igra protiv Majka koji mu daje moralnu podršku, ali Stiven doživljava slom i gubi kontrolu nad pištoljem čiji metak ga ranjava po glavi. Kao kaznu, stražari stavljaju Stivena u podvodni kavez prepun pacova i leševa onih koji su doživeli istu sudbinu kao on. Još ranije je Majk razgovarao sa Nikom u vezi Stivena i njegovog eventualnog preživljavanja celog događaja, ali nakon što, uz Nikovu pomoć, ubije svoje porobljivače, Majk spašava Stivena. Uskoro njih trojica plutaju rekom na velikoj grani drveta. Slučajno ih pronalazi američki helikopter, ali Nik je jedini koji uspeva da se popenje na njega. Oslabljeni Stiven pada s helikoptera natrag u reku, a Majk se namerno baca za njim kako ga ne bi ostavio i spašava ga. Majk pomaže Stivenu da se domogne obale, ali Stivenove noge su slomljene pa ga Majk nosi kroz džunglu do savezničkih ratnih linija. Kada naiđu na karavan lokalnih civila koji beže iz ratne zone, Majk zaustavlja vojni kamion Južnih Vijetnamaca i na njega stavlja ranjenog Stivena moleći vojnike da se pobrinu za njega.

Za to vreme psihički oštećeni Nik se oporavlja u vojnoj bolnici u Sajgonu, ne znajući šta se dogodilo sa njegovim prijateljima. Nakon bolničkog otpuštanja, on besciljno luta gradom po noći. U jednom trenutku upoznaje Džulijena Grindu, prijateljski raspoloženog Francuza koji pije šampanjac, a koji se nalazi ispred sobe u kojoj ljudi igraju ruski rulet i klade se na njih. Grinda nagovara nevoljnog Nika da učestvuje i odvodi ga u sobu. Tamo se nalazi Majk koji promatra igru, ali Nik ga ne primećuje. Kada Majk vidi Nika pokušava da ga dozove, ali ga ovaj svejedno ne vidi. Nik ulazi u igru, uzima pištolj jednog od učesnika i puca na njega i u sebe što kod publike izazove nemir zbog prekida igre. Grinda povlači Nika do svog automobila i njih dvojica zajedno beže, dok Majk celo to vreme iz gužve pokušava da dozove Nika, ali bez uspeha.

Majk se vraća u SAD, ali odlučuje da se ne pokazuje u javnosti. Govori vozaču taksija, u kojem dolazi, da samo prođe pokraj njegove kuće u kojoj ga čekaju svi prijatelji, jer mu je neugodno zbog ceremonije koju su priredili Linda i ostali. Kasnije on posećuje Lindu i njih dvoje se zbližavaju, ali samo zbog činjenice što misle da su oboje izgubili zajedničkog prijatelja. Majk uskoro saznaje za Andželu koju posećuje u njenom domu. Andžela se nalazi u gotovo katatoničnom stanju i jedva je sposobna da razume šta joj Majk govori. Kada je Majk upita gde se nalazi Stiven, ona mu na papiriću piše njegov broj telefona, što Majka odvodi u lokalnu veteransku bolnicu u kojoj se Stiven nalazi već nekoliko meseci.

Majk odlazi u lov sa Akselom, Džonom i Stenom, ali nakon što nađe jelena i ispali svoj „jedan hitac” usmerava pušku u vazduh i na taj način jelen uspeva da pobegne. Seda na obližnji kamen i viče „OK?”, a jeka učini svoje pa se njegov „OK” čuje još mnogo puta što upućuje na njegovo mentalno stanje usled gubitka prijatelja Stivena i Nika. Vraća se u kolibu u kojoj Sten pokazuje mali revolver koji je kupio i sa kojim mlatara okolo. U jednom trenutku Majk mu uzima pištolj i uperava mu ga u glavu, ne znajući da je pištolj napunjen. Uskoro Majk posećuje Stivena, koji je izgubio obe noge i delomično je paralizovan. Stiven mu otkriva da mu neko iz Sajgona šalje velike sume novca, a Majk je uveren da se radi o Niku. Nakon toga Majk odvodi Stivena kući, njegovoj supruzi Andželi i otputuje u Sajgon nekoliko nedelja pre pada tog grada 1975. godine.

U Sajgonu, Majk pronalazi Grindu koji se u međuvremenu obogatio igrajući ruski rulet, kladeći se na Nika. Grinda ga odvodi do Nika u prepunom klubu gde se igra ruski rulet, ali Nik se više ne seća svog prijatelja i svog doma u Pensilvaniji. Majk ulazi sam u igru ruskog ruleta protiv Nika, nadajući se da će na taj način vratiti Niku sećanje i nagovoriti ga da se zajedno vrate kući, ali do tada je Nikov um već potpuno zamračen. Majk hvata Nika za ruku kako bi ga sprečio da puca u sebe prilikom igre i otkriva da su mu ruke prepune ožiljaka (što je implikacija na njegovo verovatno drogiranje heroinom). U poslednjem trenutku, nakon što Majk pokuša da ga podseti na njihove zajedničke odlaske u lov, Nik konačno prepoznaje Majka i nasmeši se. Nik mu kaže „jedan hitac”, diže ruku sa pištoljem do svoje glave, povlači okidač i ubija se. Užasnut, Majk pokušava da ga dozove, ali bez uspeha.

U SAD se 1975. godine održava pogreb za Nika, kojeg je u međuvremenu Majk doveo kući i na taj način održao svoje obećanje. Film se završava scenom u kojoj se svi nalaze u Džonovom baru, pevaju pesmu „Bože blagoslovio Ameriku” i nazdravljaju u Nikovu čast.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Robert de Niro Majkl „Majk” Vronski
Kristofer Voken Nikanor „Nik” Čevotarevič
Džon Sevidž Stiven Puškov
Džon Kazale Stenli „Stoš”
Meril Strip Linda
Džordž Zundza Džon Velš
Čak Aspegren Piter „Aksel” Akselrod
Pjer Segi Džulijen Grinda
Rutanja Alda Andžela Puškin
Širli Stoler Stivenova majka
Ejmi Rajt deveruša
Ričard Kas Lindin otac
Džo Grifasi vođa benda

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ THE DEER HUNTER (X)”. British Board of Film Classification. 15. 11. 1978. Arhivirano iz originala 9. 8. 2020. g. 
  2. ^ The Deer Hunter (1978)”. Box Office Mojo. Arhivirano iz originala 7. 6. 2019. g. Pristupljeno 17. 10. 2022. 
  3. ^ 1001 film koji moraš da vidiš pre nego što umreš. Beograd. 2008. str. 636. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]