Manastir Jovana Bogoslova na Patmosu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Manastir Jovana Bogoslova na Patmosu

Manastir svetog Jovana Bogoslova je zajedno sa istorijskim centrom grada Hora i pećinom Apokalipse upisan u UNESKO-vu Listu mesta svetske baštine u Evropi.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Još u vreme Vizantijskog carstva sredinom 4. veka, podignut je hram posvećen svetom Jovanu Bogoslovu. On je po kršćanskoj tradiciji bio oko 95. godine prognan na Patmos, gde je napisao poslednju knjigu Novog zaveta Knjigu otkrovenja.[2] Njega su razorili Saraceni koji su između 6 i 8. veka više puta napadali ostrvo.

Monah Hristodoulos je bio 1085. godine prisiljen da zbog turskog pritiska napusti svoj manastir u Maloj Aziji i pobegne na strvo Kos na kom je osnovao manastir. Tamo je upoznao monaha Arsenija Skinourisa koji ga je zamolio za pomoć da izgrade manastir Jovana Bogoslova na Patmosu. Oni su započeli graditi manastir 1101. godine, nakon što su dobili odobrenje od vizantijskog cara Aleksija I Komnina, koji je 1088. dao Hristodoulosu i potpunu vlast nad Patmosom. Slava i bogatsvo manastira je rasla, pa se uz njega počelo formirati naselje, tako da je krajem 12. veka ono postalo veliki trgovački centar. U toj trgovini sudelovao je i manastir koji je imao vlastite brodove.[3]

Ikona Bogorodica na prestolu

Manastir ima monumentalnu portu s teškim vratima do koje vodi puteljak popločen kamenčićima. Manastir ima veliko dobro uređeno dvorište, sa bunarom i bazenom za vodu u njegovom središtu. Utvrđen je visokim i debelim bedemima, bastionima i tornjevima, podignutim u vizantijskom stilu. Na istočnoj strani manastira dominira luk s četiri zavoja, koji je oslikan brojnim freskama koja oslikavaju čuda svetog apostola i bogoslova Jovana. Mošti osnivača manastira čuvaju se u kapeli Svetih Apostoli, koja je podignuta 1603. godine. Monasi manastira bogosluže u deset kapelica unutar manastira, od kojih je najipresivnija ona sa mramornim podom i impresivnim ikonostasom.

Monasi Jovana Bogoslova posetili su 1647. ruskog Alekseja I i tom prilikom mu darovali deo moštiju sv. Lazara i kamen s Bogorodičinim likom za koji se vjeruje da je dar anđela iz vremena kada je Jovan Bogoslov pisao svoja dela, on se od tada čuva u Uspenskoj sabornoj crkvi u Moskovskom Kremlju.

Do 18. veka u manastiru je živelo na stotine monaha, a danas ih ima tek oko 40 koji obavljaju versku službu svaki dan od 3 do 6 sati. Manastirska slava je 8. maj dan svetog Jovana Bogoslova][4]

Manastirska biblioteka i muzej[uredi | uredi izvor]

Manastirska biblioteka koju je osnovao sam Hristodoulos, ima zbirku od 2000 svezaka, 13 000 istorijskih dokumenata i 900 rukopisa, od kojih su 30 donacija koju su manastiru poklonili naslednici Hristodoulosa. U biblioteci se čuva i zbirka Nikiforosa Laodikiasa, sa delima crkvenih otaca, žitijama svetaca i ostalim religijskim delima. Pored teoloških dela ima i brojnih filozofskih autora kao što su Ksenofont, Sofoklo, Diodor sa Sicilije, Platon. Danas ima nekoliko hiljada knjiga iz modernih vremena.

Muzej koji se nalazi odmah do pekare čuva brojne vredne predmete, ikone, crkvene posude, mošti i odežde.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]