Mala Antanta

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mala Antanta
Мала Антанта  (srpski)
Malá Dohoda  (češki)
Mica Antantă  (rumunski)
Petite Entente  (francuski)
Zemlje članice Male Antante
Datum osnivanja1920.
Datum gašenja1938.
Tipvojni savez
Pravni statusbivši savez
ČlanoviKraljevina Jugoslavija Kraljevina Jugoslavija
Čehoslovačka Čehoslovačka Republika
Kraljevina Rumunija Kraljevina Rumunija
Službeni jezicifrancuski
RukovodiociKraljevina Jugoslavija Aleksandar I Karađorđević (do 1934)
Kraljevina Jugoslavija Pavle Karađorđević (od 1934)
Čehoslovačka Tomaš Masarik
Kraljevina Rumunija Karol II Rumunski
Kraljevina Jugoslavija Bogoljub Jevtić
Čehoslovačka Edvard Beneš
Kraljevina Rumunija Nikolae Titulesku
Glavni organStalni savet
NapomeneSavez je podržavala Francuska Francuska
Konferencija ministara spoljnih poslova Male antante u Beogradu 1932. Sleva nadesno: Edvard Beneš (levo, Čehoslovačka), Nikolae Titulesku (sredina, Rumunija) i Bogoljub Jevtić (desno, Jugoslavija).
Zvaničnici zemalja Male Antante u Bukureštu, Rumunija, 1936. godine. Sleva na desno: knez Mihailo (Rumunija), predsednik Edvard Beneš (Češka), kralj Karol II (Rumunija), knez-namesnik Pavle (Jugoslavija) i knez Nikola (Rumunija).

Mala Antanta je bio vojni savez Kraljevine Jugoslavije, Kraljevine Rumunije i Čehoslovačke koji je postojao od 1920. do 1938. Uzrok njenog formiranja bio je strah od eventualnog pokušaja Austrije i/ili Kraljevine Mađarske da vojnim napadom povrate teritorije koje je Austrougarska ranije imala.

Uzimajući u obzir broj stanovnika, veliku stajaću vojsku kojom je raspolagala i ogromno prostranstvo na kome se prostirala, Mala Antanta je smatrana „petom silom u Evropi“.[traži se izvor]

Francuska je blisko sarađivala sa ovim savezom i sa njenim članicama i sa njima je potpisala više vojnih sporazuma.

Krajem novembra 1932. kralj Aleksandar je inicirao vanredni sastanak ministara država članica Male Antante, koji je održan 1819. decembra u Beogradu. Najvažnija odluka doneta na tom sastanku bila je da će ubuduće Mala Antanta nastupati kao jedinstvena politička zajednica. Odluka da se samostalno politički deluje obrazložena je činjenicom „da su se tri države umorile od toga da budu igračke u rukama velikih suseda“.

Pakt o novoj organizaciji Male antante potpisan je na konferenciji u Ženevi, održanoj 1416. februara 1933. godine. Tri države — ističe se u uvodnom delu ovog dokumenta — obrazuju „višu međunarodnu zajednicu, kojoj mogu pristupiti i druge države“. U organizacionom pogledu, u ovu zajednicu ugrađeno je nešto što do tada nije postojalo ni u jednom bilateralnom ili regionalnom savezu. Kao upravni organ zajedničke politike država Antante ustanovljen je Stalni savet, sastavljen od ministara inostranih poslova, koji odluke donosi konsenzusom. Sastaje se obavezno najmanje tri puta godišnje, u prestonici svake države čiji ministar te godine predsedava Savetom.

Raspad je počeo 1936 kada je u Jugoslaviji postao predsednikom vlade Milan Stojadinović. Svi politički pretresi, koji su bili u Maloj Antanti ranije, su odigrani bez ikakvih posledica. Kada je u Jugoslaviji došlo do šestojanuarske diktature i ukidanja parlamenta 6. januara 1929. Čehoslovačka kao demokratska zemlja nije uopšte reagirala, ni se o toj promeni jugoslovenskih vlasti nije puno diskutovalo u čehoslovačkoj štampi. Savez se raspao 1938. godine kada je jedna od zemalja članica ovoga pakta — Čehoslovačka — podeljena tokom Minhenskog sporazuma.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]