Pređi na sadržaj

Лолита

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Lolita
Omot prvog britanskog izdanja
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovLolita
AutorVladimir Nabokov
Jezikengleski
Izdavanje
Datum1955

Lolita je roman Vladimira Nabokova. Napisan je na engleskom i prvi put objavljen u Parizu 1955. godine, da bi kasnije bio preveden na ruski i objavljen u Njujorku 1967. godine. Roman je poznat širom sveta po inovativnom stilu pisanja ali i po svojoj kontroverznoj temi: pripovedač i protagonista u romanu Hambert Hambert postaje seksualno opsednut dvanaestogodišnjom Dolores Hejz.

Lolita je Nabakovljevo ubedljivo najpoznatije, najčitanije i najprevođenije delo. To je postala prvenstveno zahvaljujući tome što su puritanci bili skandalizovani zbog "pornografske teme"; dakle, vanknjiževne pogrešne premise dovele su do književno tačnog zaključka. Lolita je njegovo i najbolje delo. On je jednom priliko rekao da bi ga trebalo pamtiti po Loliti i po prevodu Evgenija Onjegina.[1]

Po svom objavljivanju, roman je dostigao status klasika kao jedan od najpoznatijih i najkontroverznijih primera književnosti 20. veka. Ime Lolita je ušlo u savremenu kulturu kao naziv za seksualno aktivnu mladu devojku okrenutu starijim muškarcima.[2]

Roman je dva puta adaptiran za film, 1962. godine (režiser Stenli Kjubrik, sa Džejmsom Mejsonom kao Hambertom Hambertom) i ponovo 1997. godine (režiser Ejdrijen Lajn, a kao glavni glumac Džeremi Ajrons).

Radnja romana[uredi | uredi izvor]

Humbert Humbert, prefinjeni gospodin srednjih godina, može se seksualno uzbuditi tek u susretu s devojčicama na pragu puberteta, "nimficama". Kad ugleda dvanaestogodišnju Lolitu, zaljubi se u nju i oženi njenu majku samo da bi mogao ostati pored nje. Nakon smrti Lolitine majke Humbert započinje pokvareni ljubavni život sa Lolitom po hotelima, motelima i autoputevima duž američkog kontinenta. Nakon dve godine Lolita ga napušta. sledeće tri godine on je očajnički i bezuspešno traži i napokon prima pismo: udata je i trudna i potrban joj je novac. On joj žuri u posetu (udala se za primitivca, živi u bedi, porasla je pet-šest centimetara, ima veliki stomak, nije više nifica ali on je još uvek beznadno voli), nagovara je da mu se vrati, ona odbija. daje joj novac i odlazi. Vozi pravo u vilu "zavodnika" koji ju je bio "oteo", ubija ga iz revolvera, predaje se policiji.[3]

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Iako je „Lolita” napisana na engleskom, Nobokov ju je kasnije preveo na ruski i zahtevao da se iz tog prevoda prevodi na druge jezike.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Marković, Veselin (2011). Uporedni svetovi. Beograd. str. 151—206. 
  2. ^ Nabokov, Vladimir (2013). Lolita. Beograd. str. 7—10. 
  3. ^ Šoljan, Antun (1982). 100 najvećih romana svjetske književnosti. Zagreb. str. 510—511. 
  4. ^ Šoljan, Antun (1982). 100 najvećih romana svjetske književnosti. Zagreb. str. 511. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]