Pređi na sadržaj

Ловци Дине

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Lovci Dine
Korice knjige srpskog izdanja
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovHunters of Dune
AutorBrajan Herbert
Kevin Dž. Anderson
Zemlja SAD
Jezikengleski
Žanr / vrsta delanaučna fantastika
Izdavanje
Datum2006.
Broj stranica528
Serija(l)Dina
Hronologija
PrethodnikKapitol: Dina
NaslednikPeščani crvi Dine

Lovci Dine (engl. Hunters of Dune) je naučnofantastični roman iz 2006. godine, američkih pisaca Brajana Herberta i Kevina Dž. Andersona, koji predstavlja prvu od dve knjige koju su njih dvojica napisali da bi dovršili originalni serijal Dina Frenka Herberta.

Neizvesni završetak romana Kapitol: Dina (1985) i smrt Frenka Herberta 1986. godine ostavili su neke bitne delove priče nerazrešenim.[1][2] Objavljen 22. avgusta 2006, roman Lovci Dine nastavlja priču o opasnosti koju za čovečanstvo predstavlja udaljeni, neimenovani, ali uvek prisutni „veliki neprijatelj”. Roman je zasnovan na beleškama koje je ostavio Frenk Herbert, odnosno Lovci Dine i nastavak iz 2007, Peščani crvi Dine, predstavljaju verziju onoga što je Frenk Herbert nazvao Dina 7.

Prvih pet poglavlja bilo je dostupno pre objavljivanja romana putem besplatnog preuzimanja sa zvaničnog sajta serijala Dina; izlazila su jednom mesečno od marta do jula 2006. godine.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Već tri godine, ne-brod Itaka je u alternativnom univerzumu, skrivajući se od „velikog neprijatelja”. Na njemu putuju klonovi, ili gole, Dankana Ajdaha i poznatog vojnog komandanta Majlsa Tega, Benegeseritkinja Šijana, poslednji gospodar Bene Tleilaksa Skajtejl, sedam malih peščanih crva koji proizvode melanž, kao i niz drugih ljudi. Skajtejl je podelio tajnu proizvodnje melanža, takođe poznatog kao začin, u akslotl-rezervoarima, jer ga peščani crvi ne proizvode dovoljno da bi omogućili brodu da nastavi putovanje. Misteriozna Proročica Vremena razgovara sa Dankanom i vraća ne-brod u „normalan” univerzum. Brod otkrivaju misteriozni Danijel i Marti, koji se prvi put pominju na kraju prethodnog romana. Pokušavaju da zarobe brod, ali on uspeva da pobegne.

Na planeti Kapitol, jedinom preostalom izvorištu začina, Murbela, sada vođa Uvaženih matera i Benegeseritkinja, pokušava da spoji ove dve grupe u Novo sestrinstvo i spreči građanski rat. Očajnički tražeći još začina kako bi njihovi navigatori mogli da putuju kroz svemir, Svemirski esnaf iznosi svoje zahteve, ali Murbela odbija, preteći da će ih potpuno odseći. Iako niko osim Benegeseritkinja to ne zna, peščani crvi na Kapitolu ne proizvode mnogo melanža; Benegeseritkinje nadoknađuju nedostatak sopstvenim zalihama.

Iako su Uvažene matere uništile sve svetove Bene Tleilaksa, njihovi potomci (Izgubljeni Tleilaksi) su se vratili iz Raštrkavanja. Oni koriste menjače oblika poznate kao lice-igrači za špijunažu, sve dok lice-igrači ne ubiju starešinu Tleilaksa, Buraha, i zamene ga duplikatom. Otkriva se da su zamenili sve starešine Izgubljenih Tleilaksa, kao i bezbroj ljudi na raznim planetama u Starom carstvu. Njihov vođa Krone šalje Ukstala, Tleilaksa nižeg ranga, da služi Heliki, vođi pobunjenih Uvaženih matera, koja se proglasila velikom materom i sada vlada osvojenim matičnim svetom Bene Tleilaksa, Tleilaksom.

Očajni Svemirski esnaf odlazi na Iks tražeći alternativni način putovanja u svemiru. Krone i njegovi lice-igrači tajno su se infiltrirali među Iksijance, planirajući da ostvare dominaciju nad univerzumom. Sarađujući sa Danijelom i Marti, Krone nudi njihovu naprednu navigacionu tehnologiju Esnafu, predstavljajući je kao iksijansku. Esnaf pristaje na razvoj ove tehnologije pod uslovom da ima monopol na nju.

Ukstal je primoran da koristi akslotl-rezerovare za proizvodnju droge za povećanje adrenalina koju koriste Uvažene matere. Krone daje zadatak Ukstalu da napravi golu barona Vladimira Harkonena, koja će biti sociopata kao i original. Krone nalazi krv Pola Atreida i nalaže Ukstalu da napravi i golu Pola; namerava da iskoristi baronovog golu da izopači Polovog golu u oružje za Danijelovo i Martino osvajanje univerzuma. Kasnije, esnafski navigator Edrik dolazi na Tleilaks tražeći Ukstalovo znanje o akslotl-rezervoarima; navigator se plaši zastarelosti svoje vrste kada iksijanska navigaciona tehnologija postane dostupna. On traži izvor začina iz rezervoara da bi razbio monopol Benegeseritkinja, ali svi veruju da je tehnologija umrla sa gospodarima Tleilaksa. Ukstal na kraju pristupa genetskom materijalu preminulog gospodara Vafa i stvara nekoliko Vafovih gola, nadajući se da će povratiti izgubljenu tehnologiju.

Na ne-brodu, Skajtejlovo trenutno telo umire, a on nema zamensko. On ima samo jednu tajnu koju može da iskoristi kao zalog za pregovaranje: skrivenu nulentropsku kapsulu koja sadrži ćelije brojnih važnih istorijskih i legendarnih ličnosti koje su Tleilaksi tajno sakupljali milenijumima, još u vreme Batlerijskog džihada. Benegeseritkinje vode žestoku raspravu oko toga da li da stvore gole od bilo koje od ovih istorijskih ličnosti, ali na kraju pristaju. Jedno po jedno, stvaraju se gole Pola, Čani, gospe Džesike, Leta II, Stilgara, Lijeta-Kajnsa, Tufira Havata i Velingtona Jua, a Skajtejl dobija dozvolu za sopstvenog golu.

Na Kapitolu, Murbela stvara Valkire, elitnu udarnu snagu Novog sestrinstva. Uspešno napadaju pobunjenička uporišta Uvaženih matera na drugim planetama, otkrivajući da su neke od Uvaženih matera zapravo lice-igrači. Murbela pristupa drugom sećanju od svojih pretkinja Uvaženih matera i saznaje njihovo pravo poreklo: bile su osvetoljubive žene Tleilaksa, oslobođene i asimilovane od strane Ribogovornica i Benegeseritkinja koje su pobegle u Raštrkavanju. Žene Tleilaksa su milenijumima bile porobljene da bi ih Tleilaksi koristili kao akslotl rezervoare. Ovo poreklo je zaboravljeno; Murbela sada razume zašto su Uvažene matere uništile svetove Tleilaksa u Starom carstvu. Murbela takođe pristupa sećanju koje pokazuje poreklo misteriozne sile koju Uvažene matere nazivaju Neprijateljom.

Na ne-brodu, pobunjena Benegeseritkinja pokušava da ubije golu Leta II, ali biva osujećena kada se on transformiše u peščanog crva. Pol gola krade i konzumira preveliku dozu začina u pokušaju da se seti svoje prošlosti, ali umesto toga ima viziju da ga je ubila zla verzija sebe. Nakon što su ga otkrile Benegeseritkinje, on zaključuje da je ponovo stekao vidovitost. Šijana ima vizije koje sugerišu da je upotreba gola opasna i zaustavlja program dok ne sazna nešto više o ovome.

Danijel i Marti govore Kroneu da odbaci gole barona Harkonena i Pola Atreida, pošto su namamili Itaku u zamku, i uskoro će uhvatiti golu Pola na ne-brodu. Radeći za svoje ciljeve, Krone nastavlja da priprema gole, vraćajući baronova sećanja i upućujući ga da obuči golu Pola, koju on preimenuje u Paolo. Paolo još nije povratio svoja sećanja.

Murbela pravi dogovor sa Rišezom, konkurentom Iksa, da obezbedi naoružanje za sukob sa velikim neprijateljom, ali pobunjeničke Uvažene matere uništavaju planetu da bi osakatile Novo sestrinstvo. Murbela i njene Valkire uspešno napadaju Tleilaks, najmoćnije od pobunjeničkih uporišta Uvaženih matera, i otkrivaju da su mnoge, uključujući i vrhovnu materu Heliku, bili lice-igrači. Ukstal umire u pokušaju da pobegne, ali preostali Vaf gola nalazi utočište kod Svemirskog esnafa, nudeći Edriku svoje znanje da stvori sopstvene peščane crve.

Itaka nailazi na svet dresera. Istraživačka grupa sa ne-broda otkriva da su dreseri zapravo lice-igrači i jedva uspevaju da pobegnu nazad na brod. Neki brodovi lice-igrača se zabijaju u Itaku, a nastali haos onemogućava da se sazna da li su neki putnici zamenjeni lice-igračima. Hitna situacija primorava Tega da otkrije svoju skrivenu moć nadljudske brzine.

Murbela, koja sada ima potpunu kontrolu nad Uvaženim materama i Benegeseritkinjama, priprema se za odbranu od snaga velikog neprijatelja, koje je drugo sećanje sada identifikovalo kao misleće mašine Omnijusa, gospodara mašina uništenog u drevnom Batlerijskom džihadu. Otkriveno je da je Proročica Vremena živa svest Norme Senve, koja na neki način takođe postoji milenijumima nakon džihada.

Otkriva se da su Danijel i Marti zapravo Omnijus i nezavisni robot Erazmus. Pre svog uništenja, inkarnacija Omnijusa na planeti Gijedi Prajm je lansirala 5.000 sondi sposobnih da izgrade nove kolonije mašina na bilo kojoj planeti na koju bi naišli. Jedna od ovih sondi je na kraju presrela signal koji je preneo poslednji preostali Omnijus na Korinu pre nego što je i on uništen. Njegove snage i Sinhronizovano carstvo konačno su ponovo sastavljeni, a nova verzija sveuma je na putu nazad u Staro carstvo da uništi čitavo čovečanstvo.

Prijem[uredi | uredi izvor]

The New York Times je o knjizi napisao da „Brajan Herbert i Kevin Dž. Anderson obavljaju posao, ali deluje da se često ne zabavljaju sa svojim materijalom... do kraja Lovaca, oni su uradili tek nešto više od postavljanja stola za Peščane crve Dine.”[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Itzkoff, Dave (24. 9. 2006). „Across the Universe: Dune Babies”. The New York Times. Arhivirano iz originala 24. 10. 2015. g. Pristupljeno 14. 4. 2018. 
  2. ^ Snider, John C. (avgust 2007). „Audiobook Review: Sandworms of Dune by Brian Herbert & Kevin J Anderson”. SciFiDimensions.com (Internet Archive). Arhivirano iz originala 13. 5. 2008. g. Pristupljeno 20. 7. 2011. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]