Pređi na sadržaj

Luis Bakalov

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Fotografija Bakalova 2014. godine

Luis Enrikez Bakalov (30. avgust 193315. novembar 2017) bio je filmski kompozitor argentinskog porekla.

Biografija[uredi | uredi izvor]

On je rođen u Buenos Ajresu u porodici bugarskog jevrejskog porekla, ali iako se identifikovao kao Jevrejin, nije praktikovao judaizam.[1][2][3] Baba i deda po ocu bili su banatski Bugari koji su emigrirali u Argentinu.[4]

Muziku je učio od Enrikea Barenbojma, oca Danijela Barenbojma, dirigenta berlinskog i čikaškog orkestara, kao i Berte Sujovolski.[5] Komponovao je brojne partiture za špageti vestern filmove. Početkom 1970-ih sarađivao je sa italijanskim progresivnim rok bendovima. Bakalov je dva puta nominovan za Oskara za najbolju originalnu muziku, osvojivši ga 1996. za Poštar.[6] Bakalov je komponovao značajna dela za hor i orkestar.

Filmovi na kojima je radio uključuju vesterne kao što su Đango, Metak za generala i Veliki dvoboj, i italijanske kriminalističke filmove kao što su Kalibar 9, ll boss iMister Scarface. Takođe je komponovao za Felinijev Grad žena 1980. godine.

Pre smrti, bio je umetnički direktor Orchestra della Magna Greci u Tarantu, Italija.[7]

Diskografija[uredi | uredi izvor]

Studijski albumi
  • 1968 We Still Kill the Old Way (OST) (LP; United Artists)
  • 1971 Pitturamusica (LP; Generalmusic)
  • 1972 Paesaggi (LP; Generalmusic)
  • 1973 La Seduzione (LP; Cetra)
  • 1975 Desbandes by Gato Barbieri and Luis Bacalov (LP; Vista)
  • 1979 Sincretic 1 by Luis Bacalov and Giovanni Tommaso
  • 1980 La cité des femmes (LP; Général Music France)
  • 1984 Le Juge (CD; Ltd; Music Box Records)
  • 1985 Le Transfuge (CD; Ltd; Music Box Records)
  • 1985 Django (Original Motion Picture Soundtrack) (Intermezzo, Generalmusic)
  • 1986 Quién Sabe? (Original Motion Picture Soundtrack) (Intermezzo, Generalmusic)
  • 1992 Il Prezzo del potere (Original Soundtrack) (CD; CAM)
  • 1993 Luis Bacalov Plays Nino Rota (CD; CAM)
  • 1994 The Postman (Il Postino) (CD; Miramax Records)
  • 1994 Anni Ribelli (Original Soundtrack) (CD; CAM)
  • 1995 A ciascuno il suo / Una questione d'onore (Original Soundtracks) (CD, RE; Point Records
  • 1995 La più grande rapina del west / L'oro dei bravados (Original Soundtracks) (CD, RE, Ltd.; GDM Music)
  • 1995 Il grande duello / Si può fare... amigo (Original Soundtracks) (CD; Point Records)
  • 1995 Ricatto alla Mala / La polizia è al servizio del cittadino? (Original Soundtracks) (CD; Point Records)
  • 1996 Il Vangelo secondo Matteo (Original Soundtrack) (CD, RE, RCA)
  • 1997 Concerto Premio Rota 1996' (CD, RM; CAM)
  • 1997 La tregua ("The Truce") (Original Motion Picture Soundtrack) (CD; CAM)
  • 1999 Milonga (Original Soundtrack) (CD; RCA)
  • 2000 Lo chiamavano King... / Monta in sella!! Figlio di... / Partirono preti, tornarono... curati (Original Soundtracks) (CD, RM, Ltd.; Screen Trax)
  • 2003 Sugar Colt (Original Motion Picture Soundtrack) (CD; GDM Music)
  • 2007 Per amore by Ennio Morricone and Luis Bacalov (Colonna Sonora Originale) (CD, RE, RM; GDM Music)
  • 2007 I quattro del pater noster (Original Soundtrack) (CD, R; Verita Note
  • 2008 A qualsiasi prezzo (CD; Verita Note)
  • 2010 Coup de foudre (CD, Ltd.; Quartet Records)
  • 2010 Lo Scatenato / La Pecora / Nera (CD; Verita Note)
  • 2010 Summertime Killer (OST, Full Stereo) (CD, RE, RM, Ltd.; Quartet)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Luis Bacalov, la vuelta al pago (Interview with Luis Bacalov)
  2. ^ Luis Bacalov: 'Io, musicista ebreo affascinato da Cristo' Arhivirano 31 maj 2015 na sajtu Wayback Machine
  3. ^ Italian television, TG2 Mizar, 08.09.2014, La musica, il cinema e materia: Il vangelo secondo PPP vis(su)to da Luis E. Bacalov Arhivirano na sajtu Wayback Machine (18. jul 2014) (The Gospels according to Pier Paolo Pasolini seen and lived by Luis E. Bacalov), at 00:10:35. See also Giuseppina Manin, Bacalov in concerto, il tango diventa una messa in Corriere della sera, 1 October 2000, p. 35.
  4. ^ Moskov, Nikolay (1. 2. 2013). „The composer of Django Unchained – a Banat Bulgarian”. 24 Chasa (na jeziku: bugarski). Sofia: VGB. Arhivirano iz originala 11. 5. 2013. g. Pristupljeno 21. 6. 2013. 
  5. ^ „Luis Bacalov”. www.cambridgechorus.org. Arhivirano iz originala 18. 09. 2021. g. Pristupljeno 2021-05-29. 
  6. ^ "The 1996 Oscar Winners". Associated Press via the New York Times. 27 March 1996. Retrieved 24 June 2017.
  7. ^ „Bacalov: "Più attenzione per l'orchestra ICO della Magna Grecia" [Bacalov: "More care for the Orchestra ICO della Magna Grecia"] (na jeziku: italijanski). 7. 7. 2014. Pristupljeno 10. 8. 2014. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]