Lord (pevačica)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Lord
Lord (2022)
Lični podaci
Puno imeEla Marija Lani Jelić O’Konor
Datum rođenja(1996-11-07)7. novembar 1996.(27 god.)
Mesto rođenjaOkland, Novi Zeland
Državljanstvo
  • novozelandsko
  • hrvatsko
Zanimanje
  • pevačica
  • tekstopisac
Muzički rad
Aktivni period2009—danas
Žanr
Instrumentvokal
Izdavačka kuća
Ostalo
Veb-sajtwww.lorde.co.nz

Ela Marija Lani Jelić O’Konor (engl. Ella Marija Lani Yelich-O'Connor; Okland, 7. novembar 1996), poznata kao Lord (engl. Lorde), novozelandska je pevačica i tekstopisac. Poznata je po svom nekonvencionalnom stilu pop muzike i introspektivnom pisanju pesama.

Dok je bila mala učestvovala je u mnogim pevačkim i glumačkim sekcijama. Sa trinaest godina potpisala je ugovor sa Juniverzal mjuzik grupom. Usvojila je svoj pseudonim jer je bila fascinirana sa „kraljevskim i aristokratijom”, ali je mislila da samo „Lord” zvuči previše muški, pa je dodala jedno „e” na kraj da ga napravi malo više ženskim.[1]

Njen prvi singl, Royals (2013), zauzeo je prvo mesto na Novozelandskoj top 40 listi pesama, kao i top-listi Bilbord hot 100 listi, što je čini prvim novozelandskim solo izvođačem čija je pesma zauzela prvo mesto u SAD. Njen debatni album, Pure Heroine, koji je izašao 2013. dobio je pozitivne kritike i doživeo veliki uspeh širom sveta.

Njen rad joj je doneo brojne nagrade. Na 56. Godišnjoj dodeli Gremi nagrada, Lord je dobila četiri nominacije, a od toga je osvojila dve nagrade: nagradu za pesmu godine i nagradu za najbolji pop solo nastup, za pesmu Royals.[2]

Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]

„Počela sam da pišem pesme kad sam imala 13 ili 14 godina, jer sam uvek mnogo čitala. Moja mama je pesnik i mi smo uvek imali mnogo knjiga, i to je uvek bila važna stvar za mene, verovatno više od muzike.”

—Lord o svojoj tehnici pisanja pesama[3]

Ela Jelić O’Konor je rođena 7. novembra 1996 u Oklandu, Novi Zeland. Njena majka, Sonja Jelić,[4] koja je osvojila brojne nagrade je pesnik,[5] a njen otac, Vik O’Konor, je građevinski inženjer.[6][7] Otac njene majke, Đorđe, bio je srpski emigrant[8] iz Dalmacije[5] (današnja Hrvatska) koji je radio veoma naporno 7 dana u nedelji.[8] Njen pradeda je Srbin Branko Jelić (sin Đorđa i Krstine), rođen 15. jula 1912. godine u selu Majdan kod Gornjeg Milanovca,[traži se izvor] Branko je bio član posade 102. eskadrile Šestog lovačkog puka Kraljevine Jugoslavije, koja je izginula braneći Beograd 6. aprila 1941. godine, kod Preševa (postoji spomenik).[traži se izvor] Brankova supruga je bila Radmila (Srpkinja iz Vukovara), koja je posle njegove pogibije, rodila sina Đorđa Jelića i iselila se na Novi Zeland.[traži se izvor]

Lorde je odgajena u predgrađu Devonporta, Oklend,[9] zajedno sa starijom sestrom i mlađim bratom. Ona je irskog, hrvatskog[8][10] i srpskog etničkog porekla. Kada je imala 5 godina, Lord je počela da ide na časove glume i otkrila ljubav prema glumi i pevanju.[11] Rekla je da je uživala u tome što je morala „da se prebaci na drugu stranu sebe da bi postala neko drugi”.[12] Majka ju je ohrabrivala da čita što više dok je bila mala.

Albumi[uredi | uredi izvor]

Pure Heroine (2013)[uredi | uredi izvor]

Pure Heroine je debitantski album novozelandske Lord. Objavljen je 27. septembra 2013. godine. Producent i tekstopisac albuma je Joel Little, dok je Lord tekstopisac i vokal. Snimanje se vršilo u Golden Age studijima. Album se bavi temama omladine i kritikuje glavnu kulturu, istražujući materijalizam, slavu, potrošačku kulturu i socijalni status. Poznat je po svom uticaju na savremenu pop muziku i izazovu savremenim umetnicima. Pure Heroine je bio jedan od najprodavanijih ženskih albuma 2013. godine. Na Gremi nagradama je nominovan za najbolji pop vokal album, dok je singl Royals osvojio nagrade za pesmu godine i najbolje pop solo izvođenje. Neke od pesama koje su stekle slavu su: Team, Tennis Court, Royals, Ribs, Buzzcut season, Glory and Gore... Lord kroz svoje duboke tekstove prelazi granice pop kulture. Album pripada žanrovima kao što su elektronika, elektro pop, drim pop i alternativni pop.

Pure Heroine omot

„Prvi album sam napravila kada sam imala 16 godina i on je prodrmao moj svet pre nego što sam bila u mogućnosti da legalno kupim pivo. Preko noći sam počela da letim svuda. Čula sam svoje pevanje u supermarketima, toaletima... Moji najveći idoli su hteli da pričaju sa mnom ili čak da mi ogule kožu sa vrata i popiju me živu“, rekla je Lorde o iskustvu sa prethodnim albumom. - Lord o iskustvu sa prvim albumom.

Melodrama (2017)

Melodrama je drugi studijski album Novozelanđanke, objavljen 16. juna 2017. godine. Muziku potpisuje Jack Antonoff sa dodatnom produkcijom Joel Little, Flume i Malay. Snimanje je vršeno u Electric Lady studijima, poznat po saradnjama sa mnogim zvezdama. Posle duge trogodišnje pauze Lord se vratila u drugačijem stilu. Album govori o prvom velikom raskidu veze i o samoći i lepoti usamljenosti. Sa metaforičnim tekstovima novozelandska pevačica ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Bio je jedan od najbolje kritički ocenjenih albuma. Lord uz pomoć sinestezije dočarava melodramatičnu atmosferu, začinjuje album i čini ga celovitom pričom. Pojavljuju se mnogi instrumenti, a najprisutniji je klavir. Neke od najpopularnijih pesama postale su Green Light, Perfect Places, The Louvre, Sober, Liability... Na Gremi nagradama bio je nominovan za album godine. Lord je bila jedina žena u ovoj kategoriji. Po žanru, Melodrama se deli na elektropop, indi pop i drim pop.

Bilo joj je izuzetno teško da piše o ovoj temi i dodaje: „Ponosna sam na album Melodrama. Ljudima će se svideti ili neće, ali bar znam da više nikada neću morati da napravim 'ozloglašeni drugi album'. Svakog dana sam zahvalna na onome čime se bavim, i da od svih života, vi ste odlučili da promenite moj“[13].- Lord govori o Melodrami u intervjuu.

Diskografija[uredi | uredi izvor]

Studijski albumi
  • Pure Heroine (2013)
  • Melodrama (2017)
  • Solar Power (2021)

Videografija[uredi | uredi izvor]

Godina Naziv Režiser
2013. Royals Joel Kefali
2013. Tennis Court Joel Kefali
2013. Team Young Replicant
2014. Yellow Flicker Beat Emily Kai Bock
2015. Magnets Ryan Hope
2017. Green Light Grant Singer
2017. Perfect Places Grant Singer

Turneje[uredi | uredi izvor]

  • Pure Heroine Tour (2013—2014)
  • Melodrama World Tour (2017—2018)
  • Solar Power Tour (2022—2023)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Weber, Lindsey (6. 11. 2013). „Lorde 101: Who Is This 16-Year-Old Singer?”. Vulture. Pristupljeno 16. 12. 2013. 
  2. ^ Mokoena, Tshepo (19. 2. 2014). „Lorde wins international female solo artist award at 2014 Brits”. The Guardian. Pristupljeno 19. 2. 2014. 
  3. ^ Pinckney, Jim (23. 03. 2013). „Lorde moves in mysterious ways”. New Zealand Listener. Arhivirano iz originala 08. 08. 2013. g. Pristupljeno 18. 08. 2013. 
  4. ^ „New Zealand Electronic Text Centre profile”. Victoria University of Wellington. 2013. Pristupljeno 15. 10. 2013. 
  5. ^ a b „Yelich, Sonya”. 6. 07. 2010. Arhivirano iz originala 14. 03. 2016. g. Pristupljeno 3. 10. 2013. 
  6. ^ Greive, Duncan (26. 09. 2013). „Lorde: Storm Singer”. Metro Arts Auckland. Arhivirano iz originala 23. 10. 2013. g. Pristupljeno 26. 10. 2013. 
  7. ^ Rachel Sanders (26. 04. 2013). „Listen To This Teen Singer From New Zealand Right Now”. Buzzfeed. Pristupljeno 7. 05. 2013. 
  8. ^ a b v Greive, Duncan (2013). „Lorde: Pop's New Ruler”. Metro / FasterLouder. Arhivirano iz originala 11. 09. 2016. g. Pristupljeno 24. 9. 2016. 
  9. ^ Graves, Shahlin (20. 03. 2013). „Inside The Mind Of... Lorde”. Coup De Main. Pristupljeno 13. 05. 2013. 
  10. ^ Shapiro, Marc (2014). Lorde. Omnibus Press (Music Sales Limited). str. 6 u sekciji "Introduction — Do You Know Her?". Pristupljeno 24. 9. 2016. 
  11. ^ Weiner, Jonah (28. 10. 2013). „Lorde's Teenage Dream”. Rolling Stone. Arhivirano iz originala 29. 06. 2018. g. Pristupljeno 14. 11. 2013. 
  12. ^ McNulty, Bernadette (8. 11. 2013). „Lorde interview: Dream Teen”. The Daily Telegraph. Pristupljeno 14. 11. 2013. 
  13. ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Lordina „Melodrama“ dostupna i u Srbiji”. www.rts.rs. Pristupljeno 2020-12-24. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]